REDATELJ: Pawel Pawlikovski
GLAVNE ULOGE: Agata Trezbuchowska, Agata Kulesza
TRAJANJE: 80 minuta
Ovogodišnja dodjela “Oscara” ponovo je podsjetila na nelogičnosti u izboru najboljeg filma izvan engleskog govornog područja ili kategoriji najboljeg stranog filma kako kategoriju nazivaju članovi Akademije. Kategorija najboljeg filma opravdano je proširena što je posljednjih godina donijelo raznovrsnost u odabiru. Međutim, kategorija koja obuhvaća ostatak svijeta i dalje broji samo pet nominiranih filmova. Premali broj filmova je rezultirao da među nominiranima nije bio dobitnik glavne nagrade u Cannesu (“Zimski san” turskog redatelja Nurija Bilgea Ceylana) te još nekoliko projekata koji su zaslužili nominaciju (npr.”Bijeli Bog” mađarskog redatelja Kornela Mundroczoa). Kategorija najboljeg stranog filma je prerasla pet filmova i članovi Akademije ozbiljno trebaju razmisliti o povećanju broja nominiranih.
Pet filmova koji su ušli u najuži izbor su ruski “Leviathan”, argentinske “Divlje priče”, “Timbuktu”, estonska drama “Mandariid” i poljska “Ida” dobitnica “Zlatnog Globusa” i nagrade “BAFTA”. Od objave nominacija glavni favoriti bili su “Leviathan” i “Ida”, malo ispred “Divljih priča”. Nakon prebrojenih glasova glavnu nagradu je odnio Pawel Pawlikovski. Potpuno zasluženo.
Poljska, godina 1962. Anna je siroče, odrasla je u samostanu. Prije nego svoj život posveti Crkvi i Bogu odlazi u posjetu teti Wandi. Wanda je Annin jedini živi krvni srodnik. Nakon dolaska Anna saznaje istinu o svojem porijeklu i zajedno sa Wandom kreće na put koji će donijeti istinu o sudbini njenih roditelja….
Teško se prisjetiti kada sam zadnji puta pogledao film koji u malo minuta (“Ida” traje osamdeset minuta) tako puno govori, progovara o potrazi za porijeklom i duhovnošću te mirenju sa vlastitim identitetom. Prije sadržaja dolazi forma; od prvog kadra “Ida” fascinira i zadivljuje izgledom. Film je snimljen u crno-bijeloj tehnici, prepun snažnih sugestivnih scena. Kadrovi fantastično izgledaju, njihovo trajanje je dovoljno da gledatelj uživa u njihovoh tihoj ljepoti, ali u niti jednom trenutku impresivan izgled filma nije “pojeo” sadržaj i priču. “Ida” izgleda “bergmanovski”, slike govore tisuću riječi. Redatelj je snimio film koji izgleda kao da je snimljen u vremenu kada se Anna i Wanda kreću u svoju pustolovinu…..
“Ida” je, između ostalog, i film ceste. Radnja prati “slučajne partnerice”, Annu i Wandu koje zajedno tragaju za istinom. One su načinom života potpuno različite; Anna je siroče, odgojena prema crkvenim pravilima. Skromna, neporočna. Njena teta je suprotnost; hedonist u ponašanju i shvaćanju života. Annina životna priča je puno teža i ozbiljnija ali niti Wanda nije prošla “neokrznuta” kroz život. Drugi svjetski rat i holokaust zauvijek je promijenio Anninu sudbinu dok je “Crvena Wanda” (nadimak koji je teta imala tijekom obavljanja dužnosti državne tužiteljice) aktivno sudjelovala u događajima tijekom Drugog svjetskog rata (teško je postati državna tužiteljica bez zasluga). Njeno uživanje u alkoholu je, između ostalog, posljedica njenih trauma; nakon završetka rata “Crvena Wanda” pokrenula je, “u ime države”, postupke koji su “neprijatelje države” osudili na smrt. Obzirom da je riječ o suđenju u komunističkoj državi optuženi su imali vrlo male šanse da izbjegnu najgoru kaznu. Wandino “utapanje” u alkoholu dijelom je posljedica ratnih i poratnih događanja.
Kroz sudbinu Anne i Wande redatelj je opisao stanje društva u Poljskoj. Rane najvećeg svjetskog sukoba su i dalje vidljive, mnoge obitelji su nestale a preživjeli pokušavaju složiti mozaike svojeg života i saznati sudbinu najmilijih. Nakon velikih žrtava fašisma i holokausta, završetak Drugog svjetskog rata donosi nove režime koji pronalaze “neprijatelje” i neprijatelje države. Poslijeratne godine uzimaju nove žrtve, ljudske živote. Sudbina koja je zadesila mnoge stanovnike Istočne i Jugoistočne Europe.
“Ida” je film o traženju odnosno mirenju sa vlastitim identitetom. Sudbine, različiti interesi, potraga za boljim životom ili želja za avanturizmom i radoznalošću tjeraju nas na proširivanje vidika, odlaske u gradove, države gdje se čovjek suočava sa nostalgijom. Radimo poslove koji nas ne čine zadovoljnima ali moramo preživjeti. Najsretniji su oni koji na poslovnom i(li) privatnom planu pronađu svoj mir, zadovoljstvo i sigurnost. Bez obzira na dob. Anna je probala život, pronašla svoje korijene. Povratak u samostan je njen izbor; iako je život pod okriljem Crkve pun odricanja Anna se vratila na mjesto koje njenom životu daje smisao i sigurnost. Pronašla je svoj mir i spokoj, životne vrijednosti koje, prije ili kasnije, svi nastojimo pronaći.
“Ida” je vizualno impresivan film, snažna priča o sudbinama na koje je utjecao Drugi svjetski rat.
OCJENA: 8
Odgovori