REDATELJ: Oliver Stone
GLAVNE ULOGE: Charlie Sheen, Tom Berenger, Willem Defoe, Johnny Depp, Forest Whitaker, Kevin Dillon, Keith David, John C.McGinley
TRAJANJE: 120 minuta
NAZIV ORIGINALA: Platoon
GODINA PROIZVODNJE: 1986
“Sada kada se prisjećam nismo se borili protiv neprijatelja nego protiv sebe. Rat je gotov, ali će uvijek biti u nama. Do smrti.” – Chris (Charlie Sheen)
Vijetnamski rat, crna točka američke i svjetske povijesti, bio je česta filmska tema. Snimljen je velik broj filmova o uzrocima i posljedicama sukoba koji je odnio višemilijunske žrtve (najviše je poginulo civila, domaćeg stanovništva). Pet je naslova koji se, po mišljenju pisca ovih redaka, izdvajaju od ostalih. To su: “Lovac na jelene” redatelja Michaela Cimina, “Žrtve rata” Briana De Palme, “Full Metal Jacket” Stanleyja Kubricka, “Apokalipsa danas” Francisa Forda Coppole i “Vod smrti” Olivera Stonea. Filmovi koji su, svaki na svoj način, prikazali ratna stradanja u Vijetnamu.
Priča o “Vodu smrti” započinje davne 1967, g kada se mlađahni Oliver Stone odlučio prijaviti za ratovanje u Vijetnamu. Stone je inzistirao da ga pošalju na prvu crtu bojišnice, želja mu je ispunjena i budući dobitnik Oscara stekao je ogromno ratno iskustvo (dva puta ranjen). Iskustva iz Vijetnama Stone je odlučio prenijeti na film i tako je nastao scenarij za “Vod smrti” (uvodni film Stoneove vijetnamske trilogije koju čine i “Rođen 4.srpnja” te “Nebo i zemlja“). Kako bi što vjernije prenio sjećanja Stone je odlučio stati iza kamere, režirati film. Priča o vojniku Chrisu i njegovim ratnim danima mogla je početi…
Film počinje dolaskom mlađahnog, idealima ispunjenog Chrisa Taylora (Charlie Sheen) u Južni Vijetnam. Chris je raspoređen u 25. pješadijsku diviziju i odmah nakon udara u zid ratne svakodnevice; novaci, mlada vojska tretira se kao “topovsko meso” koje neće dugo preživjeti, a posebno čuđenje kod vojnika izaziva činjenica da se Chris dobrovoljno prijavio. Prije vatrenog krštenja Chris obavlja prljave poslove kao što su kopanje rovova i čišćenje. Pripadnici postrojbe podijeljeni su u dva klana. Jedan se okuplja oko brutalnog i sadističkog narednika Barnesa (Tom Berenger). Drugi dio voda skloniji je čovjeku, a tek onda zapovjedniku Eliasu (Willem Defoe). Nakon nekoliko tjedana provedenih u postrojbi Chris će shvatiti da neprijatelj nije jedina opasnost. Počinje borba s vlastitim strahovima, bitka s vjerom u vlastite ideale koja je dolaskom u Vijetnam zauvijek izgubljena….
Kod izbora glumca za ulogu Chrisa, Stone je dugo razmišljao lomeći se između Charlieja Sheena i Johnnyja Deppa. Izbor je pao na Sheena koji je već tada imao zanimljiviju filmografiju (tko zna možda je presudila i očeva uloga u “Apokalipsi danas” ). Depp je dobio manju ulogu (Lerner), ali filmske godine koje su uslijedile donijele su Deppovu afirmaciju i status jednog od najpopularnijih glumaca današnjice. Charlie je krenuo u komičarske vode, prepustio se hedonizmu i nikada nije do kraja razvio glumačke potencijale koje je nagovijestio ulogama u “Vodu smrti” i “Wall Streetu”.
Uloge Barnesa i Eliasa dodijelio redatelj je dodijelio Tomu Berengeru i Willemu Defoeu. Izbor glumaca nije bio iznenađenje, ali podjela uloga jest. Berenger koji je do tada bio “good guy” poznatiji po “mekšim” i pozitivnijim likovima angažiran je za ulogu negativca dok je Defoe, likom i djelom poznatiji kao negativac, dobio najpozitivniju ulogu u filmu. Stoneova zamisao potpuno je uspjela; Berenger (najbolja uloga u karijeri) i Defoe nominirani su u kategoriji najboljeg sporednog glumca. Nagrada je izostala (pobijedio ih je Michael Caine sa ulogom u filmu “Hannah i njezine sestre” Woodyja Allena) no razloga za nezadovoljstvo nije bilo. “Vod smrti” osvojio je četiri “Oscara” (film, redatelj, zvuk i montaža).
Stone je radnju fokusirao na Chrisa i događanja u postrojbi. Neprijateljska vojska je prisutna kao konstantna opasnost i prijetnja koja se pojavljuje, ali redatelj je kamere usmjerio prema pripadnicima 25. pješadijske divizije. Događaje unutar postrojbe pratimo kroz odnose između vojnika te glas koji govori tekstove pisama koje Chris šalje baki (ona je vjerojatno jedina osoba koja podržala ideju da napusti fakultet i prijavi se u vojsku). Kroz Chrisovo obraćanje baki saznajemo kako ideali mladog čovjeka kopne i polako nestaju pregaženi svakodnevnim ratnim događanjima. Chris nije došao u Vijetnam kako bi branio američki način života, borio se protiv komunizma ili donio demokraciju narodu Vijetnama. Njegov idealizam zapravo je neslaganje s činjenicom da u Vijetnamu većinom ratuju pripadnici siromašnijih slojeva američkog društva. Kao pripadnik bogatije obitelji sa vojnom tradicijom Chris odlazi na ratište. Međutim, problemi američkog društva preslikavaju se na i postrojbe koje ratuju u Vijetnamu. Stone prikazuje kako su rasizam i raslojavanje prisutni i u Vijetnamu u ratnim uvjetima. Postoje zaslužni i manje zaslužni vojnici. Ovisi o procjenama nadređenih.
Stone je detaljno i precizno prenio sve opasnosti i probleme s kojima su bili suočeni vojnici u Vijetnamu. Osim neprijatelja tu su beskrajne, često i beskorisne, hodnje, dosadne kiše, kukci, manje ili veće zvijeri….Tu je i svakodnevna borba sa samim sobom, vlastitim stavovima i postupcima na mjestu i u vrijeme kada život nema veliku cijenu. Film prikazuje kako čovjek, suočen s blizinom smrti i svakodnevnim psihofizičkim stradanjima, postaje sličan zvijerima koje se bore za opstanak. No nisu svi ljudi isti – nekima je rat prilika da pokažu sadizam i okrutnost. Narednik Barnes je dokaz.
“Vod smrti” suočio je Amerikance sa puno neugodnih detalja povezanih s ratom u Vijetnamu. Motivacija vojnika, njihova vjera u cilj za kojeg se bore je, najblaže rečeno, upitna. Disciplina i poštivanje vojne hijerarhije prilično slabašno. Film prikazuje i zločine nad civilnim stanovništvom. “Vod smrti” nije prvi film koji donosi tamnu stranu američke vojne intervencija u Vijetnamu, ali kada o tome govori film temeljen na stvarnim iskustvima čovjeka koji je doživio Vijetnam na prvoj crti bojišnice (Oliver Stone je i odlikovan za ratne zasluge) onda stvari imaju posebnu, dodatnu težinu.
Iako je “Vod smrti” ratna drama, scene sukoba vjerno su rekonstruirane. Bitka u finalu filma vjerno prikazuje kaos i brutalnost rata. Treba spomenuti i scenu pogibije narednika Eliasa koja, prema mišljenju pisca ovih redaka, spada među najbolje u povijesti filma.
“Vod smrti” je (kao i većina Stoneovih filmova) izazvao kontroverze i različite reakcije. Film je potvrdio redateljevu reputaciju kroničara američke novije povijesti koju je Stone nastavio čuvati do današnjeg dana. Redatelj se bavio Kennedyjevim ubojstvom (JFK), Nixonom, medijima (“Rođeni ubojice”, “Talk Radio”), profesionalnim sportom (“Samo igra“) i burzovnim mešetarima (Wall Street). Snimio je seriju dokumentaraca o američkoj povijesti i razgovarao s Fidelom Castrom. Unatoč nizu vrlo dobrih i odličnih projekata najvažniji film karijere Olivera Stonea bio je i ostao “Vod smrti”.
Odgovori