LA LA LAND

REDATELJ: Damien Chazelle
GLAVNE ULOGE: Emma Stone, Ryan Gosling, J.K. Simmons
TRAJANJE: 128 minuta

Kada je prije nepune dvije godine doživio uspjeh s “Whiplashom”, američki redatelj Damien Chazelle imao je ideju za svoj idući redateljsko-scenaristički projekt. Nagrade i nominacije “Whiplasha”, kritičarski palac gore te izvrstan prijem kod publike bio je dobar vjetar u leđa za realizaciju projekta koji je Chazelle osmislio prije desetak godina. S obzirom na to da kombinacija mjuzikla i romantične drame nije garancije velike zarade pa tako i nisu pretjerano zanimljivi glavnim hollywoodskim igračima, brigu o Chazellovom projektu preuzeo je “Lionsgate”. Chazelleova priča privukla je zanimljivu glumačku ekipu – nakon “Gangsterskog odreda” i “Te lude ljubavi”, “La La Land” ponovo je spojio Emmu Stone i Ryana Goslinga. Uloge u filmu dobili su i oscarovac iz “Whiplasha” J.K.Simmona i glazbenik John Legend. Malo je onih koji su vjerovali da će Chazelle nadmašiti “Whiplash” no “La La Land” ne samo da je nadmašio prethodnika nego je riječ o jednom od najboljih i najvažnijih filmova u posljednjih petnaestak godina.

Kada nakon uvodne špice na kojoj piše presented in cinemascope krene pjesma i ples usred prometne gužve u Los Angelesu jasno je da pred gledateljem neuobičajeno kino iskustvo. “La La Land” nije ni prvi ni posljednji film čiji je uvod raspjevan, ali malo je filmova u kojima je od prve minute vidljiva ogromna količina filmske energije ekipe zaslužne za realizaciju filma. Zaigran i lepršav, početak filma podsjetio me, prije svega zbog razigranosti i dobrih vibracija,  na “Briljantin” (iako su uvodne minute zapravo hommage “Mladim djevojkama iz Rocheforta”) no to je tek početak priče o filmovima kojima se Chazelle naklonio. Nabrojiti sve posvete učinilo bi recenziju (pre)dugom za čitanje i velika je vjerojatnost da se neke ne otkriju nakon prvog gledanja. Utjecaj “Amerikanca u Parizu”, “Moulin Rougea” ili “Pjevajmo na kiši” vidljiv je u scenama “La La Landa”. Chazelle nije odao počast samo mjuziklu – ogromna fotografija Ingrid Bergman krade nekoliko kadrova. Privlačnost između glavnih likova eruptirat će u kino dvorani (onoj staroj, klasičnoj ne modernoj) tijekom gledanja Jamesa Deana i “Buntovnika bez razloga”. Da, “La La Land” je, između ostalog, i film o filmovima, čaroliji sedme umjetnosti.

Gužva na autoputu mjesto je susreta između Mije i Sebastiana. Grad anđela mjesto je u kojem Mija i Sebastian žele ostvariti snove. Ona radi kao konobarica i redovito odlazi na glumačke audicije, on je glazbenik, ludo zaljubljen u jazz. Sebastian želi otvoriti noćni klub u kojem bi gostovali, svirali najbolji jazz glazbenici. Nakon nekoliko susreta Mija i Sebastian ne mogu skrivati osjećaje, ali ponekad je lakše postati slavan nego živjeti ljubavnu priču.

“La La Land” predivno je snimljen film, prepun ne samo filmskih već i običnih a tako važnih životnih detalja (znate onu o sitnicama koje život znače). Kadrovi su izgrađeni skladno, s mjerom i stilom. Chazelle koristi boje kako bi stvorio vizualan ugođaj i(li) naglasio detalj važan za film, ali niti jednog trenutka ne pretjeruje i izbjegava bilo kakvo koketiranje s kičom. Iako posvećen klasicima i tradiciji mjuzikla redatelj ne odbija korištenje vizualnih efekata. Nije riječ o razmetanju i nepotrebnom vizualnom prenemaganju; efekti su potpuno u službi filma kako bi ionako čaroban ugođaj “La La Landa” učinili još impresivnijim.

Kako je “La La Land” (i) mjuzikl glazba je jedan od presudnih elemenata za uspjeh filma. A ona je – fantastična. Autor glazbe je Justin Hurwitz (napisao glazbu i za “Whiplash”) i doista su Chazelle i Hurwitz dinamični duo koji daje ritam filmu. Glazba briljantno prati radnju filma – ovisno o situaciji ona je vesela i razigrana, nježna i romantična ili sjetna i melankolična. I tako sve do nezaboravnog, emocijama nabijenog finala filma.

Glazba nije samo dekor filma nego i bitan detalj radnje. Sebastian je obožavatelj jazz glazbe i želi otvoriti klub u kojem bi nastupali najbolji jazzeri. Međutim, realnost je drugačija; kako bi preživio  Sebastian je prisiljen krenuti drugim glazbenim putem. Putem u kojem je netko, a ne nitko kao kada svira jazz. Lik Sebastiana, između ostalog, na neki je način posveta svima koji su, privremeno ili zauvijek sasvim je svejedno, odustali od vlastitih snova. Ryan Gosling izvrsno je interpretirao dva Sebastiana – prvi s fanatizmom i strašću priča i svira odnosno živi jazz dok drugi s grčem na licu (vjerojatno i u želucu) ispunjava obaveze u bendu.

Ljubavna priča Mie i Sebastiana izuzetno je uvjerljiva, podjednako filmska i životna. Zapravo i filmska i životna. Oni su zaljubljeni, imaju zajedničke interese pokušavaju zajedno dosanjati snove o uspjehu. Međutim postaju žrtve vlastitih ambicija i životnih okolnosti. Mia i Sebastian predstavljaju sve one velike ljubavi kojima nije bilo suđeno da traju zauvijek. Ne zato što je ljubav nestala nego zbog trenutka u kojem se ljubav dogodila. Ostaju tek sjećanja i uspomene te pitanje vrijedi li žrtvovati pravu ljubav zbog uspjeha…

Ryan Gosling i Emma Stone nisu najbolji glumci Hollywooda. Zapravo Ryan i Emma nisu najbolji glumci svoje generacije. No nakon odgledanog filma teško je zamisliti bilo kojeg drugog glumca ili glumicu (malo je nedostajalo da glavnu žensku ulogu dobije Emma Watson – ona je ulogu odbila zbog nadolazeće “Ljepotice i zvijeri, dok je Gosling odbio ulogu u Disneyevom mjuziklu upravo zbog uloge u “La La Landu”) u ulozi Mie i Sebastiana. Gosling i Emma izvrsno funkcioniraju, ravnopravni su partneri, savršeno se nadopunjuju i vrlo uvjerljivo interpretiraju emotivna stanja kroz koja prolaze.

Igrom slučaja “La La Land” sam pogledao istoga dana kada su objavljene nominacije za ovogodišnju nagradu “Oscar”. Film je nominiran u 14 kategorija, ali to nije presudno za doživljaj La La svijeta. Nominacije (od kojih će mnoge biti potvrđene) će donijeti dodatni publicitet i lijepo je znati da su (i) članovi akademije prepoznali vrijednost filma, ali broj zlatnih kipića neće promijeniti činjenicu da riječ o nesvakidašnjem filmskom iskustvu. “La La Land” je briljantan na svim razinama, film o filmu, glazbi i ljubavi zbog kojeg se voli kino i sedma umjetnost. 

OCJENA: 10