Naslovnica Akcija RECENZIJA: JUŽNI VJETAR- UBRZANJE

RECENZIJA: JUŽNI VJETAR- UBRZANJE

801
0

REDATELJ: Miloš Avramović

GLAVNE ULOGE: Miloš Biković, Miodrag Radonjić, Miki Manojlović, Aleksandar Berček, Jovana Stojiljković, Luka Grbić, Mladen Sovilj, Goran Navojec

TRAJANJE: 127 minuta

 

“Mi ne postojimo, mi smo duhovi.” – Crveni

 

Godine 2018. srpskoj se kinematografiji dogodio neočekivani blockbuster koji je veliku popularnost doživio na prostoru čitave bivše države. Južni vjetar oborio je sve rekorde gledanosti u kino dvoranama (rekorde koji su trajali do ove godine i dolaska Tome ) – iako je budžet filma iznosio tek 360 tisuća eura (2,7 milijuna kuna) film je ispunjen vrlo dobro snimljenim, uvjerljivim akcijskim scenama i intrigantnim scenarijom (redatelj i scenarist Miloš Avramović u film je ugradio nekoliko stvarnih iskustava s beogradskih ulica) . Potencijal priče prepoznala su i poznata, priznata glumačka imena. Glavna uloga, mlađahnog kradljivca automobila (poznatog pod imenom Petar Maraš) koji želi skupiti dovoljno novaca za životne planove koji nemaju veze s kriminalnom pripala je Milošu Bikoviću, njegovog čovjeka od povjerenja istodobno i comic relief filma, Baću interpretira Miodrag Radonjić – u filmu su nastupili i Dragan Bjelogrlić, Bogdan Diklić, Srđan Todorović, Miloš Timotijević, Aleksander Berček i pokojni Nebojša Glogovac.

Uspjeh filma rezultirao je i televizijskom serijom od četrnaest nastavaka (uvodne epizode zapravo su film razlomljen na nekoliko dijelova serije) i, kao što je u svijetu filma čest slučaj, drugi dio filma. Nakon svjetske premijere na filmskom festivalu u Puli i snažne marketinške kampanje te prepunim kino dvoranama tijekom pretpremijernih projekcija (Beograd, Zagreb, Sarajevo…), “Južni vjetar: Ubrzanje” stigao je na redoviti program domaćih multipleksa…

Petar Maraš je od kradljivca automobila postao puno važnija i moćnija gangsterska figura. Čovjek koji je dio duboke države, radi za one koji upravljaju iz sjene, kupuje zemljišta važna za buduće projekte od državne važnosti te krijumčari drogu – Maraš je, zapravo, šef podzemlja . Oženio je Sofiju ima sina Luku i pokušava pomiriti obiteljski i….onaj drugi život. Maraš brine i za mlađeg brata Nenada – njemu i njegovoj djevojci otvorio je Wellnes centar kako bi brata udaljio od nezakonitih poslova. No, Nenad se teško nosi sa životom u bratovoj sjedni i Wellnesom – mlađi će Maraš u društvu partnera Mureta krenuti u Bugarsku kako bi nabavio heroin koji će samostalno distribuirati u Srbiji. No, tijekom primopredaja odnosno plaćanja robe dolazi do žestokog i krvavog obračuna nakon kojeg Nenad postaje plijen bugarskih kriminalaca…

Nakon uspjeha prvog filma i serije redatelj i scenarist Miloš Avramović više nije morao brinuti oko budžeta za naredne filmove i novu sezonu serije. Da, “Južni vjetar” dobit će (barem) još jedan filmski nastavak i novu sezonu serije. Petra Maraša i Baću gledat ćemo u idućim godinama što je za drugi film serijala bila dobra i loša vijest – sredstva za film nisu bila upitna, ali riječ je o filmu koji otvara veliki broj pitanja i, na neki je način, poveznica između filmova, ali i sezona serije.

 

 

Produkcijski, nastavak je dotjeran, fotografija i zvuk (na realizaciji filma radili su Luca Anzellotti i Daniele Scaringella zaslužni za zvučne kulise na serijama Nula Nula NulaGomora i filmu “Suburra”) na vrhunskoj su razini (ovdje treba ponovo spomenuti koliko je ekipa prvog filma napravila dobar posao s obzirom na novac potrošen u realizaciji projekta). Redatelj od prvih kadrova (put odnosno dolazak u selo negdje u Srbiji) ne skriva ambiciju kako nastavak ima ambiciju postati veći i produkcijski raskošniji (ili ubrzaniji) od prethodnog filma. U tome često uspijeva kada je o tehničkim stvarima riječ, ali priča, dinamika te napetost film je ipak na strani filma snimljenog 2018. godine.

Da, prvi je “Južni vjetar” znatno dinamičniji, napetiji i intenzivniji od nastavka. Jedan od razloga je i nizanje scena (posebno u početku filma) koje s radnjom dvojke imaju malo ili nikakve veze (npr. Marašev dolazak u Hrvatsku i susret s Tomislavom), ali će vjerojatno imati neke poveznice u nastavku i(li) novim epizodama serije. Takav pristup razbija dinamiku cjeline i, bez obzira na veliki broj akcijskih scena ubrzanje u naslovu filma teško se oteti dojmu kako je nastavak brzina ispod prethodnika.

Nastavak, unatoč manama, ne reciklira stvari iz prošlosti već donosi novosti u, sada znamo, serijal. Karakterizacija odnosno prikaz Petra Maraša bitno je drugačiji – radnja je, većinom, iz urbanog okruženja preseljena u ruralno ili kako će Baća više puta slikovito primijetiti u vukojebinu. Poput nekih starih uvijek rado gledanih naslova (“Južnjačka utjeha”, “Oslobađanje”….), redatelj je sukobio urbano i ruralno (ovog puta u gangsterskim obračunima) i to je zapravo zanimljiva ideja. Međutim, filmu nedostaje pravi, punokrvni negativac među negativcima (ono što je u liku Goluba imao prvi film). Ekipa iz Bugarske ne ostavlja dojam i uvjerljivost velikih kriminalnih umova i kombinatora – riječ je o skupini primitivnih narkomana i staraca željnih osvete. Najzanimljiviji detalj kod prikaza kriminalaca iz Bugarske je….bijeli konj.

 

Dvije su razine na kojima se gradi priča filma – prvi je obračun u Bugarskoj dok je drugi puno zanimljiviji i intrigantniji (ali je i dobio znatno manje minuta filma) – riječ je o Maraševim poslovima koje odrađuje za Crvenog, njegova uloga u akcijama duboke države (ili je riječ duboka suvišna – riječ je o tajnim državnim poslovima). Kupovina zemljišta koja se nalaze na ruti prolaska ruskog naftovoda, zakulisne igre te finale filma puno su zanimljiviji i napetiji nego krvavi obračuni u Bugarskoj.

U odnosu na prvi film manje je snažnih protagonista – u redu, Maraš i Baća su na očekivanoj razini, ali… Mlađi Maraš je prilično loše napisan i odglumljen lik – mlađi brat koji želi samostalnu kriminalnu karijeru fatalno je uplašen kod susreta s bugarskim partnerom i jedva govori, ali nakon što postane zatočenik postaje bahati i razmetljivi brat Petra Maraša koji prijeti i, odjednom, ima velika…znate već što. U odnosu na prvi film znatno su veći prostor i važnost dobili ženski likovi (Sofija, prije svih) dok su Aleksandar Berček i Miki Manojlović korektni u ulogama Crvenog i Cara.

U odnosu na prvi film “Južni vjetar: Ubrzanje” ipak je korak unatrag. Film u kojem produkcijska dotjeranost nije upitna nema toliki intenzitet i napetost kao prethodnik – finale filma bitno su poboljšali dojam o cjelini i treba dočekati nastavak odnosno nove epizode serije koje će nastaviti priču o Petru Marašu….

 

OCJENA: 6

 

 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime