42

REDATELJ:Brian Helgeland
GLAVNE ULOGE:Chadwick Boseman,Harrison Ford,Christopher Meloni
TRAJANJE:120 minuta

“Želim igrača koji će imati hrabrosti ne uzvratiti” – Branch Rickey

“42” je film temeljen na istinitoj priči o Jackieju Robinsonu prvom Afroamerikancu koji je nastupio u MLB(američka profesionalna baseball liga).Robinson je ostavio veliki trag u ovom iznimno popularnom sportu;1947 godine je bio proglašen najboljim “rookijem” lige,1955 je osvojio “World series”(finale lige) a 1962 je primljen u Kuću slavnih američkog baseballa.Zbog njegovog doprinosa ovome sportu i afirmaciji Afroamerikanaca u travnju svake godine svi igrači nose dresove sa brojem 42(broj koji je Jackie nosio na dresu dok je bio igrački aktivan)…
Redatelj i scenarist ovog (ne)očekivanog “blockbustera”(na uloženih 40 milijuna film je samo u Americi zaradio nešto manje od 100) je Brian Helgeland.Helgeland je filmaš koji je manje režirao(“Payback” sa Mel Gibsonom,”Legenda o vitezu” sa pokojnim Heathom Ledgerom) a puno više pisao scenarije(“Mistična rijeka”,”Ubojice”….).Godine 1998 Helgeland je zasluženo dobio Oscara za scenarij filma “L.A.Povjerljivo”….

Priča filma počinje sa završetkom Drugog Svjetskog rata.Afroamerikanci koji su se ravnopravno borili kako bi porazili nacizam i Hitlera vraćaju se u domovinu u kojoj mnogi od njih moraju trpjeti stvari protiv kojih su se borili.Segregaciju i rasizam.U takvoj Americi vlasnik baseball momčadi “Brooklyn Dodgersa” Branch Rikey(Harrison Ford) odlučuje pronaći i zaposliti prvog crnog igrača u ligi.Njegov izbor je Jackie Robinson(Chadwick Boseman)…
Prvih sat vremena film funkcionira izvrsno.Redatelj ne objašnjava ali vrlo uvjerljivo prikazuje rasizam koji je metastazirao u sve pore američkog društva(pa tako i u baseball).No, isto tako jasno se prikazuje kako se i najzagriženiji protivnici crnačke ravnopravnosti mijenjaju kada je u pitanju njegovo veličanstvo…dolar(npr.epizoda na benzinskoj postaji).Redatelj ne prikazuje Jackieja te vlasnika Brancha Rikeya kao heroje sa predumišljajem;oni su ljudi koji zapravo ostvaruju svoje interese te žele svoj posao napraviti najbolje što mogu.Branch ne želi dovesti Jackieja u momčad zato da ruši rasne tabue i barijere;njemu su važni navijači crne boje kože koje će pridobiti tim potezom.A to znači i veću zaradu.Sa druge strane Jackie nije Malcolm X ili Martin Luther King.On je čovjek koji želi zaraditi i raditi ono šta najbolje zna.To je igranje baseballa.

Nakon sjajnog prvog dijela filma slijedi ponešto lošiji nastavak te finale filma.Film u ponekim dijelovima postaje pretjerano patetičan;gotovo cijela priča se svodi na njegov odnos sa suigračima te igračima protivničkih momčadi.Rasizam je i dalje prisutan ali Jackie zbog svoje igre stiče poštovanje i priznanje.Teško se oteti dojmu da je priča u drugom dijelu filma ponešto ublažena šta se tiče same segregacije.Također šteta je da se redatelj nije prikazao važnost Robinsonovog uspjeha na društvo u cjelini a ne samo na svijet baseballa.Redatelj na samom kraju filma nastoji ostaviti dojam kao da je Robinsonovim uspjehom nestao rasizam sa sportskih borilišta u SAD-u.A svi dobro znamo da je borba Afroamerikanaca za njiihova prava tek tada započela…
Glumačka ekipa je korektno odradila svoj posao(Ford nije loš ali je njegov lik u nekim situacijama preglumljen) a obzirom na priču “42” bi mogao zaraditi pokoju nominaciju za “Oscara”.

OCJENA:7