REDATELJ: Ridley Scott
GLAVNE ULOGE: Denzel Washington, Paul Mescal, Connie Nielsen, Derek Jacobi, Joseph Quinn
TRAJANJE: 158 minuta
NAZIV ORIGINALA: Gladiator II
“Jao pobijeđenima.”
“Strength and honour”, “My name i Maximus…” – odjekivalo je kino dvoranama prije gotovo četvrt stoljeća. Ridley Scott (Alien, Blade Runner) stvorio je povijesni spektakl Gladijator koji je 2000. godine bio jedan od najgledanijih filmova u svjetskim kinima. Spektakl začinjen izvrsno snimljenim obračunima gladijatora u areni imao je sve sastojke epske priče – izdaju, čast, osvetu, smrt, jezivo uvjerljivog negativca (Joaquin Phoenix) i junaka u misiji većoj od života. Priča filma zaokružena je na pravi način – Maximus se osvetio i pridružio se voljenoj ženi i djetetu na onom svijetu i činilo se kako je nastavak nemoguća misija. No, Ridley Scott je imao drugačiju ambiciju. Namjeru.
“Gladijator 2” bio je dugogodišnja želja Ridleyja Scotta. Nastavak bi se dogodio ranije da nije bilo korona zatvaranja, ali Scott nije odustao od novih obračuna u areni. Vitalni Scott pripada redateljskim veteranima poput Clinta Eastwooda (Scott je nešto mlađi – krajem mjeseca proslavit će 87. rođendan, Clintu je 94) – koji, bez obzira na godine, ne namjeravaju u mirovinu. U najavi je čak šest filmova koje bi Scott trebao režirati. Međutim, prije svih na red dolazi dugoočekivani nastavak “Gladijatora” koji ovaj tjedan počinje svoj kino život.
Šesnaest godina nakon smrti Marka Aurelija na čelu Rima su nesposobna, narcisoidna braća. Imperij se guši u korupciji i igrama prijestolja – ipak, unutarnji problemi nisu razlog za osvajanja novih teritorija na kojima “Rim donosi mir, ali dolaskom osvajača ostaje samo pustoš”. Novi plijen Rima je Numidija, posljednji slobodni grad Afrike Nove – nakon što je vojska Rima pod vodstvom generala Akacija slomila otpor branitelja broje se i sahranjuju mrtvi i odvode zarobljeni. Među zarobljenima je i Hano, ratnik koji je u bitci za grad izgubio voljenu. Hano postaje vlasništvo Makrinusa, poslovnog čovjeka i pokrovitelja gladijatorskih obračuna. Hano postaje gladijator, ali njegova je misija i značenje dolaska u Rim puno važnije nego što se može zamisliti…
“Koliko je nastavak filma iz 2000. godine opravdan i(li) potreban?”
…odgovor na spomenuto pitanje najvažniji je detalj koji žele saznati obožavatelji (i oni koji će to tek postati) filma iz 2000. godine. Prvi je film zaokružio priču – osvetio se Maximus i našao mir na onom svijetu s voljenom ženom i sinom. Car je mrtav, platio je životom glad za vlašću i…. priča je gotova. Ili ipak nije? Ipak, bez obzira na spomenuti rasplet, redatelj Ridley Scott pronašao je način kako stvoriti solidan, ali ne i izvrstan nastavak.
Ne, nastavak nema epsku, emotivnu priču koja je u prvom filmu podignuta na višu razinu. Strength and Honour ne odjekuje tako moćno i žestoko kao u prvom filmu. Nastavak nema izvrsno ukomponiranu glumačku ekipu čija je interakcija izvrsna (sjetimo se Crowe-Phoenix nadmetanja – izuzetak je glumačka izvedba jednog glumca, ali o njemu nekoliko rečenica nešto kasnije. Nastavak nema….dobro, što onda nastavak ima i koji su razlozi prolazne ocjene dvojke?
Iskusni filmaš poput Scotta zna kako Hollywood funkcionira posljednjih godina, može se napisati i desetljeća. Nastavak uspješnog blockbustera mora biti veći, raskošniji odnosno skuplji od prethodnika – budžet filma iznosi više od 300 milijuna dolara. Naravno, količina novca uloženog u film nije nikakva garancija uspjeha ,ali u takvom produkcijskom pokazivanju mišića kompanije koja je financirala “Gladijator 2”, Scott je donio nekoliko dobrih i zanimljivih detalja koji su razlog za gledanje filma.
Poput prvog filma nastavak počinje akcijskom scenom, zapravo ratnom scenom napada na grad Numidiju. Scena izgleda atraktivno i nije zamorna odnosno ne traje predugo – takve su i borbe u areni. Akcijske su scene kompleksnije, atraktivnije, ponekad potpuno sulude i pretjerane, ali ponekad su efektne i atraktivne (arenom su zaplivali i morski psi tijekom jednog obračuna). Ostaje dojam kako je “Gladijator 2” brutalniji i krvaviji u prikazu nasilja nego prethodni film.
Uz krvavi kaos u areni borba za (pre)vlast vode se u carskim odajama i Senatu. Tamo gledamo nadigravanje braće, idiote, koji vode Rim, sa senatorima i poteze koje vuče lukavi Makrinus. Zapleta i podzapleta ima priličan broj. Možda i pokoji previše…
Više i produkcijski raskošnije ne znači i bolje – akcijske scene su, kako je već i spomenuto, neujednačene. Bez obzira na više likova čije sudbine radnja filma prati neke bitne detalje saznali nismo (odnos pokojnog Maximusa i Lucille). Borba za vlast odnosno glavni sukob je u trenucima kaotičan, pa i nepotreban. Vjerojatno i najbolji trenutak filma (obračun Luciusa i Akacija u areni – borbu koju gleda Lucilla) režiran je s premalo emocije i ambicije. Zapravo, čitavim trajanjem filma osjeća se nedostatak redateljeve ambicije da protagoniste snažnije poveže s gledateljem.
Autor ovih redaka nije previše pažnje potrošio na eventualne povijesne netočnosti i previde. “Gladijator 2” ionako nije rekonstrukcija povijesnih događaja već su povijesni događaji inspiracija redateljsko-scenarističkoj ekipi filma.
Glumačka ekipa filma je solidna, ali film, uz izuzetak Denzela Washingtona, ne sadrži vrhunske glumačke izvedbe. Paul Mescal je korektan u ulozi Luciusa, ali teško se oteti dojmu kako glumcu nedostaje karizme i energije za ovakvu ulogu. Solidan je sveprisutni Pedro Pascal te Connie Nielsen u ulozi Lucille. Glumački, “Gladijator 2”, prolazi u dominaciji Denzela Washingtona. Bez obzira s kojim protagonistom dijelio scenu Denzel odnosno Makrinus dominira u svakom pojavljivanju.
“Gladijator 2”, očekivano, nije na razini prethodnika, filma iz 2000. godine, ali je nastavak koji, unatoč manama, zaslužuje prolaznu ocjenu i zanimljiv je kino doživljaj – atraktivan kada je o akcijskim scenama riječ, povremeno zanimljiv i lijep, ali bez duše. Film koji neće pisati filmsku povijest, ali je solidan nastavak. Moglo je biti puno gore… Joker: Ludilo u dvoje je dokaz.
