REDATELJ: Kevin Connoly
GLAVNE ULOGE: John Travolta, Stacey Keach, Spencer Locco Lofranco, Kelly Preston
TRAJANJE: 112 minuta
“Zapamtite – nikada nećete sresti čovjeka kao što sam ja.” – John Gotti
Jednoglasna odluka, konsenzus u filmskom svijetu rijetka je pojava. Malo je filmova oko kojih postoji potpuno suglasnost i to je, zapravo, normalna pojava. Sedma kao i svaka druga umjetnost izaziva različite reakcije, mišljenja i emocije. Ipak, ponekad se dogodi i suprotan primjer – “Gotti” film redatelja Kevina Connolya na internetskoj stranici “Rotten Tomatoes” dobio je ocjenu od 0% što u prijevodu znači da je pedesetak kritičara, recenzenata koji su pisali u filmu “Gottija” negativno ocijenili. Uz nevjerojatno jedinstvene, negativne kritike “Gotti”, unatoč intrigantnom mafijaškom liku i Travolti u glavnoj ulozi (u redu, Travolta je daleko od najboljih dana, ali teško je bilo predvidjeti ovakav potop) nije briljirao niti na kino blagajnama – nešto više od 4 milijuna dolara zarade u američkim kinima nisu uspjeli povratiti uloženi skromni budžet (10 milijuna). Podaci o distribuciji u državama izvan SAD-a nisu poznate jer film gotovo nigdje izvan Amerike nije doživio kino distribuciju. Unatoč svemu navedenom “Gotti” se ipak našao na programu domaćih kino dvorana. Filmofilska radoznalost pisca ovih redaka nije mogla izdržati i ne pogledati “Gottija” na velikom platnu te se na licu mjesta uvjeriti koliko je opravdano razočaranje filmom. Nakon gledanja filma zaključak je da onih nula posto nije slučajan rezultat.
Prema pisanju na mreži svih mreža biografija Johna Gottija otkriva da je riječ o jednom od najvećih mafijaških šefova u povijesti. Od rane mladosti Gotti se bavio kriminalom (jedna od prvih krađa donijela mu je i ozljedu noge zbog koje je šepao čitav život) – kasnije je Gotti prešao na ubojstva (odgovoran za desetke likvidacija), postao je Kum obitelji Gambini, zbog moći i snage u mafijaškim krugovima mediji su ga prozvali Capo di tutti capi. Gotti je volio medije koji su ljubav uzvraćali i stvorili od ubojice medijsku zvijezdu. Ovo su samo detalji iz Gottijeva života prepunog krvavih obračuna, ali i privatnih tragedija. Upravo je bogata i žestoka biografija jednog od najpoznatijih mafijaša u povijesti jedan od dva glavna, ključna problema filma. Mnogi događaji važni za Gottijev poslovni i privatni život u potpunosti su zbunili scenariste nedorasle mafijaševoj životnoj priči. Gottijeva biografija bila je preveliki izazov za scenariste – rezultat je potpuni kaos, nered u priči s nerazumljivom naracijom.
Način na koji je zamišljena i realizirana filmska priča o Gottiju može se pročitati da je Connelyeva inspiracija bio Martin Scorsese i njegovi mafijaški epovi poput “Casina” ili “Dobrih momaka”. Međutim, ono što kod Scorsesea izvrsno funkcionira (pregledna režija, odabir najvažnijih detalja iz života protagonista čiji život obrađuje) kod Connolyja je kaotično i nerazumljivo. Radnja je rastrgana na različite epizode Gottijeva života – neki su zanimljivi, neki baš i nisu, ali svima je zajedničko da su obrađeni s dosta nejasnoća i nedorečenosti. Radnja je nelinearna, redatelj skače iz jednog vremenskog perioda u drugi i dodatno pojačava kaos u priči. Gottijeva životna priča prepuna je detalja koji zaslužuju biti u filmu no scenaristi i redatelj nisu sigurni koji bi gledatelju mogli biti najzanimljiviji. Rješenje su pronašli u neurednom nizanju događaja pa će, valjda, svaki gledatelj pronaći nešto zanimljivo.
U nekim dijelovima filma redatelj pokušava kupiti gledatelja prikazom Gottija kao mafijaša s dušom koji će izazvati empatiju, povezati glavnog protagonista s gledateljem. Pokušaj nije uspio – Gotti je običan nasilnik, spletkar bez pravila i časti koji će primjerice poludjeti na sina nakon što se junior potukao jer je sramota za obitelj i sada privlači pažnju. Višestruki ubojica i ovisnik o medijima je ljut na sina zbog stvari koje svakodnevno radi. Nema u Gottiju (barem onakvom kakav je prikazan u filmu) časti i pravila prema kojima su igrali Vito Corleone ili Sam “Ace” Rothstein.
Drugi veliki problem su slabe, ponekad i karikaturalne glumačke izvedbe. Najviše se to odnosi na Gottija Travoltu – njegova je interpretacija ispunjena teatralnim preglumljivanjem, afektiranjem i neuspjelim pokušajima glumca da postane mafijaš barem za jedan film. Travoltina gluma u nekim trenucima izgleda tragikomično (npr. scene iz sudnice). Neuvjerljivi su i jednako tanki u glumačkim izvedbama glumci koji tumače Gottijeve pomagače i(li) mafijaše. Često su upravo takvi likovi znali ukrasti dijelove filma (prisjetimo se Joea Pescija u “Dobrim momcima” ili “Casinu”) no ovi momci unatoč slaboj Travoltinoj izvedbi nisu ništa uspjeli ukrasti.
Filmska priča o Johnu Gottiju, jednom od najmoćnijih mafijaških šefova u povijesti, u režiji Kevina Connolya izgubljena je u kaotičnom scenariju, nezanimljivoj režiji i nevjerojatno neuvjerljivom, teatralnom u pojedinim trenucima i tragikomičnom izdanju Johna Travolte. Film koji će svoje mjesto pronaći na top listi najslabijih kino filmova 2018 godine.
OCJENA: 2
Odgovori