REDATELJ: Simon Verhoeven
GLAVNE ULOGE: Matthias Schweighofer, Elan Ben Ali, Joshua Kantara, Tjian Njie, Bella Dayne, Graham Rogers
TRAJANJE: 124 minute
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, točnije u ljeto 1988. godine život za njemačke (hm!) glazbenike Fabricea Morvana i Roba Pilatusa nije mogao biti bolji. Morvan i Pilatus bili su osnivači i članovi pop-dance dueta “Milli Vanilli” koji je početkom ljeta 1988. objavio pjesmuljak “Girl You Know It’s True”. Pjesma je postala dio albuma zanimljivog naslova “All or Nothing” (zanimljivog zbog svega što se kasnije događalo). Uspjeh pjesme i albuma bio je ogroman – album njemačkog dueta prodan je na američkom tržištu u sedam milijuna primjeraka, tjednima je i mjesecima najpoznatija i najpopularnija pjesma “Girl You Know It’s True” bila na vrhu glazbenih top lista . “Girl You Know It’s True” nije bio jedini hit albuma – “Blame It On Rain”, “Girl i’m Gonna Miss You, “Blame It On the Rain”, “Baby Don’t Forget My Number”.… hitovi su zbog kojih su obožavateljice (više) i obožavatelji (manje) oduševljeno vrištali na koncertima. Koliko su Morvan i Pilatus bili popularni svjedoči i nagrada “Grammy” za najboljeg novog izvođača u SAD-u koju su “Milli Vanilli” osvojili 1990. godine. Međutim, nekoliko mjeseci nakon osvojenog “Grammyja” priča o Morvanu i Pilatusu se od velikog uspjeha pretvorila u nešto što se danas pamti kao najveća prevara u povijesti pop glazbe…..
Nekoliko godina prije uspona i pada dueta “Milli Vanilli” redatelj Walter Hill (Ratnici podzemlja) snimio je film pod imenom “Crossroads”. Riječ je o glazbenoj drami u kojem jedan od protagonista, u zamjenu za uspjeh, prodaje dušu vragu. Morvan i Pilatus su, također, prodali dušu vragu – ne, ne pojavljuje se u filmu “Girl You Know It’ True vrag osobno, ali su, za pjevanje, netalentirani zabavljači dušu prodali glazbenoj industriji koja je, u velikoj mjeri, personificirana u liku i djelu njemačkog glazbenog producenta Franka Fariana.
Priča o usponu Morvana i Pilatusa je prilično klišejizirana i već viđena – oni žele uspjeti u glazbenoj industriji pod svaku cijenu, ne birajući sredstva. Ostvariti uspjeh koji je, između ostalog, iz bijeg od neimaštine, ulaznica za bolji život (tako je barem izgledalo) i pobjeda nad emocionalnim ranama iz djetinjstva. Redatelj, većinom, ne moralizira kada je riječ o postupcima Morvana i Pilatusa, ali film ima niz problema koji cjelinu čine (ispod)prosječnom.
U početku filma jedan od članova dueta govori kako su Mili Vanilli u trenucima slave bili najveći i(li) najpopularniji glazbenici na svijetu. Bez obzira na milijune prodanih nosača zvukova, koncerte i popularnost Milli Vanilli nikada, čak niti u trenucima najveće slave, nisu bili ni blizu najvećim i najpopularnijim glazbenicima vremena u kojem su, hm, pjevali. U filmu se Morvan i Pilatus samodopadno uspoređuju s Elvisom i “The Beatlesima” (??!!) i zaključuju kako je ključ uspjeha u glazbenoj industriji, prije svega, kosa (valjda je Samson inspiracija) odnosno fizički izgled. Bez obzira kakvo mišljenje imali o članovima četvorke iz Liverpoola ili Elvisu stavljati usporedbe njih i dueta “Milli Vanilli” je… u najmanju ruku, neugodno i neukusno. Priča o fizičkom izgledu i uspjehu u show businessu odnosno glazbenoj industriji uvijek je aktualna tema – redatelj dodatno potencira spomenuti detalj kada uspoređuje izgled onih koji su pjevali dok su Morvan i Pilatus tek otvarali usta, uzimali novac i doživjeli svjetsku slavu. U redu, pravi Milli Vanilli fizički nisu atraktivni kao dinamični duo, ali braniti stav kako u glazbi uspjeti mogu samo oni koji lijepo izgledaju je prilično…netočno. Ionako je ljepota je u oku promatrača….
Foto: Gordon Timpen, SMPSP/Leonine
Način na koji su prikazani glavni protagonisti filma prilično je neuvjerljiv – gotovo tri četvrtine filma članovi dueta su, većinom, ljepuškasti glazbeni manekeni s kojima je lako manipulirati i nemaju, najblaže rečeno, dojmljivu osobnost, intelekt ili izgrađen karakter. Oni, većinom, poslušno kimaju glavom, znaju kako varaju obožavatelje, ali važno je doći na vrh. Uspjeti. Postati slavan.
Nakon zarađenih milijuna i slave odjednom će doživjeti (moralnu) katarzu i žele promjene. Početi pjevati koristeći vlastite glasnice i prestati varati publiku, ali tek nakon tko-zna-koliko milijuna zarađenih dolara i svjetske slave. S obzirom na to da je riječ o prevarantima koji su svjesno sudjelovali i pristali biti glavni (ali ne i jedini važni) akteri čitave priče gledatelj baš i ne stvara nekakvu (pre)veliku empatiju prema problemima glavnih protagonista nakon što je prevara otkrivena i njihova se slava otopila kao snijeg u proljeće (uz brzo i efikasno odricanje važnih ljudi glazbene industrije od njihove karijere iako su baš ti ljudi stvorili “Milli Vanilli”). Izuzetak je smrt Roba Pilatusa koji je preminuo 1998. godine nakon dugogodišnje borbe protiv ovisnosti.
O glumačkoj ekipi teško je nešto suvislo napisati – Elan Ben Ali i Tjian Nije glumci koji interpretiraju dinamični duo fizički podsjećaju na Pilatusa i Morvana, ali oni, kao i većina likova, izgledaju umjetno i ukočeno, pomalo plastično i konfekcijski. U nekim trenucima izuzetak je Matthias Schwieghofer u ulozi Franka Fariana, producenta koji je i prije afere Milli Vanilli ima određene probleme (kontroverze) kada je riječ o usponu grupe “Boney M”. Možda bi film o Farianu bio zanimljiviji nego “Girl You Know it’s True”?
“Girl You Know it’s True” priča je o jednoj od najvećih prevara kada je o glazbi riječ – film koji prikazuje ljude koji su željeli slavu i slavu su dobili (uz veliku pomoć važnih ljudi glazbene industrije), ali ona je kratko trajala. Prikaz članova grupe “Milli Vanilli” pomalo je pretenciozan i pokušava Morvana i Pilatusa prikazati boljim ljudima (čak i zabavljačima) nego što su bili. Film koji ne govori o talentu koji nije dobio priliku nego o onima koji su priliku dobili iako talent (za pjevanje) nikada imali nisu.
