REDATELJ: James Cameron
GLAVNE ULOGE: Leonardo DiCaprio, Kate Winslet, Kathy Bates, Billy Zane, Frances Fisher, Gloria Stuart, Bill Paxton, Bernard Hill, Victor Garber, David Warner
TRAJANJE: 194 minute
GODINA PROIZVODNJE: 1997
“Neka svaki dan bude važan.” – Jack Dawson
Ponekad, ali samo ponekad i (nažalost) vrlo rijetko, na programu se domaćih multipleksa pronađu važni i ljubiteljima filma dragi filmovi iz prošlosti. Krajem ljeta odnosno početkom jeseni prošle godine u kino dvorane stigao je Avatar – film Jamesa Camerona pravi je, punokrvni kino doživljaj i podsjetnik na film s najvećom zaradom u povijesti prije premijere nastavka prava je odluka. Nekoliko mjeseci kasnije, uoči Dana zaljubljenih ponovo Cameron, ali bez Pandore. Prošlo je nevjerojatnih 25 godina od premijere “Titanica” (najgledanijeg filma svih vremena kada je o Hrvatskoj riječ) i ljubavna priča u vrijeme velike katastrofe ponovo je uplovila u domaću kino dvorane…
Cameron je, prije nego što je krenuo u realizaciju “Titanica”, u filmografiji imao dva Terminatora, “Bezdan”, Aliens i “Istinite laži”. Međutim, mnogi su “Titanicu” predviđali sudbinu kakav je doživio i naslovni glavni protagonist filma – potop. Naravno, nije riječ o potopu negdje na otvorenom moru već na američkim i svjetskim kino blagajnama. Razlozi su bili problemi tijekom realizacije, snimanja filma…
Replika broda u prirodnoj veličini napravljena za potrebe snimanja filma gotovo je u potpunosti uništena tijekom oluje – jedan, ali ne i jedini razloga zbog kojeg je budžet od planiranih stotinjak narastao na otprilike 200 milijuna što je u vrijeme snimanja filma bila rekordna svota novaca potrošena na snimanju filma. Zbog naraslih troškova distribuciju filma podijelile su dvije major kompanije – “Paramount” kao američki distributer, te “20th Century Fox” (danas dio “Disney” imperija) kao distributer filma u ostatku svijeta. Bez obzira na stalni rast budžeta nije pristajao na kraćenje odnosno modificiranje scenarija nego je tvrdoglavo inzistirao na realizaciji vlastitih ideja (budžet je dobrim dijelom porastao i zbog Cameronove dosljednosti u snimanju zahtjevnih scena kao što je potonuće broda).
Ipak, potop se nije dogodio – upravo suprotno: nakon premijere (koja je kasnila šest mjeseci – umjesto u srpnju “Titanic” je u kino distribuciju krenuo nekoliko dana prije Božića 1997. godine) kreće jedna od najnevjerojatnijih priča u povijesti filma. Nakon nevjerojatnih petnaest tjedana na prvom mjestu top liste s najvećom zaradom na američkim kino blagajnama i desetomjesečne distribucije “Titanic” se zaustavio na brojci od 1.84 milijarde dolara zarade na svjetskim kino blagajnama (ukupna zarada filma iznosi više od 2.2 milijarde). Komercijalnu senzaciju pratile su i brojne nagrade – film je osvojio 126 različitih filmskih nagrada među kojima je i rekordnih jedanaest “Oscara” – isti broj zlatnih kipića osvojili su “Ben-Hur” i “Gospodar prstenova: Povratak kralja”. Impresivna dostignuća – Cameron je, ponovo, uspio…
Glavni je protagonist filma, zapravo, Titanic. Tehnološko čudo onog vremena, nepotopivi brod.… samo su neke od rečenica kojem su “Titanicu” tepali sudionici prvog (i jedinog) putovanja broda na kojem je bilo više od 2200 putnika i članova posade. Da, “Titanic” je bio čudo tehnike, ali i takav ogroman, tehnološki titan morao je priznati poraz nad silom prirode. Ledenjak i propusti odnosno vjerovanje kako je doista riječ o brodu koji ne može potonuti doveli su do katastrofe u kojoj je više od 1500 ljudi izgubilo živote. Cameron pokazuje kako su i najveća tehnološka čudesa (u prošlosti, ali i današnje vrijeme) krhka i lako ranjiva pred silom prirode.
Foto: Paramount Pictures & Twentieth Century Studios
Katastrofu Titanica Cameron je rekonstruirao kombinirajući ljubavnu (melo)dramu i film katastrofe. Fatalni susret razigranog umjetnika Jacka i Rose, mlađahne pripadnice visokog društva programirane kao buduću suprugu bogatog, ljigavog i samodopadnog Cala Hockleyja redatelj je iskoristio kako bi progovorio o ljubavi, ali društvenim odnosima u vrijeme potonuća broda. Iako su neki detalji prenaglašeni, Cameron je, većinom, pogodio u srž stvari i vješto je povezao likove s gledateljima.
Ljubavna priča jedna je od onih koja se događa samo jednom u životu. Ona ne traje dugo, ali ostaje za čitav život – njihova privlačnost isprva izgleda kao jedna od onih priča u kojima se suprotnosti privlače, ali kako minute filma odmiču tako se Rose otkriva kao žena karakterom i životnom energijom sličnija mladom Dawsonu nego većinom ljudi iz visokog društva kojima je okružena (uključujući i majku). Rose je nastavak niza snažnih ženskih likova koje je Cameron stvorio u filmovima koje je potpisao kao redatelj – Ripley i Sarah Connor pripadaju među najvažnije akcijske junakinje (ne samo u ženskoj konkurenciji) dok je Rose borkinja protiv nametnutih društvenih normi i pravila prema kojima se žena mora ponašati. Rose se (iz)borila, ali njena ljubavna priča nije dugo trajala. Poput “Titanica” njoj je presudio ledenjak, Cameron i tada šalje poruku – život ide dalje, treba nastaviti s njim bez obzira koliko teško bilo…jer ljudi kojih više nema žive u našim sjećanjima…
Ljubavna priča, klasne razlike, upoznavanje s putnicima i posadom broda….vodi do trenutka nesreće. Titanic udara u ledenjak – trenutak kada ljubavna drama postaje film katastrofe. Trenutak koji pokazuje koliko je film izvrsno ostario i potvrđuje kakav je Cameron majstor. Njegova rekonstrukcija Titanica kao i čitave nesreće većinom je stvorena pomoću maketa i modela bez računalnih efekata (njihova uporaba je svedena na nekoliko kadrova), ali i danas izgleda, istovremeno, zastrašujuće i impresivno. Od trenutka udara u ledenjaka pa sve do dolaska broda “Carpathia” na mjesto nesreće, Cameron trilerskom napetošću niže akcijske scene nestanka “Titanica”. Sudbine likova koje pratimo su različite – Cameron prikazuje niz emotivnih stanja putnika broda koji su suočeni s propašću. Emocije vrište iz svake scene u trenucima dok ocean postaje grobnica stotina ljudi. Nesreća ima heroje i kukavice, protagonisti različito reagiraju na ledeni dah smrti koji se približava, ali Cameron nije sudac (jer kome i kako suditi u situaciji koju nikada nismo i nećemo doživjeti) – on pokušava i uspijeva rekonstruirati događaje na nevjerojatno uvjerljiv i emotivan način. Cameron je toliko detaljan u prikazu da u nekoliko kadrova gledamo i razbijanje tanjura tijekom potonuća broda.
Glumačku ekipu filma predvode Leonardo DiCaprio i Kate Winslet . Tada mlađahni glumci s tek dvadeset i nešto godina (DiCaprio je rođen 1974. godine – Kate Winslet nešto manje od godinu dana kasnije) stvorili su sjajnu kemiju koja traje čitavim trajanjem filma. Od prvog pogleda sve do posljednjeg daha, tamo negdje na otvorenom moru…
Cameronov čovjek od povjerenja Bill Paxton je pokojni, izvrsna je Kathy Bates je u ulozi Molly Brown… Gloria Stuart blista kao ostarjela Rose, Billy Zane opako iritira kao Cal Hockley… glumačka ekipa je jedan od glavnih razloga vječnog sjaja “Titanica”.
Pisac ovih redaka “Titanica” je pogledao prije nekoliko dana u iznenađujuće ispunjenoj kino dvorani. Među gledateljima bilo je puno onih koji se u vrijeme premijere filma (1997. godine) nisu rodili ili su imali tek nekoliko godina. Čini se kako su i nove, mlađe generacije su prepoznale “Titanic” što je još jedan dokaz kako je riječ o velikom filmu koji je izvrsno ostario. Cameronov je film priča o velikoj pomorskoj nesreći, priča o ljudima….priča o različitim sudbinama i, u najvećoj mjeri, priča o ljubavi. Ljubavi koja je snažna i vječna, ljubavi koja ne bira trenutak kada će se dogoditi. Ljubavi koja nema sretan završetak, ali je ipak sretna. Jer se dogodila….
Odgovori