REDATELJ: Benny Safdie
GLAVNE ULOGE: Dwayne Johnson, Emily Blunt, Ryan Bader, Bas Rutten
TRAJANJE: 123 minute
NAZIV ORIGINALA: The Smashing Machine
Od filmova u kojima nastupa Dwayne Johnson poznat pod slikovitim nadimkom The Rock očekivanja su akcija uz dodatak komedije. Johnson je tijekom godina nanizao respektabilan broj uloga u blockbusterima (i filmovima koji su imali ambiciju postati blockbusteri) – glumački, možda i najbolje njegovo izdanje dogodilo se u seriji “Igrači” (The Ballers), pokazao je Rock pristojan talent za komediju (Pain & Gain), ali je njegov pokušaj snažnijeg prisustva u superjunačkom svijetu (Black Adam) doživio priličan neuspjeh – Johnson je osvojio i “Zlatnu malinu” za nastup u Spasilačkoj službi. Međutim, u šestom desetljeću života Johnson je prihvatio izazov i nastupio u filmu koji je drugačiji od većine što je napravio odnosno snimio u glumačkoj karijeri…
U redu, dio razloga zbog kojih je Johnson odabran za glavnu ulogu u “Životu u ringu” mogu se pronaći u njegovom fizičkom izgledu te činjenici kako je, prije glumačke, ostvario zapaženu karijeru kao profesionalni hrvač. No, uloga u “Životu u ringu” (Benny Safdie samostalno je režirao film – s bratom Joshom potpisao je Uncut Gems i Paklenu noć) zahtjevna je i kompleksna te traži puno više od…mišića…
Johnson interpretira Marka Kerra, borca zanimljive biografije. Početak karijere Kerr je posvetio hrvanju – bio je uspješan, čak i vrlo uspješan. Nakon završenog studija Kerr je godinama trenirao kako bi osigurao nastup na Olimpijskim igrama – nije uspio i okrenuo se drugačijim sportovima. Kerr je postao jedan od prvih prepoznatljivih i popularnih likova u MMA organizaciji – vremenu kada je natjecanje u mješovitim borilačkim vještinama bilo daleko od današnje popularnosti, medijske pokrivenosti i financijske moći. Tijekom karijere Kerr se borio i pod etiketom PRIDE-a u Japanu gdje je stekao veliku popularnost (na You Tubeu može se pronaći i pogledati njegova borba protiv pokojnog Branka Cikatića)…no njegov uspjeh imao je i drugu stranu medalje…
Upravo je interpretacija, od javnosti većinom skrivenih, bolova i patnji (ne samo fizičkih) pokazala kako je Johnson vrlo dobar izbor za interpretaciju Marka Kerra. On je šampion u ringu, ali brutalne i zahtjevne borbe ostavljaju posljedice – izvan ringa Kerr je izmučen i ranjen. Postaje ovisnik o lijekovima protiv boli – bol privremeno nestaje, ali kada se ponovo pojavi postaje sve snažnija i traži nove tablete. Lijekove. Zatvoreni krug iz kojeg je teško pronaći izlaz. U ringu ili oktogonu Kerr je borac koji rijetko gubi, ali kada se svjetla (sportske) pozornice ugase ostaje čovjek. Sa svojim strahovima, ranjen i ranjiv. Ne samo fizički…
Foto: A24
Šteta što scenarist i redatelj nije nešto više minuta filma posvetio podcjenjivanju MMA i PRIDE boraca i sporta kojim se bave. To nije sport – govore samozvani stručnjaci (zbog brutalnosti i tko-zna-kojih-razlog). Podcjenjivanje koje je promašeno i omalovažava trud koji borci ulažu u stvaranju karijere. Neki postaju šampioni…nekima se trud, iz različitih razloga, nikada isplatiti neće…
Ipak, jedan je motiv snažno zastupljen u filmu. Poraz. Ne samo strah od poraza – kod Kerra se strah od poraza ne može osjetiti i vidjeti sve do trenutka kada izgubi prvu borbu – tada se pokazuje koliko poraz bolan može postati). Tema poraza kod Kerra zapravo je univerzalna za sve sportaše odnosno natjecatelje – može se preslikati na živote i onih koji borci nisu. Kako se nositi s porazom? Pronaći snagu i nastaviti dalje? Porazi su, baš kao i pobjede, sastavni dijelovi života, ali pobjedu je lako prihvatiti, proslaviti. Porazi su uvijek bolni no u slučaju boraca poput Kerra oni, podjednako, ostavljaju psihičke i fizičke tragove. Redatelj, naravno, nema odgovora – ionako se svatko sa svojim porazima nosi na svoj način – on prikazuje sumnje, emocije i karakter glavnog protagonista filma. Upravo je takav prikaz i vrijedan detalj filma – u redateljevom fokusu nije isključivo sportska karijera Marka Kerra već njegov život odnosno preživljavanje u privatnom životu.
Važan dio filma je buran odnos između Kerra i njegove djevojke Dawn Staples. Dawn je važan dio priče o Kerru, ali ona nije tek promatračica borbi već ravnopravna protagonistica filma. Interakcija između Dawn i Kerra uvjerljiva je i opipljivo životna – zasluge pripadaju vrlo dobrom Johnsonu i jednako uvjerljivoj, možda i snažnijoj glumačkoj interpretaciji Emily Blunt (“Život u ringu” nije prvi film u kojima gledamo Johnsona i Blunt kao partnere – film Krstarenje džunglom iz 2021. godine prvi je spojio glavne glumačke figure filma). Da, redatelj Safdie napravio je dobar izbor kada je riječ o izboru glavnih glumaca…
Scene borbi su snimljene korektno, ne i senzacionalno – film u trenucima ima dokumentaristički izgled. Ipak, “Život u ringu” podbacio je na kino blagajnama. Šteta, film je, iz više razloga, vrijedan gledanja na velikom platnu, ali slabiji rezultati i nisu toliko neočekivani. Gledatelji navikli na dosadašnje Johnsonove uloge vjerojatno nisu bili raspoloženi za dramu u kojoj je “The Rock” glavni protagonisti. S druge strane gledatelji koji nisu (pre)veliki obožavatelji glumčeve dosadašnje karijere nisu s oduševljenjem dočekali vijest o sportskoj drami temeljenoj na stvarnim događajima u kojoj je “The Rock” glavna glumačka figura. Film se tako našao u raskoraku iako je riječ o najboljem Dwayne Johnson glumačkom izdanju – glumcu ostaje tek potvrditi kako “Život u ringu” nije tek izdvojeni incident već da ima glumačke snage i vještine interpretirati snažne filmske protagoniste koji nisu povezani s ringom ili oktogonom. Partnerica može ostati Emily Blunt…
