REDATELJ: Ari Aster
GLAVNE ULOGE: Florence Pugh, Jack Reynor, Will Poulter
TRAJANJE: 147 minuta
NAZIV ORIGINALA: Midsommar
“Dobrodošli. Ovo je mirna i veličanstvena Harga.”
Prošla je godina donijela veliki uspjeh američkom filmašu Ariju Asteru. Nakon niza zapaženih i nagrađivanih kratkometražnih filmova Aster je dobio priliku snimiti dugometražni prvijenac. Prema vlastitom scenariju Aster je napravio horor “Naslijeđeno zlo” (“Hereditary”) koji je doživio kritičarske hvalospjeve – neki od njih su išli toliko daleko da su “Naslijeđeno zlo” stavili u istu rečenicu s horor klasikom “Istjerivač đavla”. Usporedbe su pretjerane, ali “Naslijeđeno zlo” je zanimljivo ostvarenje (iako pisac ovih redaka nije toliko euforičan kada je Asterov prvijenac u pitanju) iz više razloga. Komercijalno film nije bio toliko uspješan kao kod kritičara – zarada u svjetskim kinima iznosila je nešto manje od 80 milijuna dolara, ali s obzirom na budžet od desetak milijuna dolara pristojni rezultati za debitanta. U razgovorima nakon premijere filma Aster je više puta spomenuo kako ima nekoliko ideja za buduće projekte. Jedna od njih brzo je sprovedena u djelo – godinu dana nakon debitantskog ostvarenja u kino dvorane je stigao novi film Arija Astera. “Festival straha” iliti “Midsommar” koji odgovara na pitanje koje su neki postavljali nakon uspjeha filmaševa prvijenca – hoće li Aster ostati one movie wonder ?
Ljubavna veza Dani i Christiana je u krizi. Zapravo, teško je govoriti o krizi – izgleda da je njihova ljubavna priča stvar prošlosti. U trenucima kada stvari izgledaju izgubljeno tragičan događaj produžuje njihovu ljubavnu priču. Christian poziva Dani na unaprijed isplanirani radni odmor (riječ je o zabavi, ali i antropološkom istraživanju). Odredište putovanja je selo gdje živi zajednica prema pravilima drugačijim od onih koje Dani, Christian i ostali članovi ekipe poznaju. Vrhunac festivala je obred koji se događa jednom u 90 godina .U početku ljudi i okruženje izgledaju idilično, gotovo savršeno, ali ubrzo će turisti shvatiti da se ispod površine skriva nešto potpuno drugačije….
Ljubitelji horora koji od “Festivala straha” očekuju žestoke, brutalne i krvave scene čitavim trajanjem filma vjerojatno će ostati razočarani. U redu, novi film Arija Astera sadrži više iznimno šokantnih scena, ali s obzirom na dužinu filma (147 minuta) za neke će, posebno ako se uzmu u obzir bombastične najave, biti premalo hororskog začina. Da, “Festival straha” je, više kombinacija psihološkog trilera i drame (ispunjenih tripovima, paranojom, psihodelijom i rijetko viđenim ugođajem) nego punokrvni horor. Film koji je jednako, možda i više bizaran, uvrnut, drugačiji nego stravičan.
Dvije su razine na kojima Aster kreira priču, radnju filma. Prvi je odnos između Dani i Christiana, drugi je prikaz zajednice koja živi prema vlastitim pravilima te, kroz spomenutu zajednicu, prikaz odnosa unutar kultova odnosno paganske zajednice (oko navedenih motiva redatelj je posložio sporedne protagoniste). Odnos između Danija i Christiana je kompleksan, u konačnici, tragičan. Ljubavni par koji je to davno prestao biti, ali splet životnih okolnosti drži ih zajedno. Bez obzira na to što Christian i Dani odnosno njihov odnos nisu ispunjeni optimizmom i strašću od prvih trenutaka izazivaju pažnju kod gledatelja. Interes za glavne protagoniste i rasplet priče traje čitavim gledanjem filma.
Prikaz zajednice iz mirne i veličanstvene Harge bavi se vječnim ljudskim pitanjima. Za horor i stravu ne trebaju čudovišta iz priča i legendi – užas se, često, nalazi u ljudima i pravilima prema kojima živimo. Povijest naše vrste mnogo je puta potvrdila takvo stanje stvari – događajima u Hargi redatelj to potvrđuje. Ljudi u Hargi žive prema vlastitim pravilima, zatvoreni su od vanjskog svijeta (mada sličnosti između Harge i modernog društva postoje) osim u slučajevima kada im netko treba za…. ne, ne taj detalj otkriva previše o radnji filma. Bolje da otkrijete sami.
Dolazak odnosno boravak Dani i Christiana u zajednici donosi im ono što žele, ali u vanjskom svijetu nemaju hrabrosti o tome progovoriti. Dani će tijekom boravka dobiti pažnju, postat će kraljica dok će Christian dobiti priliku upoznati druge žene. Ponekad ostvarene želje ne završe na sretan način…
Priča o hororima i filmovima koji žele uplašiti i(li) šokirati gledatelja često su snimljeni u prepoznatljivom okruženju i ugođaju. Mrak, noć, oluje i kiše… nastoje izazvati ili pojačati osjećaj straha i nelagode kod gledatelja. U slučaju Asterovog filma stvari su potpuno drugačije – radnja filma se odigrava u idiličnom okruženju. Sunce i svjetlost, zajednica koja živi u skladu s prirodom – predivni kadrovi prirode i Harga smjenjuju se od trenutka kada priča seli u Švedsku (za razliku od početka kada je izgled filma mračniji), ali izgled, ponekad, vara.
“Festival straha” podložan je različitim interpretacijama iz više razloga. Film je prepun simbolike, različitih detalja koje svaki gledatelj može interpretirati na svoj način. Također, količina različitih opijata koje likovi uzimaju nije zanemariv pa je u trenucima teško u potpunosti razotkriti razliku između stvarnosti i priviđenja.
Glumački film je dobrim dijelom ukrala Florence Pugh. Britanska je glumica izvrsna u ulozi Dani, djevojke uzdrmane obiteljskom tragedijom i rastrgane sumnjom u iskrenost Christianove ljubavi. Ranjiva i sumnjičava Dani pokazat će i drugo lice…
“Festival straha” neujednačen je film – prvi dio izvrsno funkcionira no kako se priča bliži završetku stil postaje važniji od sadržaja. Bez obzira na neujednačenost i nekoliko vidljivih mana (prebrzo se i jednostavno redatelj odrekao sporednih likova) te 147 minuta trajanja (Aster je potvrdio da je kino verzija skraćena za tridesetak minuta koje ćemo, vjerojatno, moći vidjeti na Blu-ray i DVD izdanjima filma) riječ je o filmu koji gledatelja ne ostavlja ravnodušnim. I da, odgovor na pitanje s početka teksta – ne, Ari Aster nije one movie wonder. “Festival straha” to najbolje potvrđuje.
Odgovori