REDATELJ: Bennett Miller
GLAVNE ULOGE: Steve Carell, Channing Tatum, Mark Ruffalo, Sienna Miller, Vannesa Redgrave
TRAJANJE: 134 minute
“Trener je otac. Trener je mentor. Trener ima veliku moć.” – John du Pont (Steve Carell)
Godina je 1987. Mark Schultz (Channing Tatum) je osvojio zlatnu medalju u hrvanju na olimpijskim igrama 1984 u Los Angelesu. Mark se priprema za predstojeće velika natjecanja; svjetsko prvenstvo u Francuskoj i Olimpijske igre u Seulu. Trenira po programu i pod nadzorom svojeg brata Davida (Mark Ruffalo) koji je ne samo Markov trener, nego i životni uzor (također osvajač zlatne medalje). Hrvanje nije pretjerano komercijalan sport, od njega se ne može zaraditi velik novac ali Markova ljubav prema sportu je neograničena. Jednoga dana Mark dobija poziv od Johna Du Ponta (Steve Carell), vlasnika najveće kemijske korporacije u Americi, ornitologa, trenera i zaljubljenika u sport. Du Pont nudi Marku uvjete iz snova; mjesečnu plaću i smještaj u Foxcatcher trening kampu u Philadelphiji. Vlasnik imanja je Du Pont i osim Marka on poziva i Davida. Mark oduševljeno prihvaća, David ne; on ne želi seliti obitelj. Nakon selidbe i početka treninga Mark počinje shvaćati da Du Pont odnosno život u kampu nisu idealni kako je to na početku izgledalo….
Projekt “Foxcatcher” ponovo je spojio redateljsko-scenaristički dvojac Benett Miller i Dan Futterman koji su zajedno radili i na filmu “Capote” . Nakon “Capotea” Miller je režirao i vrlo dobru sportsku dramu “Igra pobjednika” (Moneyball). Obzirom na kompleksnost i zahtjevnost priče filma iznenađenje je bio odabir glavnih glumaca. Steve Carell koji je dosadašnju karijeru gradio većinom na komedijama (“Svemogući Evan”, “Ta luda ljubav”, tv serija “U uredu”…), odabran je za vrlo zahtjevnu ulogu Johna Du Ponta. Nešto manje iznenađenje je bilo angažiranje Channinga Tatuma za ulogu Marka Schultza. Odabir Marka Ruffala nije bilo neočekivano; njegova filmografija sastoji se od žanrovski različitih projekata. Film je premijerno prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Film je bio u konkurenciji za “Zlatnu palmu” dok je Bennet Miller osvojio nagradu za najboljeg redatelja. Pokazalo se da je odabir glumaca sjajan posao; Carell, Tatum i Ruffalo su izvrsno odradili svoje glumačke role.
Od uvodnih minuta filma redatelj gradi ugođaj koji u potpunosti odgovara događajima na kojima se temelji film. Boje filma su “olovne”, sumorne kadrovi su dugi, redaju se polako i naglašavaju tmuran i težak ugođaj filma. “Foxcatcher” nije ugodan za gledanja, likovi i njihove sudbine stvaraju nesigurnost, “žuljaju” gledatelja. Na filmskom meniju “Foxcatchera” su teške teme i psihološke igre. Glavni pokretač događaj je bogati manipulator John Du Pont (izvrsni, neprepoznatljivi Carell). Njegov dijaboličan izgled i postupci kod gledatelja izazivaju nelagodu i prezir. Manipuliranje, samodopadnost i paranoja, kada je Du Pont u pitanju, nemaju granice i teško je predvidjeti njegove poteze. Kokainski ovisnik sklon alkoholu, Du Pont je čovjek koji kupuje. Na svojem imanju sakuplja kolekciju vrhunskih, trofejnih sportaša koji mu služe kako bi se dodvorio majci (također izvrsna Vanessa Redgrave). Bez obzira na Johnovu kolekciju, majka je nezadovoljna sinom, njegovim trofejima. Ona je morala plaćati kako bi John u djetinjstvu imao prijatelje. Sociopatu poput Du Ponta Mark Schultz je idealna meta; mladi, ambiciozni sportaš koji ima vrhunske rezultate u sportu koji ne donosi (pre)veliku zaradu. Olimpijske igre u Seulu veliki su izazov za domoljuba kakvim se Du Pont predstavlja; nakon bojkota igara u Moskvi i Los Angelesu cijeli sportski svijet ponovo će se okupiti na igrama. Veliki mamac za čovjeka “koji će Americi vratiti nadu” kako John sebe doživljava i medijski promovira.
Redatelj Miller (zanimljivo je da su njegovi prethodni filmovi “Capote” i “Igra pobjednika” također temeljeni na istinitim pričama) je film “ispričao” kroz odnos vrhunskog sportaša i bogatog manipulatora. Njihov odnos je posljedica prošlosti odnosno djetinjstva. Psihološki profil te odnos Schultza i Du Ponta je velikim dijelom određen najvažnijim osobama u njihovim životima – bratom odnosno majkom. Redatelj daje dovoljno minuta Davidu Schultzu i gospođi Jean Du Pont te stvara psihološki četverokut koji je najintrigantniji, najvažniji i temeljni dio filma. Zanimljivo je gledati odnose navedenih likova koji dosta toga otkrivaju, ali Miller ostavlja prostora gledatelju da sam interpretira (ili odluči) o nekim detaljima.
Žanrovski “Foxcatcher” možemo svrstati u sportsku dramu. Međutim za razliku od većine filmova tog žanra, “Foxcatcher” ide u suprotnom smjeru; on pokazuje kako se sportski, životni san darovitog mladića raspada zbog pogrešne odluke i samodopadnog, psihotičnog i kompleksima razorenog milijunaša.
Biografija Johna Du Ponta je puno kompleksnija i sadržajnija od prikazanog u filmu. No, Miller je odlučio prikazati najkontroveznije i najprovokativnije detalje njegovog života. Redatelj je uspio u svojem naumu; uz sjajne podršku glumaca stvorio je jedan od najboljih filmova 2014 godine koji će se “potući” sa konkurencijom na ovogodišnjoj dodjeli “Oscara”
OCJENA: 8
Odgovori