POTPUNO NOVI ZAVJET

REDATELJ: Jaco Van Dormael
GLAVNE ULOGE: Pili Groyne, Benoit Poelvoorde, Catherine Deneuve, Yolande Moreau
TRAJANJE: 113 minuta
DRŽAVA: Belgija, Francuska, Luksemburg
GODINA PROIZVODNJE: 2015
NAZIV ORIGINALA: Le tout nouveau testament

„What would you do if you had x days to live?“, Jaco Van Dormael

Jaco Van Dormael je belgijski redatelj kojeg je filmska kritika devedesetih godina prošlog stoljeća svrstala  u red trojice obećavajućih evropskih postmodernista, zajedno sa von Trierom i Almodovarom.
Zanima ga dobra priča koju razrađuje epski. Ideje su mu velike a vizija  beskompromisna. Spektar tema koje obrađuje je širok. U „Toto, the Hero“iz 1991. bavi se teorijom kvantne fizike  i postojanjem paralelnih realnosti glavnog lika. Njime osvaja nagradu za najboljeg debitanta, nominaciju za Oscar i nominaciju za EFA- u iste godine.
„Što ako vrijeme počinje na kraju priče i ide prema početku?“, pita se u „Mr. Nobody“ iz 2009. godine koji je njegov dosad najskuplji projekat za kojeg je scenarij pisao pet godina.
„Potpuno Novi Zavjet“ iz 2015. godine je komedija  u kojoj  se na zabavan, topao i intelektualno poticajan način  poigrava feminističkim teorijama, Starim i Novim Zavjetom u kršćanstvu te ukazuje na položaj Isusa u suvremenom svijetu. Istovremeno problematizira  pitanje slobodne volje  i istražuje temelje tisućljećima stare potrebe čovjeka za religijskim autoritetom.

Van Dormael ne provocira religijske istine. ali se ne suzdržava iznijeti svoju ideju pa i po cijenu toga da bude shvaćen provokativnim. U središtu njegove  pozornosti  nije ni Bog ni religija, već motiv suvremenog čovjeka  koji se ne usudi „izaći iz kutije“. Prepoznaje pustolova koji  je „zapeo“ kodirajući brojeve; usamljenu gospođu (Catherine Denevue) koja ljubav pronalazi prateći cirkusku glazbu svog srca; sex manijaka koji strah od intimnosti kompenzira odlaskom u peep shopove; ubojicu čiji se Shubert odlično slaže sa romantičnim Handelom i bolesnog dječaka koji želi postati djevojčica. Oni postaju novi evanđelisti koji svoju životnu mudrost diktiraju u formi monologa, direktno u kameru. Aurelie,  djevojka kestenjaste kose koja je kao dijete izgubila ruku, stradavši u metrou podzemne željeznice kaže: „ Život je kao  klizalište, neki ljudi padnu“, a Jean Claude, pustolov čiji je život postao previše „mali“: „Ako nema zraka, ptica će pasti“.
Glazbu za film napravila je flamanska kompozitorica i glumica An Pierle kombinirajući komade koji se danas rijetko slušaju ili su zaboravljeni. Handel, Rameau, Purcell, Trenet, Schubert tako proizvode snažne emocije i povezuju protagoniste.

Film se temelji na kontrastima.  Muškom principu  Van Dormael  suprostavlja  ženski, bešćutnom Bogu njegovu pobunjenu djecu, patrijarhalnom principu feminističku praksu a religijskoj satiri komediju.
Struktura filma počiva na pitanju što ako („What if…?“).
„Što ako je Bog  loš?“, pita se Van Dormael. Što ako nije prvo stvorio zemlju i vodu, nego je iz čiste dosade stvorio Bruxelles, njegov rodni grad?
Zatim  nastavlja epski, u tonu: “ i onda…i onda…“. Od svih bića s kojima je Bog (glumi ga izvrsni Benoit Poelvoorde) eksperimentirao u Postanku  jedino je čovjek uspio zadovoljiti njegovu sadističku potrebu da mu se pokori i bespogovorno slijedi njegove zakone.
Bog ima sina Isusa (JC) koji se odavno pobunio i oteo njegovoj kontroli. Sišao je među smrtnike i stradao od njihove ruke. Za njega kaže  kako je „improvizirao i išao za svojim osjećajima“ pa nije uspio- postao je samo statua na komodi s koje njegova  majka povremeno pobriše prašinu.
Da, u „Potpuno Novom Zavjetu“ Bog ima ženu- Božicu (Yolande Moreau).  Ima i kćer, desetogodišnju Eu (izvrsna Pili Groyne)  koja zna zašto se ljudi boje Boga i kako će ga diskreditirati. Uz pomoć Isusa bježi u svijet i na njegov nagovor nasumce odabire šestero ljudi čije sudbine je ukrala iz očeva ureda. To je novih 6 apostola. Njihovo zajedničko okupljanje uvjet je promjene u svijetu.

 

Dok Ea traži 6 apostola i uz Viktora, beskućnika koji ne vjeruje u čuda, zapisuje njihove priče stvarajući „Potpuno Novi Zavjet“, ozlojađeni Bog traži Eu kako bi vratio svoju snagu. No, svijet koji je kreirao okreće se protiv njega a njegovi maliciozni zakoni obijaju mu  se  o glavu. Tako saznajemo kako može završiti svađa  između Boga i svećenika te kako ga samo volja Božice može spasiti iz ralja sudbine kakvu je kreirao svakodnevno, sa svojeg računala, likujući nad ljudskom patnjom.
Van Dormaelova  filmska obitelj nije krotko i pitomo stado kako je to u religijskim tekstovima, nego disfunkcionalna zajednica u kojoj dominira muškarac- patrijarh . On donosi odluke. Njegova  riječ je zadnja. On je Bog. Žena je kućanica koja krotko zamuckuje, preslaguje svoje bejzbol kartice ili posprema stan, a žensku djecu se odgaja da  ne čine „čuda“.
Van Dormael  ispravlja nepravdu  nanešenu Božici kroz tisućljeća  zapostavljanja i ušutkivanja.  Tako saznajemo kako bi izgledalo nebo, vegetacija,  klima i sila gravitacije kada bi  rušilačku energiju dominantnog muškog principa  ublažio mekši, ženski princip te kad bi  „Radosnu vijest“ ljudima na Zemlji donijela djevojčica, kćer Božja.
Ostaje pitanje: Zašto je Van Dormael smjestio svog sadističkog Boga u Bruxelles, zakonodavnu prijestolnicu Europske Unije?
Iako je opovrgnuo da se radi o bilo kakvoj aluziji tog tipa, zanimljiv je podatak da je ova šarmantna i optimistična komedija na evropskim festivalima osvojila brojne nominacije a samo par pobjeda.
Slijedom toga nameće se zaključak kako  je (evropska) filmska 2015. bila uistinu kvalitetna ili je Van Dormaelu uspjelo isprovocirati puritansku Evropu, koja je, poput stare, buržujske dame, uvrijeđeno frknula nosom i okrenula glavu na drugu stranu.
Autorica recenzije. Nada Vuković

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)