Policijski par Mike (Sam Worthington) I Brian (Jeffrey Dean Morgan) rade na slučajevima otmica i ubojstva djevojaka u Texsasu. Tragovi zločina vode na misteriozno i tajnovito mjesto zvano ” polja smrti”. Ukoliko žele riješiti zločine detektivi se moraju suočiti i s vlastitim strahovima te otići na “polja smrti”. U nadi da će se vratiti živi…
Film je snimljen prema istinitoj priči koja se događa sedamdesetih godina prošlog stoljeća u okolici Texas cityja. Famozna “polja smrti” stvarno su postojala; u njima je pronađeno šezdesetak žrtva masovnih ubojica. Režije ovog naslova se prihvatila Ami Cannan Mann kćerka velikog Michaela Manna koji je potpisao režiju “Vrućine”,”Probuđene savjesti”,”Posljednjeg Mohikanca” i “Collaterala”. Tata Mann se prihvatio produkcije i sve je bilo predodređeno da se snimi jako dobar triler. Ali…
Rezultat je čisti promašaj. Uvodne scene obećavaju. Prikaz svakodnevice u Texasu, djeca se igraju, nacionalne zastave na sve strane, republikanci su pobijedili na lokalnim izborima i život izgleda savršeno. Ispod površinske idile kriju se osobe koje teroriziraju čitav kraj. Poslije zanimljivog uvoda čeka nas stotinjak minuta muke. Film je razvodnjen i rastrgan cijelim svojim trajanjem. Umjesto da se fokusira prije svega na istragu i pozadinu ubojstava režiserka disperzira radnju na više strana. To bi bilo u redu da je barem jedan od tih motiva kojima se bavi ( život djevojčice čija je mama prostitutka, a koju u zaštitu uzimaju glavni likovi,odnos policajca iz ruralne sredine i kolege koji dolazi iz grada,prikaz ljudi i života u Texasu…) obrađen kako treba i pobliže nam prikazan. Međutim, zagrebe li se po površini svakog od tih dijelova priče i na kraju ne znamo ništa – time se ubija svaka napetost i neizvjesnost. Negativci, ubojice tako omiljeni međ filmašima koji jedva čekaju da ih pokušaju psihološki raskrinkati i razgolititi ovdje su prikazani tek toliko da se pokaže da je netko počinio sve te zločine. Ne znam koliko film vjerno prati autentičnost priče, ali nekoliko scena je stvarno neuvjerljivo (dvoje ubojica ne mogu svladati jednu ženu ali malo nakon toga bez problema nokautiraju policajca, otmica djevojčice u sred bijela dana pred jednim od detektiva….). Jedna dobra i intrigantna priča uzalud potrošena. Šteta što se režije nije prihvatio tata Mann…
.
OCJENA:4
da malo neuvjerljivo no sve podnašamo pitanje je u šta vjerujemo,slažem se sa četvorkom kao ocjenom