REDATELJ: Lee Isaac Chung
GLAVNE ULOGE: Daisy Edgar-Jones, Glen Powell, Maura Tierney, Sasha Lane, Anthony Ramos
TRAJANJE: 117 minuta
NAZIV ORIGINALA: Twisters
Ljetnu kino sezonu davne 1996. godine tadašnja je (uz kino “Europa”) najposjećenija i najpopularnija destinacija ljubitelja filma, (prije svih gledatelja sklonih blockbusterima iz Hollywooda) danas pokojno kino “Zagreb” dočekala u novom tehničkom ruhu. U kino je dvoranu instaliran novi zvučni sistem, dvorana je dotjerana na svim razinama. Prvi filmovi koji su testirali novu opremu dvorene postali su i veliki kino hitovi 1996. godine. Prvi je “Nemoguća misija”, prvi film serijala koji i danas traje. Prva misija Ethana Hunta bio je špijunski triler uz dodatak akcijskih scena – redatelj Brian De Palma udario je temelje serijalu koji traje nešto manje od 30 godina. I da, test je položen – nova je zvučna kulisa dvorane kina “Zagreb” najbolji dojam ostavila u trenucima kada je nastupila scena u kojoj dominira….tišina (Ethan Hunt u krađi podataka iz sjedišta CIA-e).
“Twister” je drugi ljetni blockbuster koji je opravdao očekivanja od nove dvorane – za razliku od “Nemoguće misije” film Jana de Bonta (dvije godine prije “Twistera” redatelj je projurio svjetskim kinima s “Brzinom“), “Twister” je bio znatno žešći i nabrijaniji posebno kada je o zvučnim efektima riječ – radnja filma pratila je grupu lovaca na tornada koji u Oklahomi pokušavaju shvatiti ponašanje razornih vjetrova i pronaći načina za praćenje i predviđanje njihovog smrtonosnog pohoda. Efekti su, za tadašnje standarde, bili vrlo uvjerljivi – glumačku ekipu filma predvodili su Helen Hunt i pokojni Bill Paxton (u jednoj od sporednih uloga pojavio se i mladi, također pokojni, Phillip Seymour Hoffman). “Twister” je na zaradio veliki novac na svjetskim kino blagajnama (drugo mjesto iza “Dana nezavisnosti”) i očekivao se nastavak. Nastavak se dogodio, ali tek nakon nešto manje od tri desetljeća…
Novo vrijeme, novi protagonisti, ali stari problemi. Oluje su sve snažnije i razornije – lovkinja na oluje Kate Carter pokušava pronaći način kako eliminirati opasnost od tornada koji teroriziraju Oklahomu. Tijekom jednog od napada na tornada dogodi se nesreća i Kate se povlači s terena i odlazi raditi u New York. Nekoliko godina nakon nesreće na vrata njenog ureda pokucat će stari poznanik Javi (koji je, također, bio na mjestu nesreće) koji može osigurati sredstva odnosno tehnologiju za ponovno pokretanje projekta kojeg je Kate započela. Kate isprva odbija, ali ponudu je, iz više razloga, teško odbiti – operacija stvaranja ubojice tornada počinje…
Nemilosrdne sile prirode, u konkretnom slučaju tornada i vjetrovi uništenja aktualniji su danas nego u vrijeme premijere prvog filma. Svjedoci smo sve češćih udara olujnih vjetrova koji uništavaju sve pred sobom – priroda pokazuje kako je čovjek tek prividni gospodar planeta. I baš u lov na tornada kako bi pronašli formulu uništenja u prvim sekundama kreće ekipa koja izgleda poput… grupe izviđača koja se uputila u proučavanje prirode. Sve ono što slijedi je očekivano – već prve minute, zapravo sekunde filma otkrivaju dva glavna detalja, zapravo problema filma redatelja Leeja Isaaca Chunga (Mandalorian, Minari) – nevjerojatna predvidljivost (u trenucima neuvjerljivost) i prilična količina klišeja koji se mogu pronaći u filmu.
Foto: Universal Pictures, Warner Bros. Pictures & Amblin Entertainment
Nakon uvodne scene jasno je u kojem smjeru radnja filma odlazi i kako će redatelj posložiti mozaik filma. Postoji li gledatelj ili gledateljica koji neće iste sekunde pomisliti kako će Tyler (šef konkurentske ekspedicije koja lovi vjetrove smrti) i Kate, unatoč početnim nesuglasicama, otkriti kako su idealni jedno za drugo? Već u prvim minutama jasno je kako će film završiti – ostaje tek otprilike dva sata vremena u kojem ćemo saznati način na koji će stvari postati onakve kakve moraju biti. Bez iznenađenja i bilo kakvih skretanja od zadanog, predvidljivog i unaprijed određenog predloška.
Malo iza predvidljivosti i klišeja stiže i neuvjerljivost – uz već spomenutu nesreću u uvodu imamo i lovce na tornada koji su nekakvi kauboji vjetra koji svoje ekspedicije prikazuju na društvenim mrežama. Njihovi ciljevi (osim popularnosti u virtualnom svijetu) nisu najjasniji, ali svakako izgledaju čudnovato – u lov na nemilosrdne sile prirode koje ne opraštaju kreće ekipa koja se ponaša (uz časne izuzetka) kao posjetioci rock koncerta. Hej, ovdje je riječ o vjetrovima koji u nekoliko minuta mijenjaju lice zemljine površine i odnose živote. Nema mjesta za romantiziranje i(li) za one koji nisu oprezni. Priroda, u ovom slučaju, ne oprašta.
Redatelj se trudi prikazati glavne protagoniste kao ozbiljnu ekipu koja se može nositi sa silama prirode, ali kako objasniti odnosno spojiti predviđanje stvaranja i kretanja tornada od glavnih junaka filma dok ih nekoliko filmskih minuta kasnije tornado iznenadi i stiže u roku nekoliko sekundi. Bez obzira na tehnologiju i iskustvo…
Dobra strana filma prikaz je razaranja i nemilosrdnog uništenja – trenuci kada ljudski životi postaju maleni i krhki pred naletom bijesa priroda. Riječ je o, većinom, atraktivnim i zastrašujućim scenama koje su najbolji trenuci nastavka.
Kemija između mlađahne, inteligentne i sposobne Kate (Daisy Edgar-Jones, serija “Normalni ljudi”) te modernog you tube kauboja Tylera funkcionira u rijetkim trenucima filma. U ulozi Tylera gledamo Glena Powella koji je eksplodirao nakon nastupa u nastavku Top Gun-a, ali u većini filmova u kojima je glumac u posljednje vrijeme nastupio (izuzetak je Hit Man) Powell nije ostvario nezaboravne nastupe.
Puno vjetra i destrukcije, nedostatak originalnosti i zanimljivosti u priči i tek osrednje glumačke izvedbe – to je u najkraćim crtama drugi dio “Twistera”. Film koji bi mogao ostvariti (barem) dobre rezultate na kino blagajnama, ali zarada i vrijednost odnosno zanimljivost filma (često?) znaju biti u raskoraku. Velikom raskoraku.
OCJENA: 4.5
