RECENZIJA: POSLJEDNJI UDAH – duboko modro more

REDATELJ: Alex Parkinson
GLAVNE ULOGE: Woody Harrelson, Simu Liu, Finn Cole, Cliff Curtis
TRAJANJE: 93 minute
NAZIV ORIGINALA: Last Breath

 

“Imam ideju.” – Duncan

 

Postoje životne priče koje živkoje su nevjerojatne. Teško objašnjive – znanstveno ili na bilo koji drugačiji način. Priče koje se ne događaju često, ali postoje i (p)ostaju dio razgovora, sjećanja i istraživanja. Nevjerojatne, ali istinite takve su priče često inspiracija filmašima različitih generacija – jedna od takvih priča je nevjerojatna sudbina saturacijskog ronioca Chrisa Lemonsa.

Lemonsa upoznajemo nešto prije odlaska na novi novog posla – Chris je pred sklapanjem braka, datum njegovog sudbonosnog DA je nakon posla kojeg treba obaviti. On je dio ekipe ronioca koji u Sjevernom moru održavaju cjevovod koji opskrbljuje plinom Škotsku. Cjevovod se nalazi na velikoj dubini i posao ronioca je iznimno zahtjevan i opasan. Oni žive u komori na velikoj dubini i tijekom otprilike mjesec dana izlaze iz njih i izvode radove/održavanje cjevovoda. Nakon odrađenog posla slijedi dekompresija u trajanju od četiri dana i povratak…na površinu. U svakoj je komori tročlana ekipa – uz Lemonsa su iskusni Duncan Allock i mlađi, ali arogantniji Dave. Misija počinje rutinski, ali ubrzo dolazi do problema koji će ispisati priču zbog koje je i nastao film…

Kao što su događaji i njihove posljedice koje opisuje film neobični i drugačiji, tako je i priča oko realizacije “Posljednjeg udaha” različita od filmova koji se mogu pronaći na programu kina. Zaintrigirani, istovremeno i oduševljeni istinitom pričom o Chrisu Lemonsu i njegovim kolegama, redateljski dvojac Richardo Da Costa i Alex Parkinson snimili su 2019. godine dokumentarni film “Posljednji udah” (stvarni događaji koji su inspirirali Da Costu i Parkinsona nastali su 2012. godine). Dokumentarac je dobro prošao, događaji prikazani u filmu zainteresirali su gledatelje i Parkinson je odlučio snimiti i igrani film o istom događaju kojeg imamo prilike gledati u kino dvoranama…

O ključnom događaju filma, njegovim posljedicama i nevjerojatnom raspletu u ovom tekstu, draga čitateljice i štovani čitatelju, ništa saznati nećete iz jednostavnog razloga – pisac ovih redaka ne želi otkriti važne detalje o radnji i utjecati na doživljaj filma (znatno snažniji utisak film ostavlja ako se o radnji filma zna malo ili ništa). Ono što se može napisati kako je “Posljednji udah” iznimno atraktivno i uvjerljivo snimljen iako je na realizaciju potrošeno oko 25 milijuna dolara.

Foto: Focus Features

Većina radnje filma događa se duboko ispod morske površine odnosno u komori te, manji dio, na površini u prostorijama broda. Nevjerojatnom uvjerljivošću redatelj prikazuje klaustrofobiju, ali i mrak odnosno hladnoću morskih dubina. Parkinson vješto kombinira dramu ronilaca i film katastrofe (prikladnije je napisati film stradanja i neobjašnjive snage ljudske izdržljivosti, želje za životom) i niti jedan trenutak nije suvišan odnosno nezanimljiv. Upravo zbog dubina i klaustrofobije, napetosti i emocija “Posljednji udah” idealan je za gledanje na velikom platnu – film dobiva dodatnu dimenziju dramatike i veličinu događaja koji su se…stvarno dogodili.

Uvjerljivost čitave priče podcrtava i glumačka ekipa – glavni su glumci pažljivo odabrani i, većinom, se izvrsno snalaze u povjerenim ulogama. Baš kao što je u glumačkoj karijeri polako ušao u veteranske dane, Woody Harrelson je veteran-ronilac na posljednjem zadatku. Harrelson rutinski, ali ne bez emocije i želje interpretira Duncana Allocka. Vrlo dobri su i Finn Cole te Simu Liu kao i Bobby Rainsbury.

“Posljednji udah” možda je i najugodnije ovogodišnje kino iznenađenje – nevjerojatna priča o snazi volje za životom i preživljavanjem, požrtvovnosti i, na kraju priče, ljubavi i prijateljstvu vješto kombinira žanrove i od prvih scena povezuje gledatelja s pričom. Budžetom mali, ali realizacijom znatno veći, film redatelja Alexa Parkinsona uspio je i zbog činjenice što ne želi biti više od onog što stvarno jest – prikaz stvarnog događaja koji izaziva stvarne emocije i empatiju gledatelja. Baš kao što je stvarna priča koja je nadahnula redatelja za snimanje filma…

 

OCJENA: 7.5