Naslovnica Aktualno RECENZIJA: AVATAR – Pandora, ljubavi moja

RECENZIJA: AVATAR – Pandora, ljubavi moja

1429
0
Foto: WETA/2007 Twentieth Century Fox

REDATELJ: James Cameron

GLAVNE ULOGE: Sam Worthington, Sigourney Weaver, Zoe Saldana, Michelle Rodriguez, Giovanni Ribisi, Stephen Lang

TRAJANJE: 162 minute

GODINA PROIZVODNJE: 2009

 

“All I ever wanted was a single thing worth fighting for.” – Jake Sully

 

Krajem godine u kino dvorane stiže dugoočekivani nastavak “Avatara” premijerno prikazanog 2009. godine. Nastavak filma koji je zaradio nešto manje od tri milijarde dolara na svjetskim kino blagajnama, nastavak koji se očekuje godinama, ali ambicioznost i studioznost redatelja Jamesa Camerona stvorilo je čak trinaest godina razmaka između dva filma. Cameron je, ubrzo nakon velikog uspjeha “Avatara” objavio kako istovremeno radi čak na četiri nastavka koji će biti prikazani u razmacima od dvije godine (čitav serijal bi trebao završiti 2028. godine). No, prije nastavka u kino dvorane je stigao prvi film – koliko je (za ovu priliku remasterirani i osvježeni) “Avatar” i danas svjedoče rezultati na američkim, ali i domaćim kino blagajnama. Prošlog je vikenda “Avatar” koji je premijeru imao 2009. godine ponovo osvojio vrhove top lista gledanosti kako u domaćim tako i u američkim kino dvoranama. Tehnički dotjerana verzija filma je ponovo privukla veliki broj obožavatelja u kino. S obzirom na rezultate redistribucije prvog filma od nastavka (Avatar: Put vode ) se mogu očekivati velike stvari…..

Priča o nastanku i realizaciji “Avatara” (kao i nastavaka koje ćemo gledati u godinama koje dolaze) zapravo je priča o filmografiji Jamesa Camerona. Kanadski je filmaš vizionar (prije svega kada je o efektima odnosno tehničkim inovacijama riječ) i beskompromisan autor koji je dosljedno realizirao vlastite vizije čak i ako je trebalo čekati godinama. Desetljećima.

Publika, ljubitelji filma vole filmove Jamesa Camerona (o tome svjedoče rezultati na kino blagajnama) – nakon dugometražnog redateljskog prvijenca “Piranha 2” (jer svaki je početak težak), Cameron realizira Terminatora , započinje briljantnu redateljsku karijeru te otključava vrata Hollywooda. Nakon “Terminatora” slijedi nastavak Aliena u kojem je potpuno okrenuo priču (“This Time It’s War !) te stvorio jedan od najboljih nastavaka u povijesti filma. Slijedi pomalo podcijenjeni “Bezdan” da bi 1991. godine stigao Terminator 2: Sudnji dan . Jedan od najboljih nastavaka u povijest filma koji efekte koji i danas, više od trideset godina nakon premijere filma, impresivno izgledaju. Cameron je potvrdio status jednog od najvažnijih imena Hollywooda – filmaš koji snima skupe projekte, filmski je vizionar i inovator, ne odustaje od ideja, kreira briljante akcijske scene, ali i ostvaruje vrhunske komercijalne rezultate. Nakon akcijske zafrkancije “Istinite laži” stigao je “Titanik” – probijanja budžeta i problemi na snimanju sugerirali su teška vremena za Camerona. Ne, nije se dogodilo – unatoč predviđanjima “Titanik” je zaradio više od dvije milijarde dolara te osvojio brojne nagrade (između ostalih i jedanaest zlatnih kipića). Tada se Cameron okrenuo projektu kojeg je zamislio devedesetih godina prošlog stoljeća – čekao je trenutak kada će ideju provesti u djelu (zbog tehničkih mogućnosti odnosno budžeta – u realizaciju “Avatara” je uloženo više od 400 milijuna dolara ako cijeni filma dodamo i troškove reklame). Ideja iz devedesetih je dobila film – njegovo ime je “Avatar”….

Trinaest godina nakon premijere “Avatar” se vratio na veliko platno u remasteriranoj 4K inačici. Ionako spektakularan izgled filma sada izgleda…veličanstveno. “Avatar” je, vizualno i akustično, rijetko viđen kino doživljaj. Malo je filmova koji, kada je riječ o vizualnom bogatstvu i trodimenzionalnom doživljaju gledanja , mogu stati u istu rečenicu s “Avatarom” (npr, “Pijev životGravitacija  Dina  ) . Bogatstvo boja i različitih oblika života nastalih u mašti Jamesa Camerona preneseni su na veliko platno i žive od prvih trenutaka filma. Korištenje kamere i kutevi snimanja (“Oscar” za meštra od kamere Maura Fiorea) te način na kojim su snimljene akcijske scene prave su male su (unutar velike, čitavog filma) majstorije. Pisanim je riječima nemoguće u potpunosti opisati doživljaj gledanja “Avatara” u tri dimenzije na velikom platnu (ili IMAX-u ako je moguće gledati). Pandoru treba vidjeti i doživjeti.

Foto: Weta/Twentieth Century Fox/2007

James Cameron je inovator, filmaš koji je pomicao granice i(li) način korištenja računalnih efekata, ali svi njegovi filmovi (“Avatar” u tome prednjači) su, za razliku od mnogih recentnih blockbustera , efekte i tehničke detalje koristili kako bi ispričali priču. Cameron ne želi film zbog efekata već efekte koristi kako bi stvorio što uvjerljivi i spektakularniji kino doživljaj.

Priča odnosno scenarij ne nudi ništa spektakularno i(li) originalno – temeljni zaplet, motiv u kojem je glavni protagonist bivši marinac, sada plaćenik, Jake Sully (Sam Worthington) koji postaje odmetnik od svoje postrojbe kako bi zaštitio odnosno pomogao pripadnicima naroda Na’vi nije nešto što već, u različitim varijacijama, viđeno nije. Međutim, kada se zagrebe ispod površine glavnog scenarističkog detalja Cameron šalje brojne poruke i komentira društveno-političko-vojno-ekološko-ekonomsku stvarnost jednako aktualnu danas kao i prije trinaest godina.

U “Avataru” se, između ostalog, spominju i preventivni napadi (poznat izraz nastao u laboratoriju američke političke i vojne moći) – jasno se i bez skrivanja prikazuju posljedice nemilosrdnog iskorištavanje prirodnih bogatstava bez obzira na posljedice po okoliš, ali i stvorenja (živi svijet) koja egzistira na lokacijama gdje se resursi nalaze. Cameron prikazuje i privatne vojske tematizira i ulogu pojedinca u sustavu – koliko čovjek (dakle, svatko od nas) može promijeniti stvari i događaje koje nas okružuju? Postoje još neki, manje ili više za život i film važni detalji, koji se pojavljuju u “Avataru” – svaki gledatelj otkriva ih, ako ne na prvo, onda na svako sljedeće gledanje.

Cameron nije odustao od dva detalja koja se mogu pronaći u većini njegovih filmova. Ljubavna priča između Jakea i Neytiri kompleksna je, ne samo zbog činjenice kako se nalaze (barem na početku priče) na suprotnim stranama već je riječ o…različitim vrstama. Drugi detalj je snažan ženski lik – evo nas ponovo kod Neytiri (izvrsna Zoe Saldana) koja je, ne samo jedan od najvažnijih likova filma, već je i iznimno važna u akcijskim scenama. Baš poput njenih prethodnica – Ripley iz “Aliensa” te majke Connor u Terminatoru.

“Avatar” se vratio u kino dvorane kao uvod u nastavak koji se očekuje krajem godine. Iako je od premijere filma prošlo trinaest godina, “Avatar” je i dalje nevjerojatno, rijetko viđeno kino iskustvo kojem se vrijedi prepustiti i uživati. U svakom kadru, detalju i minuti. Jer nešto manje tri sata “Avatara” pre(brzo) prolaze.

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime