REDATELJ: Mel Gibson
GLAVNE ULOGE: Andrew Garfield, Hugo Weaving, Teresa Palmer, Vince Vaughn, Sam Worthington, Luke Bracey
TRAJANJE: 131 minuta
NAZIV ORIGINALA: Hacksaw Ridge
“Ne mogu živjeti bez svojih uvjerenja.” – Desmond Doss
Deset je godina prošlo otkada je Mel Gibson posljednji puta sjeo u redateljsku stolicu. Iako je “Apocalypto” potvrdio Gibsonov status jednog od najvećih filmaša današnjice trebalo je proći desetljeće da Mel ponovo režira. Iako je i Gibsonova glumačka karijera posljednjih godina stagnirala pauza nije bila toliko duga. Razlozi za filmaševu redateljsko-glumačku rezerviranost posljednjih godina su, većinom, nefilmski. Prijetnje i uvrede upućene Oksani Gregorievoj, sporne izjave o Židovima, glasine o ovisnosti i psihičkoj nestabilnosti razlozi su zbog kojih je Gibson pomalo pao u nemilost velikih filmskih studija. No Gibson je presnažna filmska persona da bi potpuno potonuo. Prestao je prijetiti i počeo snimati. Godina koja se polako bliži kraju označava filmašev povratak u velikom stilu. Nakon vrlo dobre glumačke izvedbe u filmu “Krvna osveta” Gibson je režirao “Greben spašenih”, film koji pripada u krug najboljih ostvarenja godine.
“Mrzim rat, ali volim ratnike, poštujem i cijenim njihovu žrtvu.” rečenica je koju Gibson izgovara u razgovoru s novinarkom tijekom promocije filma. Rečenica koja pogađa u sridu, izvrsno oslikava način na koji je Gibson ispričao nevjerojatnu priču o Desmondu T. Dossu. Od kada je ljudske povijesti. ratovi stvaraju neobične priče, sudbine “malih ljudi” postaju velike priče. Misiju vojnika Dossa, njegovu hrabrost doista je teško nadmašiti. Doss je odlikovan Medaljom časti za hrabrost zbog zasluga tijekom bitke za Okinawu. Doss vjerojatno nije jedini koji je zaradio odlikovanje nakon spomenute bitke. Posebnost Dossovog dostignuća je u činjenici da je herojstvo pokazao ne ispalivši niti jedan jedini metak. Doss je zbog priziva savjesti odbio nositi oružje, ali nije odbio sudjelovati u borbama. Pridružio se postrojbi kao bolničar, bez osobnog naoružanja i uspio je spasiti 75 teže i lakše ranjenih suboraca.
Gibsonova priča o Dossu prikazuje život junaka od njegovog djetinjstva pa sve do završetka bitke za Okinawu (tada je Doss imao 26 godina). Redatelj je u potpunosti uspio približiti Dossa gledatelju, objasniti njegove postupke i detaljno oslikati Dossov karakter. Priča o glavnom protagonistu, objašnjenje njegovih kasnijih postupaka počinje u djetinjstvu. vremenu u kojem počinjemo graditi karakter i uvjerenja, vremenu u kojem doživljavamo i preživljavamo prve strahove i veselja. Djetinjstvo je snažno utjecalo na činjenicu da Desmond prezire nasilje. Obiteljska slika Dossovih daleko je od idealnih; glava obitelji Tom mrzi sebe. Bijes starog Dossa prijeti razaranjem obitelji i, tijekom filma saznajemo, obiteljskom tragedijom. Gibson u slučaju Dossovog oca (kao i tijekom cijelog filma) odbija likove pojednostaviti i prikazati na crno-bijeli način. Redatelj iskazuje empatiju prema starom Dossu, on je čovjek koji je preživio teške životne traume koje, na neki način, plaća i njegova obitelj. Nakon Desmondovih problema u vojsci redatelj poentira u trenucima kada se Tom iskupljuje za vlastite grijehe iz prošlosti. Svatko od nas nosi neki svoj križ zbog kojeg bi promijenio prošlost. Prošlost se mijenjati ne može, ali vrijeme koje imamo pred sobom prilika je za iskupljenje -poruka je koju redatelj šalje kroz lik Toma Dossa.
Nevjerojatnu snagu vjere i fanatičnu želju da ostane dosljedan u vlastitim idealima i uvjerenjima Desmond pokazuje u trenucima kada počinje obuka. Desmond je greškom priključen borbenoj postrojbi unatoč činjenici da se pozvao na priziv savjesti odnosno odbijanja nošenja oružja iz vjerskih razloga. Kako Desmond ne želi koristiti oružje, ali želi sudjelovati u ratnim operacijama kao bolničar, ljudi u vojnoj hijerarhiji otvaraju lov na čovjeka. Na sve moguće načine žele se riješiti čudaka pa je Desmond izložen psihofizičkom maltretiranju. Gibson ponovo izbjegava idealiziranje; situacija je moralno, vjerski i vojno komplicirana. Desmondovi kolege (na poticaj zapovjednika) pretuku Desmonda, zbog odbijanje zapovijedi strpan je u zatvor. Nasilje nad kolegom, vojnikom ne može se opravdati, ali teško jednostrano osuditi Dossove suborce. U trenucima kada je sudjelovanje u najvećoj klaonici u povijesti čovječanstva pitanje dana oni vojničku sudbinu moraju dijeliti s čovjekom koji ne želi nositi osobno naoružanje i pucati na neprijatelja. Teška i komplicirana situacija za obje strane.
Iako obuka i maltretiranje Desmonda podsjećaju na vojničke filmove iz prošlosti (prvenstveno na Kubrickovo remek-djelo “Full Metal Jacket”) Gibson je okrenuo stvari. Desmond kao osoba koja trpi maltretiranje, isprva najslabija karika postrojbe ne puca pod pritiskom. Nevjerojatnom psihičkom snagom (koju crpi iz vjere u Boga) on zapravo postaje najjača karika koja dosljednošću zaslužuje poštovanje kolega vojnika i nadređenih. Redatelj već tada Desmonda prikazuje sa svetačkom aureolom, jedinog koji u ratnom ludilu ne želi ubijati. Aureola koju je Gibson namijenio Desmondu Dossu zasjat će punim sjajem nakon odlaska na prvu crtu bojišnice.
Gibson nikada nije kalkulirao i(li) uljepšavao tamnu stranu ljudske prirode. Nasilje je u njegovim filmovima uvijek bilo sirovo, brutalno i vrlo realistično prikazano. Međutim način na koji su rekonstruirani krvavi događaji tijekom bitke za greben jedan je od najuvjerljivijih, ali i najstrašnijih prikaza ratnog sukoba u povijesti filma. Dijelovi ljudskog tijela lete na sve strane, detonacije i meci zabijaju se u sudionike bitke i zauvijek u vječnost šalje desetke, stotine američkih i japanskih vojnika. Gibson eksplicitno i detaljno prikazuje strahotu ratnog sukoba i u tome niti sekunde ne želi popustiti. Teško je (pr)ocijeniti da li je šokantniji i brutalniji prikaz sukoba ili trenuci kada oružje miruje. Tada gledatelj svjedoči prikazu bojišta prekrivenog leševima, dijelovima ljudskih tjela. Tek u daljini čuje se vrištanje preživjelih, ranjenih….
Junačenja u bici nema; preživljavaju najspretniji, najlukaviji i najsretniji. Zapravo jedini pravi heroj događanja je čovjek koji nije ispalio metka. Desmond Doss, vojnik koji posljednji napušta bojište.
Nakon što je napravio izlet u svijet superjunaka (“Čudesni Spider-Man”) Andrew Garfield posvetio se snažnijim dramskim ulogama. Nakon nastupa u recesijskom “99 domova”, “Greben spašenih” je potvrda vrijednosti mladog Amerikanca. Garfield je sjajno interpretirao iskrenog, religioznog i nevjerojatno upornog, nepokolebljivog heroja. Desmond Doss u interpretaciji Andrewa Garfielda podsjeća na Forresta Gumpa. Uostalom i Forrest je spasio suborce tijekom ratovanja u Vijetnamu.
Slabe karike u glumačkoj ekipi zapravo i nema. Vince Vaughn odlično se snašao u ulozi Desmondova zapovjednika, Luke Bracey uvjerljiv u ulozi vojnika s kojim glavni protagonist razvije poseban odnos , lijepa Teresa Palmer blista u ulozi izabranice Desmondova srca, važne za priču o spasitelju s Hacksaw Ridge. Hugo Weaving favorit je za nagrade u kategoriji sporednog glumca, odličan kao tugom i alkoholom natopljeni, agresivni Desmondov otac.
“Greben spašenih” biografska je priča o čovjeku koji je postao ratni heroj ne ispalivši niti jedan, jedini metak. Film prikazuje ratne strahote, ali ima snažnu antiratnu poruku te govori o potrebi vjere u vlastita uvjerenja bez kojih je životna priča prazna i nepotpuna. Kandidat za film godine i povratak Gibsona u velikom stilu.
Odgovori