REDATELJ: Juraj Lerotić
GLAVNE ULOGE: Goran Marković, Juraj Lerotić, Snježana Sinovčić Šiškov
TRAJANJE: 103 minute
Upozorenje: Tekst otkriva detalja o radnji filma
Nije nikakva mudrost napisati kako umjetnost često nadahnuće pronalazi u životnim pričama. Gotovo da i ne postoji životna situacija koju autori, filmaši diljem svijeta (inspirirani vlastitim ili tuđim iskustvima, sasvim je svejedno) nisu prenijeli na film. Jedan od takvih projekata je i “Sigurno mjesto”, recentan i višestruko nagrađivan (nagrade je osvojio, između ostalih, u Locarnu, Sarajevu – “Sigurno mjesto” je ovogodišnji hrvatski kandidat za nagradu “Oscar”) film redatelja i scenarista Juraja Lerotića inspiriran je autobiografskom pričom (u kojoj mjeri samo Lerotić zna) koja progovara o smrti njegovog brata. Mladog čovjeka koji je izgubio borbu protiv depresije…
Otvaranje filma tmurno je, komorno i dramatično (drugačije, s obzirom na temu, i ne može biti) – Bruno provaljuje u bratov stan smješten negdje u Novom Zagrebu. Brata zatječe na podu, oblivenog krvlju – Damir je pokušao samoubojstvo i Bruno spašava njegov život. Hitna pomoć odvozi Brunu u bolnicu – počinje drama obitelji i borba za preživljavanje mladog čovjeka…
Kako napisati i(li) objasniti da je film o tragičnoj smrti mladog čovjeka, uzaludnoj borbi njegovih najbližih vrlo dobar – u trenucima čak i odličan? Kako film u kojem iznimno tešku temu, bolest (depresija) koja je okidač čitave priče označiti vrijednog svake minute gledanja i odlaska u kino? Da, “Sigurno mjesto” baš je takav film – komoran i tjeskoban, bolno istinit, ali istodobno ispunjen ljubavlju (i sjećanjem) uz dozu (crnog) humora.
Radnja filma odigrava se na dvije lokacije (Zagreb i Split) unutar jednog dana. Puni krug od 24 sata izgleda kao da je sažetak svega što je redatelj proživio i preživio tijekom bratove bolesti. Neizvjesnost i nesigurnost, iskrene i snažne emocije, briga i sitni tragovi optimizma… nižu se tijekom čitavog filma. Iako je Brunina sudbina poznata gledatelj, povezan s protagonistima filma od uvodnih minuta, nekako navija i nada se kako će Bruno izbjeći najgore. Baš kao što se i članovi njegove obitelji nadaju kako će, na kraju priče, sve proći kako treba. Ali život ionako piše drugačije priče, one koje nemaju sretan završetak. Onakvu kakvu je s gledateljima podijelio Juraj Lerotić.
Jedan od detalja koji “Sigurno mjesto” razlikuje od mnogih filmova slične tematike je činjenica kako redatelj ne osuđuje okolinu, socijalni status ili institucije za nemar i(li) Brunino stanje. U redu, suvišna birokracija je dio priče, ali svi slučajni svjedoci odnosno sudionici priče rade posao. Policija, liječnici…pokušavaju pomoći koliko mogu, ali…ovdje Lerotić pogađa u samu srž stvari. Socijalni ili emotivni problemi mogu biti okidači za depresiju, ali ona često dolazi iznenada, nepozvana i počinje razarati mladi život (posredno i živote članove obitelji). Tijekom filma brat i majka oboljelog naglasit će kako prije nije imao problema, veselio se novom poslu u Zagrebu – kao u mnogim slučajevima tako i ovdje bolest je došla bez posebnih razloga. Spol, dob, socijalni status… depresiji nije važno. Ona dolazi i udara. Bez pitanja. Podmuklo.
“Sigurno mjesto” može se interpretirati kao sjećanje na brata. Može se interpretirati kao svojevrsna životna trauma oblikovana u umjetničkoj formi. Može se interpretirati…hej, svaki gledatelj može pronaći neki detalj kojim će priču doživjeti na svoj način. No, ono što dugo odzvanja i urezuje se u dušu gledatelja su trenuci kada je jasno da će Bruno izgubiti bitku, ali i članovi obitelji borbu za brata i sina (mada to nitko priznati neće). Svatko tko je (pre)živio odlazak drage i voljene osobe (za koju zna da odlazi, ali pomoći nema, bez obzira koliko se pokušavalo i žrtvovalo) zna o čemu redatelj pripovijeda i što želi prikazati.
Osim što je redatelj i scenarist filma, Juraj Lerotić je i preuzeo ulogu u filmu. On interpretira samog sebe. Brata koji pokušava pomoći i razumjeti. Rizična odluka koja je mogla otići u krivom smjeru – u redu, Lerotić je bolji redatelj nego glumac no njegovo sudjelovanje filmu daje dodatnu autentičnost i govori o bolnom životnom iskustvu. Njegove suze u razgovoru s (filmskim) bratom još su teže, snažnije i emotivnije nego što bi bile suze nekog glumca. Svojim glumačkim pojavljivanjem u filmu Lerotić je dodatno motivirao izvrsnog Gorana Markovića u ulozi brata Damira i Snježanu Sinovčić Šiškov u ulozi majke.
Potresan i duboko intiman “Sigurno mjesto” je i hrabar film. Hrabar zato što scenarist, redatelj i jedan od glavnih glumaca Juraj Lerotić životnu, obiteljsku tragediju iznosi pred gledatelja i stvara univerzalnu priču koja je razumljiva svima (nekima u većoj, nekima u manjoj mjeri). Težak i sumoran, emotivno iscrpljujuć i nemilosrdan “Sigurno mjesto” je jedan od najboljih domaćih filmova ovog stoljeća….
OCJENA: 8
Odgovori