REDATELJ:Lasse Hallstrom
GLAVNE ULOGE:Ewan McGregor,Emily Blunt,Kristin Scott Thomas,Jill Baker
TRAJANJE:101 minuta
NAZIV ORIGINALA: Salmon Fishing in Yemen
Kako bi pronašla pozitivan primjer u Arapsko-Britanskim odnosima glasnogovornica engleskog premijera Patricia Maxwell (Kristin Scott-Thomas) odluči “aktivirati” neobičan projekt; Jemenski milijunaš šeik Muhammed želi pod svaku cijenu pecati losose. U Jemenu. S obzirom na to da su klimatski uvjeti u tom dijelu svijeta malo drugačiji nego na Otoku ideja se čini nemogućom gotovo suludom. Međutim, šeikova “upornost”(podebljana s 50 milijuna funti koje je spreman uložiti u projekt), te potreba engleske visoke politike za skupljanjem pozitivnih političkih bodova pokreću projekt. Za voditelje projekta postavljeni su djelatnik Odjela za ribarstvo i poljoprivredu dr.Albert Jones (Ewan McGregor), te šeikova “desna ruka” konzultantica Harriet Chetwoode-Talbot (Emily Blunt)…..
Dugo, dugo vremena sam odgađao gledanje filma. Nekih posebnih razloga i nije bilo, ali nikako da dođe na red. Prvi dani Nove godine su uvijek prilika za nove odluke, pa je jedna od njih i odluka da konačno pogledam nekoliko naslova iz prošle godine koje sam ignorirao. Činjenica da je “Lov na losose u Jemenu” nominiran za “Zlatne Globuse” (što vjerojatno znači i pokoju oscarovsku nominaciju) u kategorijama za najboljeg glumca i glumicu, te za najbolji film (komedija ili mjuzikl) je ubrzala moju odluku. Švedski redatelj Lasse Hallstrom u svojim filmovima najviše pripovijeda o ljudima, njihovim ljubavima, odlukama i ambicijama (mali odmak je “Hachi” gdje je na film “pretočio” istinitu priču ljubavi i prijateljstvu čovjeka i psa). Davne 1993. godine Hallstrom je u vrlo dobrom filmu “Što muči Gilberta Grapea?” spojio jedne od vodećih glumačkih “figura” današnjice Johnnyja Deppa i Leonarda Di Caprija. Zatim slijede “Kućna pravila” koja govore o mladiću koji je odrastao u sirotištu i koji traži smisao, cilj u životu. U oba ova filma glavni lik je imao sličan problem; kako pobjeći od svakodnevice kojom nije zadovoljan. “Kućna pravila” su dobila dva Oscara; Michael Caine za sporednu ulogu, i John Irving za scenarij. Godine 2000 Hallstrom snima “Čokoladu” u kojoj obnavlja suradnju sa Johnnyjem Deppom .U filmu (podsjećam na zaplet; žena s djetetom, odlična Juliette Binoche, dolazi u selo gdje izaziva pomutnju svojim svjetonazorima te otvaranjem dućana s čokoladnim delicijama) Hallstrom se na ciničan i duhovit način “obračunao” sa lažnima moralistima i malograđanima. “Čokolada” je imala pet nominacija za Oscara. Iako su dijelovi nekih njegovih filmova “preslatkasti”, te se “udvaraju” gledateljima, činjenica je da će rijetko koji Hallstromov naslov iznevjeriti očekivanja i razočarati publiku.
“Lov na losose u Jemenu” je realiziran kao film koji funkcionira na dvije “razine”; prva je ljubavni četverokut između Alfreda, Harriet, njegove supruge te njenog ljubavnika. Taj dio filma funkcionira izvanredno. McGregor je odličan u ulozi proračunatog, hladnog birokrata kojem je poznanstvo s Harriet donijelo prvi pravi “ubod Amorove strelice” bez obzira na činjenicu što je oženjen (taj brak ionako izgleda kao odnos poslovnih partnera lišen emocija). On je čovjek koji je znalac u svojem poslu, pouzdan, ali prilično praznog i dosadnog privatnog života. Harrie je poslovna žena koja žudi za ljubavlju i strasti. Ona je kao i Alfred vrhunska u svojem poslu, ali je privatno živahna, susretljiva i šarmantna. Lik Harriet vrlo dobro interpretira Emily Blunt koja u filmu blista (izgledom ali i glumom). Iako niti jedne jedine sekunde ne sumnjamo da će (unatoč svim preprekama) Alfred i Harriet ostati zajedno, njihovo “nadmudrivanje” i konačno zaljubljivanje su najbolji dijelovi filma.
Druga razina filma koja se isprepliće s ljubavnom pričom nije toliko dobra – redatelj je “strpao” mnoge teme (arapski kapital koji je toliko moćan da bez problema provodi svaku zamisao u djelo, politička i vojna krizna žarišta u svijetu, zapadni političari koji su pak spremni prihvatiti bilo kakvu ideju koja će im podići popularnost kod glasača….), a nijednu od njih nije pretjerano obradio. Taj dio filma je najzanimljiviji po odličnoj Kristin Scott Thomas u ulozi glasnogovornice engleskog premijera. Pragmatična, konkretna i cinična ona je zapravo pokretač političkih odluka, majka i “žena koja drži tri kuta u Vladi”. Bez nje je premijer običan…glupan koji brine samo za rejting. Ne pamtim kada je ova glumica bila u boljoj formi.
Pecanje redatelj uspoređuje s vjerom; ono zahtijeva strpljivost, odricanje i žrtvu. Malo pretjerano, ali je činjenica da su lososi odnosno pecanje uvjerljivo “iskorišteni” kao simbol jednakosti među ljudima bez obzira na porijeklo. Iako nije bez mana ovaj film zaslužuje gledanje ponajprije zbog odličnih glumačkih ostvarenja, uvjerljivosti “kemije” između Emilie Blunt i Ewana McGregora, te činjenice da se nakon ovog filma čovjek osjeća….bolje. Bez obzira koliko (ne)volite pecanje.
OCJENA:7
Odgovori