AUTOR: Miloš Avramović
GLAVNE ULOGE: Miloš Biković, Miodrag Radonjić, Aleksandar Berček, Miki Manojlović, Jovana Stojiljković, Bogdan Diklić, William Baldwin, Eric Roberts, Stefan Kapičić
TRAJANJE: 12 epizoda
“Ja odavno ne mogu nazad.” – Maraš
Snažno je zapuhao južni vjetar u kino dvoranama 2018. godine. Film redatelja Miloša Avramovića u Srbiji je pogledalo gotovo više od 600 tisuća gledatelja – veliku gledanost je “Južni vjetar” imao u susjednim državama. Surova i sirova kriminalistička priča o Petru Marašu, kriminalcu koji je ukrao krivi automobil i izazvao lanac krvavih obračuna djelomično je, prema riječima autora, nadahnut stvarnim iskustvima s beogradskih ulica osvojila je publiku – iako je budžet filma iznosio skromnih 350 tisuća eura film je izgledao, zapravo i dalje izgleda iznimno uvjerljivo. Razlozi za uspjeh filma, također, pripadaju i glumačkoj ekipi koja je spoj mladosti (Miloš Biković, Miodrag Radonjić) i iskustva (Dragan Bjelogrlić, Bogdan Diklić, Nebojša Glogovac…).
Nakon uspjeha filma stigla je i serija (prve epizode su zapravo film razbijen na nekoliko dijelova) te bitno slabiji nastavak. Južni vjetar: Ubrzanje je snimljen s više novca, ali s manje napetosti, dinamike i uvjerljivosti (prije svega u radnji) nego prvi film. “Ubrzanje” je završilo snažnim cliffhangerom (ubojstvo Maraševa brata) i čekao se nastavak priče. Nastavak koji je stigao u formi serije, dvanaest nastavaka kojima je zajednički naslov “Na granici”.
Bez obzira na to što ne objašnjava najbolje što se dogodilo nakon posljednjih sekundi filma, “Na granici” je nastavak “Ubrzanja”. Maraš se vratio starom poslu, Baća, pod utjecajem voljene osobe, počinje čitati i zanimati se za kulturu – Maraš ima i novog bliskog suradnika poznatog pod nadimkom Kifla. Sukob s Crvenim je pitanje dana – Maraš isprva kalkulira i pokušava pronaći pravi trenutak za početak sukoba s ubojicom brata. Nakon što je preživio specijalnu operaciju u Rusiji (tamo je Maraša poslao Crveni) čekanja više nema – rat između Maraša i Crvenog počinje. Krvavi obračun čiji je ishod neizvjestan…
“Na granici” ima isti problem kao i “Ubrzanje” – čini se kako ekipa više nema problema sa zatvaranjem financijske konstrukcije (budžeta) potrebne za realizaciju serije, ali novac ne može sakriti činjenicu kako, prije svega, priča odnosno scenarij nema dovoljno materijala (ideja) za dvanaest epizoda. Više detalja priče je nepotrebno rastegnuto do krajnjih granica dok su neki potencijalno zanimljivi, spomenuti, ali uopće nisu razrađeni. Autori serije i dalje inspiraciju nalaze u stvarnim događajima (Južni tok, Rio Tinto…), ali je u seriju nabacano puno tematskih motiva od kojih su neki (mnogi?) nepotrebni (služe za zadovoljavanje forme odnosno minuta dugih dvanaest epizoda) ili nezanimljivi.
Poput špijunskih i(li) akcijskih blockbustera radnja serije odvija se u nekoliko država – od Rusije preko Srbije i Hrvatske pa sve do završnog obračuna na Kosovu – pratimo odiseju Maraša i Baće koji pokušavaju spasiti vlastite živote, živote obitelji ali i posao kojim se bave. Tijekom njihovog gangsterskog puta možemo vidjeti više nelogičnosti i tankih scenarističkih rješenja. Autor serije, nažalost, upotrebljava prvoloptaške nacionalne doskočice (npr. scena s Baćom na plaži u Hrvatskoj) i prepucavanja pripadnika zapravo važnih ljudi organiziranog kriminala oko nacionalnih pitanja prilično su promašene. Kriminalci su na prostorima bivše Jugoslavije često dobro surađivali. Bez obzira kojem narodu pripadali.
Foto: Screenshot
Atraktivne i dobro orkestrirane akcijske scene jedan su od glavnih aduta serije. Međutim, kada se one raspodjele na (pre)dugih dvanaest epizoda ostaje tek zapisati kako priča odnosno radnja nije na razini akcije.
Najzanimljiviji dio radnje je vijeće staraca odnosno pripadnici duboke države koji zapravo upravljaju državom. Crveni je tek jedan od njih – istaknuti član koji je jedan od onih koji donose odluke. Odluke koje znače smrt, patnju, korupciju… Dio koji je intrigantan, ali je njegova zanimljivost znatno narušena postavljanjem novog čovjeka za stol. Bolesni i iscrpljeni Lazar postaje egzekutor i zauzima mjesto za stolom…Teško je u tako nešto povjerovati čak i ako je riječ o izmišljenom detalju radnje riječ.
Ambicioznost projekta (marketinška i svaka druga) može se vidjeti i angažmanom Williama Baldwina i Erica Robertsa. Američki glumci trebali su donijeti novu dimenziju “Južnom vjetru”, ali teško se oteti dojmu kako su njihovi likovi stvoreni samo kako bi se angažirala strana glumačka imena. Roberts i posebno Baldwin izgledaju kao strano, nepotrebno tijelo serije…
Od novih glumačkih imena treba spomenuti vrlo dobrog Stefana Kapičića u ulozi Plavog – pripadnika nove generacije članova duboke države. Veliki broj glumačkih imena koji su nastupili u prethodnim filmovima gledamo u seriji – neki od njih se neće pojaviti u nastavcima…
Iako je riječ o produkcijski dotjeranoj i ambicioznoj seriji teško se oteti dojmu kako je “Južni vjetar: Na granici” tek blagi povjetarac u odnosu na film pa i seriju iz 2018. godine. Unatoč velikom broju likova i više dramaturških pravaca u kojima se radnja odvija “Na granici” ima previše epizoda, puno praznog hoda i mnoga pitanja ostaju bez odgovora. Možda odgovori stignu u filmu i(li) seriji koje ćemo gledati u budućnosti…
OCJENA: 5
Odgovori