REDATELJ: Yorgos Lanthimos
GLAVNE ULOGE: Olivia Colman, Emma Stone, Rachel Weisz, Willem Dalby, Nicholas Hoult
TRAJANJE: 120 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Favourite
“Ljudi ne vladaju. Njima se upravlja.” – Sarah Churchill
Pomalo iznenađujuće odjeknula je vijest da je “Miljenica”, novi film Yorgosa Lanthimosa, nominiran u deset kategorija na ovogodišnjoj nagradi “Oscara”. Dosadašnja filmografija grčkog redatelja vrlo je zanimljiva, posebna i originalna, ali njegovi filmovi nikako se ne uklapaju u filmove kakvi dominiraju kada su Oscari u pitanju. “Ubojstvo svetog jelena”, “Kinetta”, “Očnjak” pa i “Jastog” (koji je nominiran u kategoriji originalnog scenarija) nikako nisu projekti kakve su članovi akademije favorizirali kod odabira nominacija. Nakon deset nominacija “Miljenice” ostaje nedoumica – ili su članovi akademije odabrali drugačiji projekt ili je Lanthimos postao mekaniji i prilagodio se mainstreamu odnosno prestao biti drugačiji kako bi zaradio koji zlatni kipić.
Sigurno ste pogledali neke od onih kostimiranih povijesnih kraljevskih, filmskih priča. Događaju se u nekim prošlim vremenima gdje su vladari (kraljevi, kraljice ili neki drugi sasvim je svejedno) pravednici, omiljeni od naroda. Pojavi se, istina, u tim pričama neki protagonist koji kuje zavjere i spletke protiv pravednih i narodu omiljenih vladara, ali na kraju priče oni ne uspiju i sve završava onako kako bi trebalo završiti. Sretnim završetkom. Filmovi su to gdje su muškarci časni i hrabri vitezovi, žene djeve bajne odvažne i vjerne – priroda je prekrasna, dvorci i palače kao iz bajke. Čovjek bi pomislio da se rodio u krivo vrijeme – bolje je živjeti bilo prije 200, 300 ili više godina. REZ !!! Zaboravite prethodne rečenice, idealiziranu sliku prošlih vremena – grčki redateljski freak Yorgos Lanthimos ispričao je svoju priču o prošlim vremenima i ona je opako uvjerljiva. Sirova. Emotivna. Crnohumorna. Tragična.
Radnja filma vraća nas na početak 18 stoljeća. Engleskom vlada kraljica Anne – njeno zdravstveno stanje daleko je od idealnog. Izranjavana prošlošću Anne je promjenljiva raspoloženja, fizički također nije u najboljoj formi – sve suprotno od onog što je potrebno za vođenje kraljevstva. Tamo gdje kraljica gubi dah i ne može donositi teške državničke odluke uskače lady Sarah Churchill. Kraljičina prijateljica, manipulatorka, političarka vješto koristi poziciju prve do kraljice. Jednog dana na kraljičin dvor stiže Abigail, Sarina nećakinja. Spletom teških životnih okolnosti obrazovana Abigail je ostala na cesti i došla je potražiti posao. Posao je dobila, ali riječ je o vjerojatno najgorem poslu u kraljičinoj rezidenciji. No, iako na prvi pogled izgleda drugačije, Abigail je snalažljiva i ambiciozna mlada žena čiji su ciljevi puno veći….
Iako je “Miljenica” najmanje čudan i kontroverzan film directed by Yorgos Lanthimos, redatelj je ostao dosljedan sebi i odgovor na pitanje postavljeno na početku teksta odnosi se na promjenu smjera, kursa članova akademije (privremena ili će se promjena nastaviti vrijeme će pokazati). Lanthimos je kraljicu Anne, njene miljenice i čitavo visoko društvo vremena u kojem se odigrava radnja filma prikazao na crnohumoran, ciničan i vrlo realan način. Koliko realan? U prvim minutama filma Abigail izlazeći iz kočije (nakon neugodne vožnje) zaroni u (vjerojatno) konjsku balegu. Žaleći se budućoj kolegici na izgled puteva i ulica ona dobiva odgovor kako ovdje ljudi vole srati na ulici i to zovu politički komentar. Spomenuti detalji gledatelja uvode u prošlost, na dvor kraljice Anne – svijet koji je daleko od idealizirane priče i ostavlja znatno uvjerljivi dojam od mnogih uljepšanih kostimiranih, povijesnih filmskih priča.
Dvije su, čvrsto povezane, razine na kojima redatelj gradi priču filma. Prvi je odnos, koji prelazi u ljubavni trokut, kraljice, Abigail i Sare. Odnos je to prepun ulagivanja, interesa, borbe za pozicije moći, manipuliranja i međusobnih podmetanja. Kako film odmiče, stvari se sve više kompliciraju i zaoštravaju. Žene su glavni pokretač radnje filma – kako događaja na kraljevskom dvoru tako i u parlamentu. Bez obzira na njihovu netrpeljivost i suparništvo, koje izmiče kontroli, one su glavne igračice. Muškarci? Neki su na bojištu dok su oni drugi na dvoru (pre)našminkane, teatralne i bezlične figure ovisne o kraljičinom raspoloženju.
Redatelj sjajno oblikuje glavne protagonistkinje i uspijeva postići slojevitost likova – u samo nekoliko trenutaka kraljica ili neka od njenih miljenica prelazi put od gledateljevog prezira do žaljenja, u pojedinim trenucima i simpatije. Takva se igra nastavlja čitavim filmom, ali kako minute filma odmiču tako je sve manje razloga za simpatiju. Ulozi se povećavaju i rivalitet, odnos između glavnih (anti)junakinja postaje sve ozbiljniji. Kraljica je sve slabija, ali tenzije između Abigail i Sare postaju sve snažnije.
Drugi motiv koji je Lanthimos ugradio u priču filma je život na dvoru, političke spletke i prikaz tzv. visokog društva (danas se to zove političke elite). Danje svjetlo koje se probija kroz prozore kraljevske rezidencije jedino je svjetlo u tom okruženju. Tamo, gdje se donose za kraljevstvo ključne odluke nalaze se infantilne prikaze koje nemaju doticaja s vanjskim svijetom i vrijeme krate blesavim zabavama i zakulisnim igrama. Jedan od najpopularnijih stanovnika prijestolnice je patak – kakve on veze ima s pričom vidjet ćete kada pogledate film. Patak, za razliku od onih koji ga slave, ima svrhu i cilj. Tragovi ekscentričnost savjetnika i zastupnika mogu se pronaći, ali oni su posljedica njihove dvoličnosti, licemjerja i beskrupuloznosti. Da, na dvoru bolesne kraljice Anne svakodnevne su igre prijestolja. Bez kraja, često i bez bilo kakvog racionalnog razloga.
Deset nominacija za “Miljenicu” uključuju i one najvažnije, najatraktivnije (film, redatelj). Potpuno zasluženo nominacije su dobile i tri dame – Olivia Colman kao kraljica, Rachel Weisz u ulozi lady Churchill i Emma Stone u ulozi dražesne, ali nemilosrdne Abigail. Iako se većinom potencira izvrsno glumačko ostvarenje Olivie Colman, Stone i Weisz niti malo ne zaostaju – čak su možda i bliže osvajanju nagrade s obzirom na to da je u kraljičinoj kategoriji nominirana Glenn Close kojoj, uvjeren sam, nagrada ove godine neće pobjeći (nominirana za ulogu u filmu “The Wife”).
“Miljenica” je film o politici i izdaju, razumu (kojeg je u filmu vrlo malo) i osjećajima, spletkama i preljubu i još mnogim stvarima. Novi film grčkog redateljskog freaka neočekivano se s velikim brojem nominacija našao u utrci za ovogodišnje Oscare, ali odabir je zaslužen i predstavlja nešto novo, drugačije kada je utrka za zlatne kipiće u pitanju. Dojmljiv ugođaj nekih prošlih vremena, raskošna kostimografija i izvrsne glumačke izvedbe glavnih glumica najjači su, ali ne i jedini aduti “Miljenice”. Film koji se gleda i zato što neke se stvari ne mijenjaju bez obzira na godine, stoljeća koja prolaze….
OCJENA: 9
Odgovori