REDATELJ: Dennis Villeneuve
GLAVNE ULOGE: Emily Blunt, Benicio Del Toro, Josh Brolin, Jon Berthnal, Daniel Kaluuya, Victor Garber
TRAJANJE: 121 minuta 

 

“U Meksiku Sicario znači plaćeni ubojica” 

 

Posljednjih su godina šefovi hollywoodskih studija pretjerali s nastavcima, remakeovima i rebootovima. Zbog nedostatka ideja i želje da se na staroj slavi ostvari što veća zarada na kino blagajnama recikliraju se (uglavnom neuspješno) ideje mnogih projekata iz bliže i dalje prošlosti. Prije nekoliko mjeseci objavljeno je da Ridley Scott radi na scenariju novog “Blade Runnera”. Teško je zamisliti što bi se moglo dodati na priču o Ricku Deckardu i replikantima, ali Scott je, unatoč stalnim odgodama početka snimanja, odlučio snimiti nastavak. Zrno optimizma pojavio se kada je Scott otkrio ime redatelja. Izbor je pao na kanadskog filmaša Denisa Villeneuvea koji se posljednjih godina nametnuo kao jedan od najzanimljivijih redatelja današnjice. Villeneuve je nanizao nekoliko sjajnih projekata (“Naša majka”, “Zatočene”…) kojima se kvalificirao za redateljsku stolicu nastavka “Blade Runnera”. Kako se redatelj voli baviti različitim temama, svaki novi projekt drugačiji je od prethodnoga; ovogodišnji Villeneuveov projekt govori o ratu protiv meksičkih narko kartela. Nakon gledanja “Sicaria” nastavak “Blade Runnera” više i nije toliko loša ideja. Glavni razlog je Dennis Villeneuve.

 

Photo: Richard Foreman/Liongsate

Zaplet filma vrti se oko Kate Mercer (Emily Blunt), mlade i perspektivne agentice FBIa. Kate je dio tima za borbu protiv narko kartela na teritoriju SAD. Nakon tragične akcije u Phoenixu Kate dobiva ponudu koju ne može odbiti. Matt Graver (Josh Brolin) želi ju u postrojbi koja, između ostalog, želi uhvatiti odgovorne za događanja u Phoenixu. Kate pristaje i dolazi u jedinicu koja koristi jednako brutalne metode kao i karteli. Agentica postaje dio igre u kojoj ne smije nikome vjerovati…
Od prve minute filma “Sicario” udara u glavu. Snažno i nemilosrdno nas upoznaje s događanjima koja ćemo gledati u idućih dva sata. Uvodni trenuci prikazuju akciju FBIa koja je praćena muzikom koja podsjeća na ubrzane, adrenalinom i(li) strahom izazvane, otkucaje srca. Ritam ubrzava, akcija kreće neočekivanim putem i završava brutalno, krvavo. Po uvodu se “Sicario” poznaje.

 

Richard Foreman/Lionsgate

Gotovo sat vremena redatelj drži u neizvjesnosti glavnu junakinju ali i gledatelje filma. U redu, znamo da je poslana u borbu protiv kartela, ali pitanja se gomilaju. Tko su ljudi oko nje? Koja je njena uloga u cijeloj priči i zbog čega dobiva informacije na kapaljku? Puno je neodgovorenih pitanja – gledatelj može (u trenucima kada nema odgovore) osjetiti neizvjesnost i nesigurnost situacije u kojoj se Kate našla. Nevjerojatna je količina emocija koju redatelj i glumci postižu bez verbalne komunikacije. Strah, zbunjenost, traume…. Mogu se pročitati s lica glumaca (posebno je fokus na Kate, djelomično i na Alejandru). Emocije  su pojačane sugestivnom uporabom kamere, glazbom te estetikom kadrova. Fotografija odnosno izgled filma su fascinantni, “meštar od kamere” Roger Deakins (“Skyfall”,”Nema zemlja za starce”, “Fargo”….) ponovo je napravio sjajan posao. Villeneuve je i u prethodnim filmovima pokazao kako se stvaranjem posebnog ugođaja pojačava radnja, napetost filma (“Zatočene” naprimjer) no u “Sicariju” je ta priča dovedena do savršenstva. Atraktivni, oku ugodni kadrovi u suprotnosti su s brutalnim scenama koje gledamo. Pustinja, gradovi i priroda ponovo su natopljeni krvlju zbog sukoba koji je proizvod ljudskog društva. Jer u “Sicariju” čovjek je čovjeku vuk. Prilagodi se i postani dio čopora. Inače….

“Sicario” pokazuje da se Villeneuve izvrsno snalazi u scenama koje su ispunjene pucnjavom i eksplozijama. Ulazak američke ekipe u utrobu “Zvijeri” (naziv za meksički grad Juarez, gledatelju nakon nekoliko sekundi postaje jasan razlog zašto je grad dobio takvo ime) briljantni su trenuci filmske napetosti i neizvjesnosti. Gledatelj niti jednog trenutka ne može predvidjeti u kojem smjeru će krenuti radnja. Nepredvidljivost nije samo povezana s ulaskom u Juarez, čitavo trajanje filma ispunjeno je neizvjesnošću i neočekivanim situacijama.
“Sicario” prikazuje kako moć i nemilosrdnost kartela nije više samo stvar Meksika. Aktivnosti kraljeva droge prelila su se na teritorij SAD. Rat je neizbježan. Metode kojima se pripadnici kartela koriste opjevane su u mnogim filmovima i tv serijama, “Sicario” također prikazuje razmjere brutalnosti. No film približava i drugu stranu, borce protiv narko mafije. Oni su psi rata (Afganistan) koji imaju odriješene ruke da protiv pripadnika kartela bore njihovim metodama. Uz njihovim redovima nalazi se i Alejandro koji potvrđuje izreku da je “neprijatelj moga neprijatelja moj prijatelj”. U cijelu tu priču zalutala je Kate, mlada idealima sklona agentica koja želi raditi prema pravilima i mijenjati svijet. Završetak filma donosi kraj Kateinih ideala i spoznaju da se mora prilagoditi. Inače…

 

Photo: Richard Foreman/ Lionsgate

Film nose sjajne glumačke izvedbe. Posebno se to odnosi na Emily Blunt i dijaboličnog, prošlošću iscrpljenoga Benicia Del Tora. Likovi film, u većoj ili manjoj, mjeri žrtve su rata koji ne prestaje.
“Sicario”potvrđuje Dennisa Villeneuvea kao jednog od najboljih redatelja današnjice. Napet i intenzivan, nemilosrdan i brutalan, vizualno raskošan s briljantnim glumačkim izvedbama “Sicario” spada u krug najboljih filmova godine.

OCJENA: 10

 

One Comment

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)