RECENZIJA: PROKLETSTVO IMANJA BLY

AUTOR SERIJE: Mike Flanagan

ULOGE: Victoria Pedretti, Oliver Jackson-Cohen, Amelia Eve, T`Na Miller, Rahul Kohli, Tahira Sharif, Henry Thomas, Carla Gugino, Kate Siegel, Benjamin Evan Ainsworth, Amelie Bea Smith 

TRAJANJE: 9 epizoda

GODINA: 2020. 

NAZIV ORIGINALA:  The Haunting of Bly Manor

 

Nakon misteriozne smrti prethodne dadilje, ekscentrični Henry zapošljava mladu Amerikanku koja će se brinuti za njegove nećake Floru i Milesa koji žive na imanju Bly zajedno s osobljem: kuharom Owenom, spremačicom Hannah i vrtlaricom Jamie…

Sve blijedi. Sve. Tkivo. Kamen. Čak i zvijezde. Vrijeme uzima sve. To je zakon ovoga svijeta. Prošlost se gubi, sjećanja blijede, a isto se to uistinu dogodi i duhu. Sve gubi bitku s vremenom. Čak i duša.

Prokletstvo imanja Bly druga je sezona antologijske serije Prokletstvo kuće Hill autora Mikea Flanagana i koji je i ovoga puta ostao vjeran sebi. Flanagan je seriji dao osobni pečat koji se može prepoznati u gotovo svim njegovim radovima, no ipak, važno je napomenuti kako se ova serija ne može definirati kao (samo) horor. Serija je, najjednostavnije rečeno, ljubavna priča s elementima natprirodnog, a elementi horora na ekranu diskretni su, prisutni u pozadini. Flanagan je uzeo najbolje od antologijskih serija te se okružio poznatom, provjerenom ekipom kao što su njegova supruga Kate Siegel, Carla Gugino, Henry Thomas, Oliver Jackson-Cohen i Victoria Pedretti. Sa sličnom premisom – ukleto imanje, poznata lica u novim ulogama, stvorio je novi, a opet poznati osjećaj. Koristeći priču Henryja Jamesa Okretaj vijka, Flanagan nastavlja svoj put brisanja prašine s klasičnih priča o duhovima. 

U seriji prevladavaju zemljani tonovi, za razliku od crne i sive u prvoj sezoni, stoga nestaje osjećaj anksioznosti koji je prevladavao u “Prokletstvu kuće Hill”. Victoria Pedretti koja tumači ulogu dadilje Dani, plavom kosom i svijetlim odjevnim predmetima prkosi turobnoj sepiji i zemljanim tonovima. Pedretti je ovoga puta vođa glumačke ekipe, dok joj Flanaganovi veterani – Henry James, Carla Gugino i Kate Siegel stoje uz bok i njenu izvedbu dovode do sasvim nove razine. 

Ja imam priču. Zapravo… priča nije moja. Pripada nekome koga sam poznavala. I nije baš kratka. Priča o duhovima. A ako dijete doprinosi jezi, što kažete na dvoje? 

Foto: Netflix

Carli Gugino pripala je uloga naratorice događaja u seriji čime se dobiva element priče. Nakon što je kamera usmjerena na nju, nešto stariju, (iako niti teška šminka nije mogla prikriti njezinu ljepotu), počinje s pričanjem priče ljudima okupljenim oko kamina. Iako se lik ne vidi do posljednje epizode, njezin glas gledatelji čuju u svakom ključnom trenutku serije. Osim puke naracije, imala je ulogu određene trenutke auditivno podebljati kako bi se jasno definirala trodijelna struktura uvoda, tijeka radnje i vrhunca. Nakon nekoliko epizoda počinje se primjenjivati priča u priči, narativ jedne priče ugrađen je u narativ druge priče. Jedna priča prati dadilju Dani, Floru, Milesa, Owena i Jamie, dok druga prati vlasnike posjeda Bly nekoliko stotina godina ranije. Netipično za ovakvu vrstu naracije jest činjenica da obje priče pripovijeda lik Carle Gugino – koja će u ovom tekstu biti navedena samo kao Naratorica zbog mogućeg, eventualnog otkrivanja radnje. Flanagan se vrlo vješto počinje poigravati tijekom vremena koje kulminira spajanjem prošlosti, dalje prošlosti i sadašnjosti u jednu priču u posljednjoj epizodi. Prijelaz na Naratoricu i ljude okupljene oko kamina u posljednjim minutama toliko je neprimjetan da prosječan gledatelj niti ne primijeti kako je upravo završio sudar tri vremenska razdoblja. 

Spremačica Hannah jedan je od onih likova zbog kojih se nakon nekoliko minuta serije može pretpostaviti da je predložak za scenarij bila priča o duhovima iz 19. stoljeća. Hannah je lik koji je na međi sna i jave, prošlosti i budućnosti, priče i sjećanja… T`Na Miller iznijela je tu ulogu s određenom dozom ponosa u kombinaciji sa sanjivim pogledom, što je rezultiralo školskom izvedbom. Dvoje djece, Miles (Benjamin Evan Ainsworth) i Flora (Amelie Bea Smith) odigrali su svoje uloge karakterističnim načinom za žanr. Siročad koja se mora nositi s prevelikom traumom za njihovu dob na velikom, ukletom imanju, djeca koja se školuju kod kuće i rijetko napuštaju posjed – sve su to detalji koji su viđeni i ranije. No, detaljnijom analizom psihološkog stanja djece sa njih se skida breme jezivosti karakterističan za žanr horora. 

Iako je “Prokletstvo imanja Bly” light verzija prve sezone, serija pruža uvid u stvarni talent Mikea Flanagana. Umjetnički talent. U ovome je njegovom ostvarenju, kao i u kasnijoj Ponoćnoj misi vidljiv utjecaj Stephena Kinga na njegovo umjetničko stvaralaštvo. Poigravanje ljudskim sjećanjima, tri vremenska razdoblja, elementi gotike utkane u vrhunski narativ – glavni su razlog za gledanje ove serije. 

 

OCJENA: 7

 

Tekst napisala: Dora Ivković

 

https://youtu.be/cxeiY2W03Mc

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)