AUTOR SERIJE: Mike Flanagan
GLAVNE ULOGE: Zach Gilford, Kate Siegel, Samantha Sloyan, Rahul Kohli, Hamish Linklater, Michael Trucco
NAZIV ORIGINALA: Midnight Mass
TRAJANJE: 1 sezona, 7 epizoda
“Mi smo kozmos koji sanja sam o sebi.” – Erin Greene
Posljednjih se godina američki filmaš Mike Flanagan nametnuo kao jedan od važnijih igrača kada je o horor žanru riječ. Nakon niza kino horora (“Ogledalo smrti, “Tiho”, “”Ouija”…) Flanagan dobiva priliku režirati nastavak “Isijavanja” iz 1980. godine. “Doctor Sleep” korektno je nastavio Kubrickovu priču – bez obzira na filmski kino niz Flanagan je najveći uspjeh postigao 2016. godine kada je, danas pouzdani “Netflix” igrač, prema vlastitom scenariju režirao epizode serije Prokletstvo kuće Hill . Serija koja kombinira dramu i horor te prikazuje kako pravi, često i najveći užas živi u disfunkcionalnoj obitelji Crain izvrsno je prošla kod većine poklonika žanra. Ubrzo nakon kuće Hill stigla je i “The Haunting of Bly Manor” serija u kojoj je Flanagan ponovo autor, ali režira samo prvu epizodu. Autor nastavlja u istom ritmu za istog poslodavca (“Netflix”) – prije nekoliko tjedana stigla je nova serija koju je napisao i režirao Mike Flanagan. Ime serije je “Ponoćna misa”…
Nakon minutu-dvije uvoda koji prikazuje prometnu nesreću sa smrtnim ishodom, radnja “Ponoćne mise” seli na udaljeni, izolirani otok Crockett. Mjesto na kojem živi nešto više od stotinjak stanovnika. Uobičajena svakodnevica stanovnika Crocketta počinje se mijenjati nakon dolaska dvojice novih stanovnika. Zapravo, jedan je novi dok se drugi vraća kući nakon više desetljeća i odslužene zatvorske kazne. Riley Flynn vraća se živjeti na otok kako bi pokušao sagraditi novi život nakon nesreće koja je zauvijek promijenila njegov život. Drugi dolazak odnosi se na novog svećenika – Paul dolazi kao zamjena ostarjelom i bolesnom svećeniku. Paul je energičan, ispunjen optimizmom i željom da vjerom ispuni živote stanovnika otoka. Ubrzo nakon dolaska Rileyja i Paula u Crokettu se dogodi čudo, pozitivno čudo. No, čuda na udaljenom otoku imaju veliku cijenu….
Autorov rukopis prepoznatljiv je od prve minute serije. Flanagan ponovo kombinira žanrove – vampirski horor kombinira s dramom (drama je, gledajući cjelinu, dominantnija od horora), ali u slučaju “Ponoćne mise” glavni motiv kojim se serija bavi nije obitelj već vjera, vjerovanje i religija – njeno lice i mračno naličje.
Foto: Netflix
Kroz različite protagoniste Flanagan pristupa religiji na različite načine – prikazuje koliko vjerovanje može biti krhko, snažno ali i kontroverzno. “Ponoćna misa” je provokativna serija koja propitkuje religiju, ali i ljude koji različitim tumačenjima, ali i vlastitim sudbinama na različite načine žive i interpretiraju svete knjige i religijske običaje. Flanagan ne zaboravlja one koji ne vjeruju i ne žele vjerovati da je njihov životni put uzrokovan vlastitim životnim postupcima i odlukama. Bez utjecaja božanskog…
Kroz prikaz života male zajednice zrcali se čitava ljudska vrsta. Različite sudbine i načini života i uvijek aktualne teme provlače se kroz život male zajednice koju muče univerzalni problemi čitavog ljudskog društva. Čitavim trajanjem serije provlači se potreba za tolerancijom, prihvaćanjem različitosti (prije svega razmišljanja i drugačijeg načina života), ali potreba ponekad (često?) nije ispunjena. Religijski fanatizam (u seriji je Beverly najsnažnije, ali ne i jedino, utjelovljenje takve pojave) opasna je pojava i često ubija svaku toleranciju toliko potrebnu za funkcioniranje normalnog društva. Bez obzira koliko iznosi broj stanovnika. Vjernika ili nevjernika…..
“Ponoćna misa” (naj)važnije protagoniste secira do najsitnijih detalja. Čitava serija ispunjena je dijalozima u kojima upoznajemo protagoniste, njihova razmišljanja. Razgovori u kojima se razgovara o sudbinama likova, ali i njihovim razmišljanjima o životu, religiji, obitelji, smrti, iskupljenju… Dijalozi su zanimljivi i dobro napisani no problem je njihova dužina. Flanagan u više navrata iscrpljuje gledatelja dužinom razgovora između protagonista. Uz neujednačenost epizoda (pre)dugi (iako, još jednom treba naglasiti dobro i intrigantno napisani) glavni su problemi “Ponoćne mise”.
Foto: Netflix
Da, razgovori su ponekad predugi, ali rasplet priče i briljantno napisan monolog o smrti kojeg u posljednjoj epizode izgovara Erin Greene toliko je snažan i dojmljiv da gledatelj zaboravlja i oprašta prethodne razgovore koji su tražili strpljenje. Spomenuti monolog pripada među najbolje napisane kada su serije u pitanju u posljednjih….puno godina…
Što je s hororom? – vjerojatno će pitati ljubitelji žanra. Horor se gradi ugođajem, izgledom malog mjesta kao i izoliranošću stanovnika otoka. Postoji čudovište, više je krvavih scena, ali sve je uklopljeno u priču o životu i smrti, trenucima kada postajemo kap u moru vječnosti….
Neke članove glumačke ekipe gledali smo u prethodnim serijama istog autora (vrlo dobra Kate Siegel u ulozi Erin – njen odnos s Rileyjem jedan je od najboljih elemenata serije). Neki novi glumci kada je o serijama Flanagana riječ, gledamo u izvrsnim izdanjima – prije svega to se odnosi na Samanthu Sloyan kao Beverly i Hamisha Linklatera kao svećenika Paula.
U uvodnim epizodama “Posljednja misa” traži strpljenje, ali nagrada stiže u završnim epizodama serije, posebno u finalu kada gledatelj može čuti jedan od najboljih monologa posljednjih godina kada je o serijama riječ. Novi projekt preispituje uvijek aktualna pitanja koja muče čovjeka i čovječanstvo s naglaskom na vjeru i religiju – dojam koji serija ostavlja je snažan i ova kombinacija drame i vampirskog horora puno govori o ljudima, ljudskoj prirodi i životnim pričama koje su, zapravo, trag u beskraju…
OCJENA: 8
Odgovori