REDATELJ: Clint Eastwood
GLAVNE ULOGE: Clint Eastwood, Bee Vang, Christopher Carley, Ahney Her, John Carroll Lynch
TRAJANJE: 116 minuta
GODINA PROIZVODNJE: 1992
“Ever notice how you come across somebody once in a while you shouldn’t have fucked with? That’s me” – Walt Kowalsky
Na dodjeli “Oscara” 1993. godine u rijetko viđenom stilu trijumfirao je Clint Eastwood. “Nepomirljivi” nisu osvojili veliki broj zlatnih kipića, ali su odnijeli pobjede u najvažnijim kategorijama. Eastwood je odnio nagradu u kategoriji najboljeg filma, najboljeg glavnog glumca i najboljeg redatelja (četvrti “Oscar za “Nepomirljive” otišao je u ruke Genea Hackmana u kategoriji najboljeg sporednog glumca). Zaslužene nagrade za veliki film…
Nakon dodjele komentari nekih kritičara, ali i ljubitelja filma naglašavali su dva detalja. Prvi se odnosio na panegirike “Nepomirljivima” koji je, iako je ostalo skoro desetljeće do kralja dvadesetog stoljeća, prozvan posljednji veliki vestern dvadesetog stoljeća. Iz današnje perspektive komentar je bio proročanski jer do kraja stoljeća bolji predstavnik žanra nije snimljen. Međutim drugi detalj zapravo predviđanje pokazalo se netočnim – dio kritike i gledatelja smatralo je “Nepomirljive” savršenim filmom koji je zaokružio ne samo glumačku već i redateljsku karijeru. Eastwood je tada već zagazio u sedmo desetljeće života i neki su mislili kako je pri kraju karijere – pogrešno, Clint je u godinama i desetljećima nakon “Nepomirljivih” snimio (redateljski i glumački) niz velikih filmova (“Mostovi okruga Madison, “Djevojka od milijun dolara”; “Savršeni svijet”, “Mistična rijeka”….) – najbolji film Clinta Eastwooda u posljednja tri desetljeća teško je odabrati, ali u red odabranih, onih najboljih pripada “Gran Torino”.
Dolarska trilogija Sergia Leonea (Dobar, loš, zao, Za dolar više i Za šaku dolara), Eastwooda je lansirala u prvu glumačku ligu. Uslijedilo je nekoliko zanimljivih projekata (“U orlovom gnijezdu”, “Jeza u noći”, “Zlato za odvažne, “Dvije mule za sestru Saru”….) da bi 1971. godine Eastwood nastupio u filmu koji je postao znak raspoznavanja njegove karijere. Riječ je o kriminalističkoj priči poznatoj pod imenom “Prljavi Harry”.
Sve je u redu draga čitateljice ili dragi čitatelju – ovo je tekst o “Gran Torinu”, ne o “Prljavom Harryju”. Zašto spominjanje inspektora Callaghana? Glavni junak filma “Gran Torino” izgleda otprilike onako kako bi izgledao Harrya Callaghan u mirovini. U redu, postoje razlike – jedan je policajac dok je drugi ratni veteran, ali Kowalski je Callaghan u mirovini. Što to znači?
Na užas svih kojima je politička korektnost važan i(li) presudan detalj kada je o filmovima (i ne samo filmovima) riječ, Walt Kowalski, verbalno, puca iz svih oružja. Kowalskog upoznajemo u trenucima kada (p)ostaje udovac – vjerojatno najvažnija osoba u njegovom životu je pokojna (to je njegov sarkazam i mizantropiju, vjerojatno, dodatno pojačalo). Kowalski ima odraslu djecu i unuke, ali oni se više pripremaju za nasljedstvo koje će otac odnosno djed ostaviti nego za njegovo trenutno stanje (doduše, Walt baš i ne pomaže u zbližavanju s članovima obitelji). U susjedstvu kvarta u kojem živi (grad je Detroit) Kowalski također pronalazi inspiraciju za otrovne verbalne komentare – prvi susjedi su, kako ih Walt naziva, žutanjci, pripadnici naroda Hmong. Azijati (narod koji nije slučajno odabran – Amerikanci su bili saveznici Hmonga tijekom rata u Vijetnamu) su posebna inspiracija za Kowalskog s obzirom na njegovo sudjelovanje u Korejskom ratu. Međutim, splet okolnosti uskoro će spojiti ratnog veterana s najmlađim susjedima. Thaom i Sue Vang Lor…
Foto: Warner Bros.
Urnebesni crnohumorni, zajedljivi, uvredljivi i otrovni komentari Kowalskog zapravo su maska ostarjelog i teško bolesnog čovjeka koji se teško nosi s nedavnim gubitkom, ali i traumama ratnih iskustava iz prošlosti. Svećenik Janovich s kojim, nakon smrti supruge, Kowalski nevoljko, ali redovito komunicira govori kako Walt zna više o smrti nego o životu. Kowalski je traumatiziran prošlošću, teško se miri s promjenama u SAD-u (simbol Amerike iz prošlih vremena i Waltove mladosti nalazi se u garaži – to je “Ford Gran Torino” iz 1972. godine), ali baš promjene u društvu (Thao i Sue kao personifikacija imigranata) donijet će u život Kowalskog ljude s kojima ima više zajedničkog nego s članovima vlastite obitelji.
Zbog nasilja i tragičnih događaja koje će susjedi žutanjci doživjeti, Kowalski kreće u akciju. Njegovi postupci i finale filma impresivan je, emotivan i snažan na (barem) dvije razine. Prvi je iskupljenje glavnog protagonista koji na kraju burnog životnog puta čini pravu stvar i postaje heroj susjedstva. Drugi se odnosi na individualizam odnosno pojedinca kojeg Eastwood često u svojim filmovima stavlja u prvi plan. Pojedinci i njihova često herojska djela (što postupak Kowalskog svakako jest) mijenjaju svijet i(li) ga čine boljim mjestom za život. Barem na trenutak, ali za dugo pamćenje…
Početni, najblaže rečeno, animozitet Walta Kowalskog prema drugima i drugačijima, Eastwood pretvara u film koji prikazuje toleranciju i brisanja različitosti između ljudi. Međutim, Eastwood nije ljigavo patetičan niti se dodvorava gledatelju već razvoj događaja i postupci protagonista (posebno Kowalskog) imaju smisla i nisu kupovanje publike već snažno i uvjerljivo ispričana priča iz života u susjedstvu. Tamo negdje u Detroitu…
Uvjerljivosti i autentičnosti filma doprinose i glumačka ekipa. Eastwood je angažirao pripadnike naroda Hmong za glavne uloge – Bee Vang u ulozi Thaa i, posebno, Ahney Her u ulozi inteligentne i elokventne Sue izvrsno se nadopunjuju sa glavnim glumcem. Glavni je, naravno, Eastwood koji opet oduševljava u ulozi Walta Kowalskog. Vrlo dobri su i za priču “Gran Torina” važni Christopher Carley u ulozi svećenika Janovicha (neki od najboljih dijaloga filma su između svećenika i Kowalskog) i John Carroll Lynch u ulozi dugogodišnjeg Waltova frizera Martina (kojem nedostaje nešto kose). Količina uvreda i provokacija između Martina i Walta rijetko se može vidjeti, ali ispod podbadanja skriva se…poznanstvo, zapravo i svojevrsno, istina čudnovato, prijateljstvo.
“Gran Torino” je veliki film. Snažan na svim razinama i prethodne rečenice su tek dio priče o Waltu Kowalskom – mrzovoljnom i zajedljivom junaku i susjedstva koji je dočekao iskupljenje i katarzu te otišao kao heroj ulice. Što se dogodilo s njegovim Gran Torinom? On je pripao njegovom mladom prijatelju kojeg spasio. Prijatelju Thau koji se pokazao kao važnija osoba na kraju Waltova života od članova obitelji (zar svi nemamo takve u životu – ljude s kojima nismo rodbinski povezani, ali su važniji za naše živote od najbližih članova obitelji). Gran Torino je otišao u prave ruke i trajna je uspomena na Kowalskog, čovjeka koji je napravio veliku stvar. Baš kao što je Clint Eastwood isporučio još jedan veliki film….
