RECENZIJA: FERRARI – smrt je uvijek u blizini

REDATELJ: Michael Mann

GLAVNE ULOGE: Adam Driver, Penelope Cruz, Shailene Woodley, Derek Hill

TRAJANJE: 130 minuta

NAZIV ORIGINALA: Ferrari 

 

Neočekivano dugo je trajala stvaralačka pauza američkog redatelja Michaela Manna ( Vrućina ,  Posljednji Mohikanac , Poroci Miamija …) – od 2015. i jednog od najslabijeg filma redateljeve karijere (Blackhat), Mann nije potpisao niti jedan film. Ne, nije Mann bio besposlen – režirao je prvu epizodu serije “Poroci Tokija” i jedan je od producenata filma Izazivač: Le Mans .  66. Također, Mann se bavio i pisanjem – napisao je “Vrućinu 2” koja bi u bliskoj budućnosti trebala poslužiti kao nastavak, točnije prednastavak opjevane “Vrućine” u kojem bi mlađu verziju Neila McCauleyja (lik kojeg je interpretirao Robert De Niro) trebao interpretirati Adam Driver (što i nije nevažna informacija za film o kojem čitate tekst). Nakon osam godina pauza je gotova – Michael Mann je ponovo u akciji…

“Ferrari” je inspiriran dijelovima knjige autora Brocka Yatesa: “Enzo Ferrari: Čovjek i stroj” – dug je put bio od ideje do realizacije filma. Mann je čitavo desetljeće radio na realizaciji filma, ali iz različitih razloga priča o Enzu Ferrariju se odužila. Glavnog je protagonista trebao interpretirati Christian Bale, zatim je, nakon što je Bale odustao, Ferrari trebao postati Hugh Jackman da bi na kraju priče uloga pripala Adamu Driveru.

Film nije biografija koja se bavi čitavim životom Enza Ferrarija – radnja je, većinom,  fokusirana na događaje tijekom 1957. godine kada je Enzo Ferrari netko u automobilskoj industriji, ali se sve teže nosi s konkurencijom. Kako bi tvrtka preživjela, Ferrari mora znatno povećati prodaju, ali planove nije jednostavno realizirati. Ferrariju prijeti bankrot i svjetlo na kraju tunela pronalazi u automobilističkoj utrci “Mille Miglia” – pobjeda nad suparnicima značila bi promociju i, vjerojatno, spas za uzdrmano poslovno carstvo Enza Ferrarija….

Ferrari je danas kao i proteklih desetljeća, stvar prestiža, statusni simbol – oznaka automobilska moći i snage. Čak i onima koji o autima ne znaju gotovo ništa (takav je slučaj s piscem ovih redaka), Ferrari ima značenje – ako nikako drugačije onda kao jedna od momčadi u formuli 1. Film Michaela Manna vraća nas u daleku u prošlost i bavi se možda i najvažnijih trenucima (mjesecima) za tvrtku “Ferrari”, ali i za privatni život Commendatorea Enza – upravo je prikaz privatnog života, tragedije koju je Ferrari (pre)živio (uz, naravno, utrke – o njima nešto kasnije) glavni motiv oko kojeg Mann znalački s puno redateljskog osjećaja slaže priču filma.

Od prvih trenutaka filma, Ferrarijevog odlaska na groblje, Mann počinje s prikazom odnosno karakterizacijom glavnog protagonista. Redatelj ne uljepšava stvari i prikazuje Ferrarija bez romantiziranja – u redu, riječ je o vrhunskom analitičaru, motivatoru i organizatoru, čovjeku koji odlično poznaje automobile i odnose u automobilskoj industriji. Ferrari je fanatik posla, gladan pobjeda i stalnog dokazivanja – izvrsna je scena koja paralelno pokazuje mjerenje vremena u crkvi i na trkalištu. Da, za Ferrarija su automobili i utrke…religija.

Foto: Screenshot

Međutim, Ferrari je i hladno analitičan, nesumnjivi lažljivac, preljubnik, ponekad arogantan (može se reći i nemilosrdan) lik koji godinama vodi dvostruki (privatni) život. Ferrari nije nimalo simpatičan (čak je i majka Ferrari prilično kritična i sarkastična prema sinu) no tragedija iz prošlosti utjecala je na Ferrarija kakvog gledamo u filmu. Mann ne želi opravdati niti jedan postupak glavnog protagonista filma, ali ništa izostaviti neće i pokazuje razloge zbog kojih je Enzo postao Ferrari kakav je bio u vrijeme velikih poremećaja u poslovnom i privatnom životu. Ferrari je progonjen obiteljskom tragedijom, ali i nesrećom – događaji koji su obilježili njegove kasnije postupke. Mann pogađa u sridu – životne okolnosti, tragedije iz (naše) prošlosti u velikoj mjeri definiraju (našu) budućnost. Bez obzira na ime i prezime te društveno-poslovni status. Život Enza Ferrarija najbolji je dokaz.

Ferrari je rastrgan između dvije žene. Jedna je zakonska supruga, druga je službeno ljubavnica, ali puno, puno više od toga. Mann fino nijansira njihove odnose – supruga Laura je, najblaže rečeno, temperamentna, direktna i poslovna je partnerica Enza Ferrarija (istovremeno ona je i žrtva laži). Poput Enza i Laura je snažno određena tragedijom iz prošlosti – njihov je ljubavni odnos u velikoj mjeri uništen zbog spomenute tragedije. Ostali su tek trenuci strasti i posao. Imperij, odnosno njegovo stvaranje.

Drugi dio života Enza Ferrarija obilježila je Lina Lardi. Ona je suprotnost Lauri, zapravo suprotnost u vremenu odigravanja filma, ali možda i Laura kakva je bila prije tragedije. Ona je smirena, odmjerena i nenametljiva – osim u jednoj stvari. Različite žene, različite sudbine, ali jednako zanimljive protagonistice.

Ako ste pomislili nakon prethodnih rečenica kako je Mann zapostavio scene utrka u odnosu na karakterizaciju likova i odnose između njih, brige nema – redatelj isprva prikazuje jurnjavu na treningu da bi u posljednjih dvadesetak minuta film u potpunosti prepustio utrci i vozačima. Scene utrka izgledaju sjajno – pokazuju koliko su vozači u vrijeme kada se radnja filma odigrava bili moderni gladijatori. Gledatelj je svjedok i nesreći koja se dogodila tijekom završne utrke – iako scene traju tek nekoliko minuta način na koji je Mann prikazao nesreću i njene posljedice je…brutalno realan i šokantan.

Glumački, film je obilježila Penelope Cruz koja je odlično snašla u ulozi gospođe Ferrari – Laura je žestoka i direktna žena, borac koji se ne predaje. Ipak, ispod površine krije se duboko povrijeđena osoba koja se bori s demonima prošlosti i boli koju je doživjela. Vrlo dobra je i Shailene Woodley – Adam Driver uvjerljiviji i raznovrsniji nego što je bio u filmu “Dinastija Gucci”. Zapravo, Driver je potvrdio status glumca koji se podjednako dobro snalazi u različitim ulogama i filmovima različitih žanrova. Ferrari je jedna od najboljih u uloga u njegovoj karijeri.

Kroz prikaz nekoliko mjeseci života Enza Ferrarija (uz nekoliko flashbackova), redatelj Michael Mann je prikazao čitav život čovjeka čije je ime postalo brand i zaštitni znak automobilske industrije. “Ferrari” je istovremeno priča o utrkama, vozačima i automobilskoj industriji te privatnom životu glavnog protagonista (u slučaju Enza Ferrarija privatni život i posao su ponekad čvrsto povezani) – priča ispunjena usponima i padovima, tragedijama i odlukama koje život znači. Nakon svih životnih oluja prikazanih u filmu Mann zaključuje film na izvrstan način (i šalje poruku) – glavni protagonist film podvlači crtu na dotadašnji život i okreće novu stranicu. Jer živjeti u laži i obmani se ionako ne može živjeti (pre)dugo…

 

OCJENA: 8, ma može i 8.5….