REDATELJ: Philip Noyce
GLAVNE ULOGE: Brandon Thwaites, Odeya Rush, Katie Holmes, Jeff Bridges, Meryl Streep, Aleksander Skarsgard
TRAJANJE: 95 minuta
“Ljubav je samo strast. Strast koja može postati prezir i ubojstvo.” – Elder, “The Giver”
Budućnost. Godina je 2048. Nakon pepela i uništenja na Zemlji se stvorio novi poredak. Prošlost i uspomene su izbrisane, stvoreno je društvo jednakosti u kojem nema popularnosti i slave, nema pobjednika i gubitnika. Biti svoj, poseban nije dozvoljeno; takve anomalije su uklonjene kako bi se izbjegla bilo kakav povod za sukob. Nakon mature svaki pripadnik zajednice dobija svoje mjesto u društvu. Fiona, Asher i Jonas su pripadnici mlađe generacija tog budućeg “savršenog” društva. Na dan odabira, regrutiranja za buduće životne zadatke Jonas ostaje posljednji. Jonas je odabran da postane tzv. primatelj. Njegov zadatak je da daje savjete sadašnjem vodstvu služeći se iskustvima prošlosti. Ta iskustva Jonasu prenosi tzv. davatelj (Jeff Bridges). Jonas se susreće sa novim iskustvima i saznanjima o ljudskom društvu i prirodi čovjeka, ali i spoznaje da sustav u kojem živi nije savršen i idealan kako ga se želi prikazati…
Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća australski redatelj Philip Noyce je bio “vruća roba”. Kartu za Hollywood redatelj je zaradio izvrsnim trilerom “Opasno more” (Dead calm) koji je promovirao i tada mladu glumicu u usponu Nicole Kidman (u filmu glume i Sam Neill te Billy Zane). Nakon dolaska u Ameriku Noyce je režirao nekoliko vrlo uspješnih i zanimljivih projekata među kojima treba izdvojiti “Patriotske igre” i “Neposrednu opasnost”, političke trilere sa Harrisonom Fordom u ulozi Jacka Ryana, analitičara CIAe. “The Giver” je prvi kino film koji je Noyce snimio nakon 2010 godine i solidnog “Salta” sa Angelinom Jolie u glavnoj ulozi.
Film “The Giver” temeljen je na istoimenoj knjizi Loisa Lowrya. Knjiga je dio “The Quarteta”, serijala koji je svoj posljednji nastavak dobio 2012 godine (“The Giver” je izašao 1993 godine). Ekranizacija romana “The Giver” je nastavak trenda koji je započeo “Sumrakom”; traže se književni predlošci namijenjeni mlađoj populaciji koji će “prebacivanjem” na film doživjeti komercijalni uspjeh poput Belle i društva. Pokušaji da se dostigne veliki komercijalni uspjeh “Sumraka” su bili uspješni (“Igre gladi”) ali često i neuspješni (“The Host”). “The Giver” je “zapeo” u sredini; dosadašnja zarada u svjetskim kinima iznosi nešto više od 50 milijuna dolara (budžet 25). Kreativno film je ponovo negdje između; nije dostigao “Igre gladi” ali je intrigantniji i zanimljiviji od “Sumraka”.
“Davatelj” je prepun detalja i motiva iz filmova snimljenih u prošlosti. “Igre gladi”, “Equilibrium”, “Loganov bijeg” i ovogodišnji hit “Različita” su neki od projekata koji imaju sličnosti sa “The Giverom”. Film daje jedan od najradikalnijih prikaza totalitarnog svijeta budućnosti. Osim “obrisane” prošlosti, sjećanja i uspomena pripadnici društva moraju paziti na način komuniciranja (ne, nije problem u psovkama; svaka riječ koju Jonas izgovori u krugu obitelji, a koja nije u skladu sa pravilima njegova majka brzo ispravlja bojeći se posljedica), ujutro svaki stanovnik dobija injekciju koja “blokira” osjećaje. Jer osjećaji su opasni za sigurnost društva. Vrlo provokativan i kontroverzan prikaz budućnosti. No, cijelim trajanjem film se “guši” u nelogičnim i neuvjerljvim redateljsko-scenarističkim rješenjima. Teško je objasniti kako je moguće da Jonasov otac ne osjeća ništa (jer navodno ne zna šta radi) dok ubija dijete ali kasnije govori Fioni da se ne boji. Dakle, poznaje osjećaj straha. Kako je moguće da jedan takav ekstremno totalitaran sustav u kojem se svaki član zajednice strogo kontrolira dopusti Jonasu da se poigrava sa stvarima koje mogu utjecati na urušavanje postojećeg režima? Uostalom zbog čega bi takvom sustavu koji je potpuno pod kontrolom trebala iskustva prošlih vremena kada su uspomene i sjećanja strogo zabranjena ? Kakve to savjete Jonas može dati svojim sugrađanima kada je prošlost zabranjena? Ovo su samo neke nelogičnosti koje cijelim trajanjem filma “žuljaju” gledatelja i cjelinu čine neuvjerljivom.
Vizualna rješenja filma su zanimljiva ali ne i originalna. Uvodni dio filma je bezbojan, sterilan (kao i svijet budućnosti) no kako film odmiče i Jonas proširuje saznanja o ljudskom društvu i svojim emocijama boje su sve intenzivnije. Slična vizualna rješenja se mogu vidjet u sjajnom “Pleasantvilleu” redatelja Garya Rossa iz 1998 godine. Glumačka ekipa filma je vrlo zanimljiva. Mladim glumcima u usponu, Brentonu Thwaitesu (“Oculus”, “Maleficent”) i Odeya Rush (“When The Devil Comes”, “The Odd Life of Timothy Green”), pridruženi su Katie Holmes i Alexander Skarsgard te dvije istinske glumačke veličine Meryl Streep i Jeff Bridges. Dojam je da glumačka ekipa nije razočarala ali niti oduševila.
“Davatelj” je film intrigantne ideje i zanimljivog vizualnog stila koji je “ugušen” nelogičnim i neuvjerljivim dijelovima priče. Obzirom na skromnu zaradu teško je očekivati nastavak….
OCJENA: 5
Odgovori