RECENZIJA: MINARI – u potrazi za američkim snom

REDATELJ: Lee Isaac Chung

GLAVNE ULOGE: Steven Yeun, Alan S.Kim, Yeri Han, Noel Cho, Esther Moon, Darryl Cox, Will Paton

TRAJANJE: 115 minuta

 

“Ovo je tvoj san?” – Monica

Godinu dana nakon zasluženog trijumfa “Parazita” na dodjeli “Oscara” stigao je novi film sa snažnim korejskim potpisom koji je nominiran u šest kategorija kada je o zlatnom kipiću riječ. Prije nego što je nominiran za “Oscara” u šest kategorija, “Minari” je stotinjak različitih nagrada uključujući “Zlatni globus” za najbolji strani film. Hoće li “Minari” osvojiti “Oscara” (Oscare?) i ako odnese nagrade, u kojoj kategoriji saznat ćemo za nekoliko dana. Bez obzira na broj najpopularnijih i najprestižnijih nagrada koje će (ili neće) film osvojiti može se reći kako je “Minari” jedan od onih malih- velikih filmova koji emotivno i autentično prikazuje ono što je često (mnogim filmašima) najteže prikazati – živote običnih ljudi u potrazi za srećom i uspjehom. Prikaz obitelji koja prolazi kroz životna iskušenja…

Neraskidive veze i povezanost Koreje i SAD-a odnosno južnokorejskih imigranata i ostalih stanovnika Amerike nisu samo važan dio radnje filma već se dogodio i tijekom realizacije “Minarija” (film je snimljen pod etiketom “A24, kompanije koja je posljednjih godina odgovorna za veliki broj sjajnih filmova – “Uncut GemsLockeProjekt FloridaEx Machina  neki su od naslova). Redatelj i scenarist filma je Lee Isaac Chung rođen je u Denveru, sin je južnokorejskih imigranata – dio djetinjstva je proveo na farmi u Arkansasu i upravo detalje tog životnog perioda ugradio u film. Glavni su glumci, većinom, iz Južne Koreje – protagonisti filma govore engleskim, ali i južnokorejskim jezikom. I baš isprepletenost redateljeve životne priče i likova filma kao i prikaz imigrantske obitelji na način kako, većinom, oni doživljavaju i žive Ameriku odnosno novi dom filmu daju dodatnu dimenziju i autentičnost.

Početak filma upoznaje nas s obitelji Yi. Osamdesete su godine prošlog stoljeća –  četveročlana obitelj seli iz Kalifornije u Arkansas u potrazi za boljim životom. Boljim životom koji bi trebali ostvariti u bliskoj budućnosti – pater familias Jacob ambiciozan je i igra na veliko. Obitelj je postala vlasnik većeg komada plodne zemlje na kojoj Jacob želi posaditi povrće. Ubrzo se obitelji pridružuje i baka Soon-ja koja, između ostalog, na farmu donosi biljku koja raste u Koreji. Ime biljke je minari….

Photo: A24

Filmska priča o obitelji Yi nema početak, nema ni kraj – u redu, film je ograničen minutama trajanja, ali ništa s njim ne počinje niti se posljednjim sekundama “Minarija” obiteljska priča završava. Riječ je o istrgnutim stranicama priče o jednoj obitelji, odnosima između članova i pokušajima da se ostvari bolji život – taj toliko često spominjani američki san kojeg mnogi nikada neće dosanjati…

U vrijeme kada neki (mnogi?) autori pokušavaju profitirati na eksploataciji teških tema i društvenih pitanja koja muče SAD, ali i ostatak svijeta (ksenofobija, rasizam…), redatelj Chung odbija takav pristup i stvara obiteljski film u kojem obitelj iz Koreje postaje, zapravo već je postala, dio američkog društva (ima iste probleme i nedoumice kao i većina njihovih susjeda starosjedioca) te se bavi odnosima između članova obitelji Yi. Zvuči jednostavno, ali upravo filmovi poput “Minarija” pokazuju koliko je zahtjevno prikazati obiteljske odnose u koje će gledatelj povjerovati i stvoriti empatiju prema protagonistima filma. Zašto zahtjevno? Razlog je jednostavan – malo je filmova koji obiteljsku priču prikazuju na toliko snažan način kao redatelj Chung (jedan od razloga, vjerojatno, leži u činjenici kako je film inspiriran događajima iz redateljeva djetinjstva).

Životni su i dojmljivo prikazani odnosi unutar obitelji Yi. Otac, koji brine za obitelj i želi više za djecu, ali, pokazat će se kako minute filma odmiču, ostvarenje američkog sna je njegova opsesija i zbog novog načina života tinja nezadovoljstvo supruge Monike. Djeca David i Anne na svoj način proživljavaju dolazak u novu sredinu – dodatan začin filmu i obiteljskoj priči stiže u trenutku kada se obitelji pridružuje baka Soonja. Soonja nije konvencionalna baka – voli kritizirati, njen odnos s unukom Davidom je urnebesan na više razina. Obiteljska je priča na stalnim iskušenjima zbog neizvjesne egzistencije, Davidovih zdravstvenih problema i zategnutih odnosa između Jacoba i Monike, ali na kraju, unatoč problemima redatelj Chung u prvi plan stavlja važnost obitelji, jer dok ona postoji može se, unatoč problemima i nedaćama, nešto planirati i pokušati izboriti za bolji život – jasna je i jednostavna poruka koju “Minari” šalje gledateljima. Poruka koju su shvatili i članovi obitelji Yi.

“Minari” je film predivnih vizualnih trenutaka, kadrova prirode koji djeluju smirujuće i pozivaju na (su)život čovjeka s prirodom.

Photo: A24

Sjajne se glumačke izvedbe mogu vidjeti u “Minariju”. Steven Yeun (mnogima poznat kao Glen iz serije Živi mrtvaci ) daje novu dimenziju i novi zamah u karijeri. Vrlo dobra je i Yeri Han u ulozi majke Monike – briljantni su maleni, sedmogodišnji Alan S.Kim u ulozi Alana i Yuh-Jung Youn kao baka Soonja. Neki od najboljih trenutaka filma mogu se pronaći u odnosu bake i unuka. Spomenuti treba i odlično izdanje Willa Pattona u ulozi Paula, čovjeka koji je pomoćni radnik obitelji Yi. Religiozan, na granici vjerskog fanatizma, Paul nosi vlastiti križ kroz život. U prenesenom, ali i doslovnom smislu.

“Minari” je film o nadi, film o želji za boljim životom – ipak, “Minari” je, u najvećoj mjeri, film o obitelji. Film o borbi za opstanak i neuništivosti ljudskog duha te upornosti da se, unatoč teškoćama i problemima, nastavi živjeti s vjerom u bolje sutra. Nesuglasice, novi početak u nepoznatom životnom okruženju i probleme članovi obitelji Yi pokušavaju prevladati i trudom, teškim radom ostvariti barem djelić američkog sna. Uporni i dosljedni baš kao i minari koji raste na mjestu gdje biljka nikada nije izrasla. Sve dok je baka Soonya tamo nije posadila….

 

OCJENA: 9

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)