RECENZIJA: INDIANA JONES I ARTEFAKT SUDBINE – pobjednik dobiva sve

REDATELJ: James Mangold

GLAVNE ULOGE: Harrison Ford, Phoebe Waller-Bridge, Antonio Banderas, Toby Jones, Mads Mikkelsen, Boyd Holbrook, John Rhys-Davies

TRAJANJE: 154 minute

NAZIV ORIGINALA: Indiana Jones and the Dial of Destiny

 

Ti su dani došli i prošli.” – Indiana Jones

 

Godina 1981. donijela je niz filmova koji su postali važan dio povijesti sedme umjetnosti. I danas, kao i prije više od 40 godina, naslovi poput “Pucanj nije brisan”, Podmornica , “Mad Max 2 , “Bijeg iz New Yorka”, “Južnjačka utjeha”, “Excaliburi danas su obavezna lektira filmofila svih generacija. Ipak, film koji je možda najviše obilježio 1981. godinu je nastao u radionici četvorice filmaša koji su zaslužni za veliki broj hitova. Redatelj Steven Spielberg i scenaristi George Lucas, Philip Kaufman te Lawrence Kasdan stvorili su protagonista i započeli serijal koji je i danas postavio nedostižne standarde kada je o pustolovnim filmovima riječ. Rođen je najpoznatiji arheolog na svijetu – doktor Henry Walton Jones Jr poznatiji kao Indiana Jones.

“Otimači izgubljenog kovčega” bio je prvi film serijala – dr. Jones je šarmirao publiku i “Otimači…” su postali veliki hit. Zabavan, nabijen humorom i akcijom film i danas, više od četrdeset godina nakon premijere, izgleda odlično (autor teksta provjerio prije nekoliko dana). Očekivano – stigli su i nastavci. Tri godine nakon “Otimača…” stigao je “Ukleti hram” – nastavak je nešto mračniji te u nekim trenucima koketira s hororom, ali zabava i akcija su uspješno nastavljeni. Krajem osamdesetih stiže i treći film koji je spojio Jonesa mlađeg i starijeg. Operacija uspjela – pokojni Sean Connery i Harrison Ford sjajno su funkcionirali kao otac i sin. Nakon “Posljednjeg križarskog pohoda” izgledalo je kako je priča o Indiani Jonesu završena. Međutim, dogodio se i četvrti film – “Kraljevstvo kristalne lubanje” realiziran je gotovo dva desetljeća nakon premijere trećeg filma serijala. No, četvorka je uvjerljivo najslabiji film serijala – ima svojih trenutaka, ali za standarde koje su prethodni filmovi postavili… premalo. Izgledalo je kako je najpoznatiji filmski bič otišao u mirovinu, ali Indy se još jednom vratio. Povratak za posljednju pustolovinu… Lov na artefakt sudbine….

Početak filma vraća nas u 1944. godinu – nacistička je Njemačka pred porazom i Hitler pokušava pronaći način kako promijeniti stanje na bojištu. Jedini koji može zaustaviti negativce je, tko drugi, nego Indiana Jones – uz pomoć kolege  Basila Shawa uspijeva zaustaviti naciste predvođene znanstvenikom Jurgenom Vollerom u namjeri promjene tijeka povijesti. Desetljećima kasnije Voller se vratio – u drugačijoj uniformi, ali s istim ambicijama. Pronaći dijelove Antikitere i promijeniti povijest…

Peti je film serijala možda i najozbiljniji kada je o temama koje obrađuje riječ. U redu, na površini je Indiana Jones priča u kojoj arheolog uz suradnike i suradnice spašava svijet točnije nastoji sačuvati i ostati na pravoj strani povijesti. Međutim, kada se zagrebe ispod površine možemo pronaći detalje kakvih, logično, nema u prethodnim filmovima (ili se mogu pronaći tek u tragovima).

Photo by Lucasfilm Ltd./Lucasfilm Ltd.

Henry Jones Jr. je u “Artefaktu sudbine” ostarjeli pustolov čije je vrijeme prošlo (činjenica koje je i sam Indiana svjestan) – on je pred mirovinom, emotivno teško ranjen događajima iz prošlosti. Čovjek koji živi od sjećanja, pustolov kojem je potrebna posljednja misija, misija iskupljenja u kojoj bi (ponovo) spasio svijet, oprostio se od obožavatelja i pronašao mir. “Artefakt sudbine” je upravo ta misija, posljednja vožnja najpoznatijeg filmskog arheologa…

Ispod površine priče može se pronaći provokacija i doza subverzivnosti. Nacistički znanstvenik sada je važan dio sustava SAD-a (to nije tek puka scenaristička fikcija) – promijenio je Schmidt dres, ali je ostao vjeran prvom klubu za kojeg je igrao. Schmidt će bocnuti zaposlenika hotela o stanju SAD-a krajem šezdesetih (nije nevažno što je zaposlenik Afroamerikanac). Scenaristi odnosno redatelj James Mangold (LoganHod po rubu , Identitet…) u “Artefakt sudbine” ugradili su i više zanimljivih detalja koji su peti film serijala učinili ozbiljnijim od očekivanog.

Dosta s ozbiljnim temama – hajdemo o akciji, zabavi i humoru. Nakon prilično konfuzne uvodne akcijske jurnjave u kojem je lice Harrisona Forda doživjelo računalno smanjivanje godina, akcija, kako film prolazi, izgleda bolje i atraktivnije (u redu, redatelj je u finalu pretjerao, ali…). Ford odnosno Indiana znatno bolje i uvjerljivije izgledaju bez pomlađivanja – akcijske scene, iako nisu uvijek pregledne i ponekad recikliraju ideje iz prethodnih filmova, atraktivne su i, većinom, maštovite (Indy na konju u podzemnoj željeznici).

Photo by Lucasfilm Ltd./Lucasfilm Ltd.

Teško se oteti dojmu kako je ranije spomenuti ozbiljniji podtekst filma smanjio broj duhovitih scena odnosno humora, ali one nisu nestale. Ipak, za (pre)dugih 154 minute filma (redatelj se muči u završnici sa završetkom filma – svjestan odgovornosti oko zaokruživanja priče o popularnom filmskom liku film je mogao imati i manje minuta) čini se kako ih je premalo. Barem u odnosu na tri filma serijala.

Kao što je i ranije spomenuto, Ford znatno uvjerljivije izgleda bez pomlađivanja. Ostarjeli Indiana je (još više) čangrizav i ciničan, ali ne bez razloga. Najvažniji novi lik filma je Helena Shaw (interpretira je Phoebe Waller- Bridge zvijezda serije “Fleabag”) – snažan ženski lik (u pojedinim se trenucima čini kako je redatelju važnija od Indiane) koji ima smisla, ali je prilično neuredno napisan i do samog finala nisu jasni njeni stvarni motivi. Mads Mikkelsen je kolosalan kao Schmidt iliti Voller. Tu je i nekoliko starih znanaca iz prethodnih filmova te dječak Teddy koji je, prema ambicijama ekipe filma, trebao postati novi Short Round, ali u tome uspio nije…

“Artefakt sudbine” bitno je smisleniji i atraktivniji od “Kraljevstva kristalne lubanje”, ali slabiji od ostalih filmova serijala. U trenucima ozbiljan, ponekad zabavan, često nabijen akcijom film je dostojan oproštaj od Indiane Jonesa i njegovih filmskih pustolovina koje su počele davne 1981. godine. Posljednji puta Henryju Waltonu Jonesu možete mahnuti u kino dvoranama uz ono neizbježno – odmori se, Indy, zaslužio si.