RECENZIJA: MUFASA: KRALJ LAVOVA – ponekad nemaš ništa drugo osim snova

REDATELJ: Barry Jenkins

GLAVNE ULOGE: Aaron Pierre, Kelvin Harrison Jr. , Tiffany Boone, Mads Mikkelsen, Thandiwe Newton, Seth Rogen, Beyonce

TRAJANJE: 120 minuta

NAZIV ORIGINALA: Mufasa: The Lion King 

 

“Dugo prije no što su postali legende Mufasa i princ koji će ponijeti ime Scar postali su braća.”

 

Prije tridesetak godina tijekom sjajne filmske 1994 premijerno je prikazan animirani Kralj lavova. Priča o Simbi, laviću koji je ostao bez oca i bježi iz kraljevstva kako bi se vratio i zauzeo tron koji mu pripada postala je veliki hit, jedan od najboljih “Disney” animiranih projekata i, na kraju priče, animirani klasik. “Kralj lavova” je najgledaniji kino film godine 1994 – kritika je, baš kao i publika, bila je oduševljena emotivnom i zabavnom pričom – film je osvojio brojne nagrade. Za povijest je ostao podatak kako je “Kralj lavova” film koji je prodan u najviše primjeraka kada je o VHS formatu riječ.

Prije nekoliko godina kao dio novog “Disney” trenda snimljena je nova, live-action verzija Kralja lavova. Verzija koja nije oduševila ljubitelje animiranog klasika iz 1994. godine. Možda su očekivanja bila (pre)velika, možda….iako su rezultati na kino blagajnama opravdali očekivanja, novi “Kralj lavova” nije ostavio (pre)veliki trag i sjećanje. Pet godina nakon nove verzije stare priče stiže i prednastavak – priča o Mufasi, ocu Simbinom i Taki (Scaru) koja se odigrava prije događaja u “Kralju lavova”….

Film redatelja Barryja Jenkinsa (Moonlight, “Ulica Beale”..) istovremeno je prednastavak, ali i nastavak “Kralja lavova” iz 1994. odnosno (s obzirom na to da je riječ live-action ostvarenju) filma iz 2019. godine. Početak filma nas upoznaje s Kiarom, kćeri Simbinom koju u olujnoj noći čuvaju Pumbaa i Timon. Ubrzo veseloj i razigranoj ekipi u posjet stiže i Rafiki koji, kako bi (ne)vrijeme brže prošlo, počinje pričati priču. Priču o laviću koji nije bio plave krvi, ali je postao kralj. Priču o Mufasi, djedu Kiarionom, ocu Simbe. Kralju lavova.

Redatelj Bary Jenkins prvi je puta u karijeri dobio priliku staviti redateljski potpis na projekt s velikim budžetom (u “Mufasu” je uloženo oko 200 milijuna dolara). U svojim je prethodnim filmovima Jenkins pokazao kako mu stvaranje odnosno prikaz kompleksnih protagonista i intrigantni odnosi između likova ne stvaraju problem – upravo suprotno. Također, redateljevi filmovi, bili su vizualno i stilski dotjerani. Jenkins je uspio spojiti spomenute detalje i dodati vješto korištenje specijalnih efekata i stvoriti jedan od najboljih “Disney” filmskih proizvoda posljednjih godina.

Foto: Disney/Disney Enterprises

 

Kada je o priči riječ, redatelj je najviše pažnje posvetio odnosu između Take i Mufase. Njihova je priča slojevita te iznimno intrigantna – oni postaju braća iako braća nisu. Jedan je plave krvi dok je drugi skitnica i otpadnik kako ga naziva novi otac, patrijarhalni i pomalo nezainteresirani kralj, Takin otac. Ipak, uz podršku Take i druge majke Eshe, Mufasa nalazi novi dom. Tijekom njegovog odrastanja Taka i Mufasa postaju sve povezaniji, ali, istovremeno, sve su veće razlike između njih. Taka koji je programiran za novog kralja pokazuje osobine koje nisu kraljevske dok  Mufasa svojim postupcima pokazuje kako je on taj. Odabrani, vođa. Taka (kasnije Scar) protagonist je čiji su slojevi karaktera najbrojniji – Mufasa je good lion, on je hrabar, borben, pravedan. Za razliku od njega Taka se bori s vlastitim karakterom, ali i sjenom Mufase – on radi loše stvari, ali se pokušava iskupiti. No, Scar nikada neće izaći iz Mufasine sjene – znamo svi kako je priča završila u “Kralju lavova”.

Kroz radnju filma Jenkins šalje poruke – neke se jednostavno čitljive, neke se malo više šifrirane. Porijeklo odnosno plava krv ne određuje karakter i osobine lava (čovjeka) – njega određuju postupci i životne odluke. Snažna je obiteljska priča filma, ali Jenkins nije površan i jednodimenzionalan – majčinska i očinska ljubav su neusporedive, ali ljubav sličnu roditeljskoj možemo pronaći i tamo gdje roditeljske veze ne postoje. Poruke koje Jenkins šalje nisu nametljive – one su diskretno ugrađene u radnju film i(li) karakterizaciju likova filmova (redatelj je objasnio i glavne negativce – Tuđince, nemilosrdne bijele lavove predvođene Kirosom koji progovara dijaboličnim glasom Madsa Mikkelsena).

Glavni protagonisti prikazani su na uvjerljiv način i gledatelj se brzo povezuje s njihovim sudbinama. No, “Mufasa” nije bez mane – prije svega glavni zaplet, glavni pokretač radnje je sličan događajima u prethodnom filmu. Također, kao mana filma mogu se navesti pjevačke dionice. Ne, one nisu loše napravljene već je problem u vremenu kada se događaju – tijekom napetih i nekoliko ključnih trenutaka filma protagonisti počinje pjesma koja prilično guši napetost i dinamiku filma. Srećom, pjesama i pjevanja je malo…

Izgled filma, vizualni doživljaj gledanja “Mufase” sjajno je kino iskustvo. Film jednakom snagom blista u dvije i tri dimenzije – akcijske scene, obračuni Mufase, Take i Sarabi protiv Tuđinaca doista su spektakularni. Jenkins nije zaboravio humor – njega u filmu ima dovoljno, ali ne i previše. Za njega su, većinom, zaduženi protagonisti poznati iz prethodnog filma.

“Mufasa: Kralj lavova” počinje krasnom posvetom preminulom glumcu James Earlu Jonesu, nezaboravnom glasu Mufase iz animiranog “Kralja lavova” premijerno prikazanog prije tridesetak godina. Posveta opravdana i zaslužena – vjerojatno bi glumac legendarnog glasa podigao palac gore za novi “Kralj lavova” film i način na koji je redatelj Barry Jenkins povezao krug života prošlosti i budućnosti. Riječ je o zabavnoj, duhovitoj istovremeno napetoj i emotivnoj filmskoj priči o odrastanju, prihvaćanju vlastite sudbine, ali i obiteljskim vezama, ljubavi i…borbi. Životnoj borbi, borbi za opstanak pojedinca, bližnjih i zajednice. Da, ponekad je bolje pogledati film u kojem su protagonisti samo životinje….ljudi (dakle, mi) ionako ponekad sve pokvarimo.

 

OCJENA: 7.5….ma može i 8