REDATELJ: Sergio Leone
GLAVNE ULOGE: Clint Eastwood, Marianne Koch, Gian Maria Volonte, Jose Calvo
TRAJANJE: 99 minuta
NAZIV ORIGINALA: Per un pugno di dollari
Tri godine nakon “ Kolosa s Rodosa” Sergio Leone se vratio u velikom stilu s jednim od najpoznatijih špageti vesterna. Zašto ime špageti vestern? Špageti vestern je naziv koji se koristi za vestern filmove koji su producirani u Europi, najčešće od autora iz Italije. Leone je oduvijek bio fasciniran Divljim zapadom stoga nije ni čudno da se je odlučio na snimanje jednog ovakvog filma. Potrebno je naglasiti to da se špageti vesterni u nekim stvarima razlikuju od klasičnih američkih vesterna. Dok je u američkim vesternima glavni lik uglavnom pozitivac, u špageti vesternu glavni lik je često antijunak. Antijunaci često ne biraju sredstva i puno im je važniji osobni interes od općeg dobra. Špageti vesterni također sadržavaju puno više nasilja od američkih vesterna i češće prikazuju mračnu stranu Divljeg zapada. Iako “ Za šaku dolara ” nije prvi špageti vestern, definitivno je popularizirao žanr i udahnuo mu nov život.
“Za šaku dolara” snimljen je 1964. godine. U Americi film je prikazan 1967. godine i prvi je dio dolarske trilogije (trilogiju još čine filmovi “ Za dolar više” i Dobar, loš, zao). Zanimljivosti radi treba spomenuti kako je trilogija u SAD-u predstavljena kao trilogija Čovjek bez imena. Koncept je osmislio “United Artists” tražeći snažan adut za prodaju filmova kao trilogiju. Koncept i nije daleko od istine s obzirom na to da glavni lik u svakom filmu ima drugačije ime, u prvom filmu Joe, u drugom Manco i u trećem Blondie. O tome jesu li filmovi povezani i danas se vode rasprave – ako jesu onda je “ Dobar, loš, zao” prednastavak, jer u tom filmu glavni lik postupno stječe odjeću koju nosi tijekom prva dva filma i radnja se odvija tijekom Američkog građanskog rata dok prva dva filma imaju i relativno modernije vatreno oružje.
Radnja filma počinje dolaskom Joea u nepoznato okruženje, preciznije u nepoznati grad. Već pri dolasku shvati da stvari u gradu nisu kakvima se čine.
Dvije obitelji pod svaku cijenu žele uspostaviti kontrolu nad gradom – obitelj Rojo i obitelj Baxter. Glava obitelji Rojo je Ramon (kojeg tumači talijanski glumac Gian Maria Volonte) dok je glava obitelji Baxter gradski šerif John Baxter (glumi ga njemački glumac Wolfgang Lukschy). Joe vidi priliku za veliku i brzu zaradu i radi za obje obitelji jer mu obje strane plaćaju za njegove usluge.
Clint Eastwood nije bio prvi Leonov izbor za glavnu ulogu. Leone je isprva htio Henrya Fondu, no nije mogao platiti njegove usluge. Nakon toga prišao je Charlesu Bronsonu koji je ulogu odbio jer mu se nije svidio scenarij (i Fonda i Bronson će četiri godine kasnije nastupiti u Leonovom filmu “ Bilo jednom na Divljem zapadu”). Mnogi drugi glumci su također odbili ulogu, među njima je i Richard Harrison, koji je prije toga već nastupio u jednom talijanskom vesternu – Leonovu ponudu odbio je zbog lošeg iskustva sa spomenutim vesternom. Harrisona je važno spomenuti zato što je upravo on predložio Eastwooda za glavnu ulogu. Smatrao je da Eastwood može dobro interpretirati usamljenog revolveraša.
Eastwood je prije toga glumio u američkoj vestern seriji “ Sirova koža”. U toj seriji glumio je goniča stoke. Jednom prilikom je rekao da za promjenu želi glumiti antijunaka. Njegov lik u “ Sirovoj koži” je bio heroj koji ljubi starice i pse i koji je dobar prema svima. Nakon što je prihvatio ulogu u filmu Eastwood je napomenu kako će “ Za šaku dolara” na kino blagajnama proći jako dobro ili jako loše – neće biti sredine.
Eastwood nije znao talijanski, a Leone nije znao engleski. Eastwood je s Leonom i filmskom ekipom komunicirao preko talijanskog glumca i kaskadera Benita Stefanellia i žene iz Poljske zaposlenoj na snimanju filma. Pošto je film imao mali budžet dijalozi i zvučni efekti su sinkronizirani u postprodukciji. U talijanskoj verziji filma svi glumci su sinkronizirani na talijanski – u engleskoj na engleski. Film je sniman u Španjolskoj i to najviše u provinciji Almeriji, u pustinji Tabernas. Lokacija na kojoj će Leone snimiti i ostale filmove dolarske trilogije.
Važno je naglasiti kako je “ Za šaku dolara” remake filma “Tjelesna straža” Akire Kurosawe iz 1961. godine. Leonu se je svidio Kurosawin film čiju je radnju premjestio u vestern okruženje. Eastwood je, također, bio veliki obožavatelj “ Tjelesne straže” što je bio i još jedan razlog više da prihvati ulogu u Leonovom filmu. Stvar je otišla toliko daleko da je rezultirala tužbom. Kurosawa i produkcijska kuća Toho uspješno su podnijeli tužbu protiv Leonea. On i Toho dobili su 15% prihoda od filma – vjerojatno je Kurosawa zaradio više novca od financijske nagodbe nego što je zaradio na vlastitom filmu.
“ Za šaku dolara” je prvi film u kojem Leonov stil dolazi do punog izražaja. Kinematografija Johna Forda jako je utjecala na njegov vizualni smjer. Leone je želio operni ugođaj u svom vesternu, pa postoji mnogo primjera ekstremno krupnog plana lica različitih likova, koji funkcioniraju poput arija u tradicionalnoj operi. Ritam, emocije i komunikacija unutar scena mogu se pripisati Leoneovom pedantnom kadriranju njegovih krupnih planova. Eastwood je upravo u ovom filmu kreirao sliku jednog od najpoznatijih filmskih kauboja. Njegov pončo, smeđi šešir, žutosmeđe kaubojske čizme i ljubav prema cigaretama (privatno, Eastwood nije bio pušač) učinili su ga jednim od najboljih vestern glumaca uz Johna Waynea i Jamesa Stewarta.
Nemoguće je govoriti o ovom filmu bez Ennia Morriconea. Njegova glazba savršeno dočarava raspoloženje likova i svakom filmu daje jedan poseban štih. Njegove skladbe postale su toliko kultne da su ih vjerojatno čuli i ljudi koji nikad nisu gledali Leonove filmove, a Leonovi filmovi bez njegove glazbe vjerojatno ne bi bili ni upola dobra kao što jesu. Zanimljiv je podatak da su Leone i Morricone zajedno pohađali osnovnu školu – višegodišnje poznanstvo i prijateljstvo i sigurno je imalo veliki utjecaj na njihovu uspješnu suradnju.
Iako je “ Za šaku dolara” najslabiji dio dolar trilogije i dalje je jedan od najboljih vestern filmova (i filmova općenito) ikad snimljenih i svaki ljubitelj kinematografije bi ga morao pogledati. Film svakim gledanjem postaje sve bolji i jednom kada ga pogledate zauvijek ostaje u sjećanju.