Naslovnica Aktualno RECENZIJA: SAT OČAJA

RECENZIJA: SAT OČAJA

748
0
Foto: Screenshot

REDATELJ: Phillip Noyce

GLAVNE ULOGE: Naomi Watts, Colton Gobbo, Sierra Maltby

TRAJANJE: 84 minute

NAZIV ORIGINALA: Lakewood

 

Posljednjih godina redatelj Phillip Noyce i glumica Naomi Watts kao da traže projekt, film koji će oživjeti njihove karijere koje su daleko od najboljih dana…

Prijelomni trenutak redateljeve karijere dogodio se 1989. godine kada je premijerno prikazan izvrstan triler “Opasno more” koji je, osim redatelja, promovirao Sama Neilla i Nicole Kidman. Devedesete su bile zlatno doba kada je o redateljevoj karijeri riječ – Noyce je režirao špijunsko-akcijske trilere “Neposredna opasnost” i “Patriotske igre”. Ekranizacije Toma Clancyja u kojem je analitičara CIA-e interpretirao Harrison Ford pripadaju u sam vrh kada je o špijunsko- obavještajnim filmskim pričama riječ. U devedesetima je Noyce snimio i “Blind Fury”, osrednji voajerski erotski triler “Sliver” , “Sveca” te “Sakupljača kostiju” (Denzel Washington i Angelina Jolie). Nakon devedesetih Noyce pada u formi – “Mirni Amerikanac” i “Salt” jedini su spomena vrijedni naslovi…

Naomi Watts ipak je u boljoj formi – njezini zadnji dojmljivi nastupi bili su u filmovima NemogućeBirdman (2012 i 2014) dok je najvažnije uloge posljednjih godina Naomi ostvarila u serijama (“Twin Peaks” i “Najjači glas ). “Sat očaja” je mogao je biti intrigantan i napet film koji bi suradnju Noyce/Watts stavio u središte pažnje ljubitelja filma. Mogao je, ali…

Glavnu protagonistkinju filma upoznajemo jednog običnog jutra. Amy Carr javlja kako neće doći na posao, budi sina koji mora u školu i krene na jutarnje trčanje. Nakon nekoliko razgovora mobitelom pored Amy projuri nekoliko policijskih automobila. Ubrzo Amy saznaje kako je u školi njenog sina došlo do pucnjave, ima mrtvih – napadač je uzeo taoce. Amy saznaje kako je među taocima i njezin sin Noah…

Majstor napetosti Alfred Hitchcock u svojim je filmovima koristio zaplet u kojem bi se običan čovjek našao u nemogućoj, opasnoj situaciji (“Saboter”, “39. stepenica”, “Sjever-sjeverozapad”….) Takvim je pristupom Hitchcock dodatno zaintrigirao gledatelja za radnju odnosno sudbinu protagonista – s obzirom na to da je u mrežu spletki, laži i(li) zavjera uhvaćen običan čovjek gledatelj se mogao povezati i poistovjetiti s glavnim likovima filmova jednog od najvećih redatelja u povijesti.

 

Foto: Screenshot

Unazad petnaestak godina formulu Alfreda Hitchcocka modificirali su i koristili mnogi scenaristi i redatelji filmova različitih žanrova.  “Krivnja”, “127 sata”, “Locke … neki su od takvih filmova. Jedan od najpoznatijih je i “Živ zakopan” iz 2010. godine koji ima poveznicu s “Satom očaja”. Riječ je o Chrisu Sparlingu koji je napisao scenarij za oba filma…

Običan dan za Amy Carr pretvorio se u noćnu moru – tijekom redovito jutarnjeg trčanja saznaje za talačku krizu u školi. Ima mrtvih – u opasnosti je i život njezinog sina. Zaplet obećava, ali “Sat očaja” ubrzo puca po šavovima iz više razloga. Prvi, ne i jedini, je neodlučnost redatelja (ili prevelika ambicija?) oko žanrovskog određenja filma. U redu, “Sat očaja” ima elementa više žanrova, ali upravo je u tome problem filma. Zaplet nagovještava triler, ali film često klizi u obiteljsku dramu da bi se na kraju priče pretvorio u djelo koje tematizira (pre)česte pucnjave u američkim obrazovnim ustanovama. Noyce je ambiciozan, ali je upravo ambicioznost odnosno pokušaj da obuhvati nekoliko tema zapravo razvodnila film. Dramski elementi, odnos majke i sina te (pre)dugi telefonski razgovori ubijaju napetost. Filmu ne pomažu ni česti, oku ugodni, kadrovi šume snimljeni iz ptičje perspektive. Priroda je lijepa, ali “Sat očaja” je film o otmici i majci koja želi spasiti sina, a ne dokumentarni film o prirodi…

Pozadina priče odnosno prošlost koja je odredila odnos između majke i sina dobro je odrađena, ali “Sat očaja” pati od neuvjerljivosti i čudnovatih, predvidljivih događaja. Iako je Noyce sve do finala filma uspio izbjeći jedan od najvećih filmskih klišeja modernog doba (prazna baterija mobitela), padovi, ozljede i sumanuto trčanje u različitim pravcima izgledaju kaotično i prilično neuvjerljivo s obzirom na situaciju koju pratimo.

Naomi Watts je, očekivano, dobra u ulozi glavne junakinje. Pucnjava u školi i briga za sina novo je životno iskušenje za ženu koja je emotivno ranjena događajem iz prošlosti. Za bolji i uvjerljiviji nastup glavne glumice trebao je bolji i precizniji scenarij.

“Sat očaja” obećavao je puno, ali je isporučio, s obzirom na ekipu koja je radila na filmu, (pre)malo. Priča o Amy Carr, ženi koju sudbina stavlja na ozbiljna iskušenja izgubljena je u prevelikim ambicijama i neodlučnosti redatelja i scenarista u kojem će smjeru odvesti film. Bez pretjerane napetosti te uz dozu predvidljivosti riječ je o ispodprosječnom kino doživljaju.

 

OCJENA: 5

 

 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime