REDATELJI: Rob Minkoff, Roger Allers
GLASOVI: Matthew Broderick, Whoopi Goldberg, James Earl Jones, Jeremy Irons, Rowan Atkinson, Cheech Marin
TRAJANJE: 88 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Lion King
Kralj lavova kultni je animirani film proizašao iz Disneyjeve šarolike tvornice 1994. godine. Riječ je o animiranom filmu koji je dugi niz godina držao rekorde kada je o zaradi i komercijalnim rezultatima riječ. Od važnijih valja spomenuti titule animiranog filma s najvećim prihodom u povijesti i animiranog filma s najvećom zaradom u povijesti tvrtke “Disney”. Oba rekorda izgubio je nedavno, od strane drugog Disneyjevog teškaša, megapopularne franšize Frozen. Ipak, sa preko 50 milijuna primjeraka, ni moćni Frozen neće mu preuzeti titulu filma s najviše prodanih VHS-kaseta. Izuzev komercijalnog uspjeha, “Kralj lavova” slovi kao jedan od najboljih pripadnika svoga žanra te po mnogima pripada u kategoriju filmova koji se za života moraju pogledati. Zbog puste količine impresivnih podataka i hvalospjeva mogli biste pomisliti kako je Kralj lavova bio ziheraški projekt prokušanih majstora čiji je uspjeh bio unaprijed zagarantiran. No, prava priča o nastanku Kralja lavova prepuna je promjena i obrata. Osim priče o počecima stvaranja filma, donosimo vam podsjetnik koji osvjetljuje razloge za ljubav nebrojenih generacija prema Simbi, ali i kratak pregled zakulisne drame o mogućem nezakonitom plagijatu!
Kako je Hamlet postao Bamblet
Disney, isprva, nije previše računao na Kralja lavova. Naime, kompanija je 1994. godine radila na čak dva velika projekta. Najveći dio budžeta i kreativne snage preusmjeren je na nastavak Aladina (Aladin 2: Povratak Jafara, 1994.) te na pripreme za veliku produkciju drame o najpoznatijoj Indijanki, hrabroj Pocahontas (1995.). Stiješnjen među tako velikim imenima našao se i sramežljivi naslov sa životinjama afričke savane u glavnoj ulozi. Simbina priča ispočetka je promatrana samo kao dodatan prihod kompaniji, a čitav projekt kao bezidejni pokušaj moderne adaptacije popularnog filma Bambi (1942.). Nitko u Disneyju nije vjerovao u priču sa životinjama kao glavnim likovima, smatrajući kako se mnogo isplativije posvetiti pričama o ljudima.
Kako su najbolji zaposlenici bili zauzeti važnijim pothvatima, “Kralj lavova” realizirali su, uglavnom, mlađi i manje iskusni animatorima – što se kasnije pokazalo kao pun pogodak! Puni kreativne energije i željni dokazivanja, ubrzo su počeli mijenjati radnju tako što su postepeno dodavali dublje narativne slojeve koji su neodoljivo podsjećali na Shakespeareova Hamleta. Rob Minkoff, jedan od ključnih ljudi u razvoju filma, u jednom intervjuu izjavio je kako je Hamlet toliko utjecao na njihovu verziju Bambija da se po hodnicima o Kralju lavova počelo pričati kao o Bambletu. Njihova ambicija i želja za kreativnim izražavanjem natjerala ih je da u Kralja lavova umetnu široko značenje i jednu dubinu kakvu originalni Bambi jednostavno nije imao.
Hamletovski elementi uvelike su promijenili izvornu radnju. Primjerice, u originalnoj verziji Scar i Mufasa nisu bili u srodstvu već je Scar trebao biti usamljeni lav koji na prevaru otima Mufasin čopor. Nadalje, popularna scena u kojoj odrasli Simba razgovara s duhom svoga oca dodana je naknadno. Bitnu izmjenu doživio je i majmun Rafiki, koji u izmijenjenoj verziji ima puno aktivniju ulogu koja podsjeća na odnos kakvog je Horacije imao s Hamletom.
Sličnosti s Hamletom ne očituju se samo u funkciji likova. Simbin bijeg od odgovornosti i nasilne prošlosti te napose njegova neodlučnost u tome da prihvati sebe i dužnosti svog društvenog položaja elementi su koji ga uvelike povezuju s najpoznatijim danskim kraljevićem. Motivi zlog strica koji podmuklo ubija svog brata ili razgovora s duhom pokojnog roditelja dodatno će utvrditi simboliku Hamleta u Kralju lavova. Ipak, ne treba brzati pa tvrditi kako je Kralj lavova uistinu “samo” Hamlet s lavovima. Ono što je izdvojilo Kralja lavova od mnogih sličnih Disneyjevih ostvarenja neuobičajen je splet raznih kulturoloških motiva i emocionalnih vrtloga koje u gledatelju izaziva čak i letimičan pogled na zbivanja u savani.
Foto: Disney Enterprises
Zašto volimo Kralja lavova?
Naraciju Kralja lavova možemo okarakterizirati kao svojevrsnu priču o odrastanju. Glavni lik, lav Simba, odrasta i sazrijeva pred očima gledatelja, a njegovo fizičko stasanje popraćeno je i njegovim promjenama osobnosti. Osim što ovakav način prikaza radnje nudi odlične mogućnosti za oslikavanje različitih ponašanja našeg junaka kroz njegov život, također služi i kao vrstan alat za povezivanje s gledateljem. Simbino ponašanje, ovisno o našoj životnoj dobi ili iskustvu, uvijek je jednim dijelom razumljivo. Oni dijelovi njegove osobnosti i stadija života koji su nam razumljivi, podložni su raznim postupcima poistovjećivanja i osuđivanja. Istovremeno, sva je prilika kako neki dijelovi Simbina života nisu istovjetni našim, što pak otvara mjesta za razna propitkivanja i napete dionice.
Kralj lavova čitavo vrijeme sjajno pleše po tankom rubu između prepoznavanja sebe i promatranja potpunog stranca. S jedne strane, Simba je princ, osoba izuzetno visokog položaja koja svoj značaj duguje samim svojim rođenjem. Njegova važnost očituje se već u prvoj sceni filma: sve životinje, velike i male, okupljaju se na podnožju velike stijene, sve kako bi se naklonili tek rođenom mladunčetu. S druge strane, njegov rani život potpuno je uobičajen. Igra se s prijateljima, upoznaje svoj svijet i uživa družeći se s roditeljima. Takva ambivalentnost zapravo je odraz dvije narativne priče- Simbine i naše.
Možda se nismo rodili kao pripadnik kraljevske obitelji, ali smo svejedno u nekom trenutku imali roditelje i prijatelje. Simba, nahuškan od Scara, bježi zbog pomisli kako je on uzrokovao smrt svoga oca. Njegov strah od prošlosti i suočavanja s istom odvest će ga toliko daleko da će čak postati vegetarijanac, samo da bi se odrekao sebe. Tko od nas nikada nije pokušao pobjeći od svoje odgovornosti? Postoji li osoba koja ne žali za određenim stvarima iz svoje prošlosti i odbija se suočiti sa svojim propustima? Važan aspekt filma je i Simbin nerazriješen odnos s ocem. Pritisak očinske figure i naizgled nemoguć zadatak dostizanja veličine naših uzora i konstatno traganje za njihovim odobravanjem izvrstan je motiv s kojim se velik broj ljudi lako može poistovjetiti. Gledatelj na svakom koraku putuje sa Simbom, a svaka njegova odluka služi kao ogledalo u koje se (ne) moramo pogledati.
Svaki dobar protagonist mora imati jednako dobrog antagonista. Scar je fantastičan negativac s kompleksnim emocijama i ponašanjima. Njegova zloba izvire iz nekoliko različitih motiva. Ljutnja zbog vlastite nemoći u odnosu na Mufasinu fizičku snagu, želja za dokazivanjem, ljubomora na Simbu zbog unaprijed određenog položaja… Posao negativca je da gura radnju naprijed i svojim postupcima tjera glavnog lika na uzvratno djelovanje, što Scar svakako i čini. Unatoč svemu, on nije jedini Simbin protivnik. Glavni Simbin neprijatelj i lik koji predstavlja najveću opasnost po njega upravo je on sam. Njegov najstrašniji suparnik njegova je sjena koju je toliko godina vukao iza sebe, bezuspješno se nadajući da će jednom nestati.
Simbino putovanje je epska priča s izmjenjivim vrhuncima. Njegov položaj nikada nije ustaljen i predvidiv. Kada je u ulozi princa, lava, kralja ili zaljubljenika, on je na vrhu. Jednako tako, postoje i trenuci kada je on ubojica, siroče, izgnanik, slabašno mladunče, nesiguran lavić… Njegovi usponi i padovi neprestano se izmjenjuju, a svaka uloga dodatno se nadovezuje na onu prethodnu i čini radnju kompleksnijom i uzbudljivijom. Od Simbina prvog pa sve do zadnjeg urlika dogodit će se čitav niz dogodovština i tematski odvojenih sekvenci koje čine okosnicu izvrsne radnje.
Kada se priča o Kralju lavova, nemoguće je ne spomenuti glazbenu podlogu. Mislim da neću pretjerati ako kažem kako je “Circle of Life”, uvodna pjesma Eltona Johna koju su otpjevali Carmen Twillie i Lebo M, najpoznatija pjesma nekog animiranog filma u povijesti. Izuzev izvrsnih pjesama koje uglavnom potpisuje Sir Elton John, svakako treba izdvojiti i prekaljenog majstora zvuka Hansa Zimmera, čije dionice imaju ključnu ulogu u podizanju važnosti scena u kojima su prisutne. O glazbi Kralja lavova dovoljno govori činjenica da je zbog nje ščepao i dva oscara te dvije nominacije koje su mu za dlaku izmakle!
Foto: Disney Enterprises
Kimba = Simba?
Velika prašina digla se nakon komercijalnog, međunarodnog uspjeha Kralja lavova. Među brojnim čestitarima koji su stajali u redu da stisnu ruku ljudima zaslužnim za vrhunsko ostvarenje bilo je i onih koji su smatrali kako je Kralj lavova zapravo nadograđeni i ponešto izmijenjeni plagijat!
Naime, Osamu Tezuka, otac moderne japanske mange, 1950. godine napisao je strip o bijelom laviću Kimbi. Kimba The White Lion naziv je animirane serije (jap. anime) koja se počela emitirati u Japanu petnaest godina nakon izvorne mange. Njegova popularnost vrlo je brzo nadišla granice Japana pa se Kimba počeo emitirati po raznim zemljama diljem svijeta, a u Ameriku je stigao 1966. Treba biti iskren pa priznati kako Kimbina priča nema puno dodirnih točaka sa Simbinom, iako postoje dijelovi koji su istovjetni, a najvažniji od njih uključuju gubitak oca i neke slične likove poput mandrila/babuna, ptice pomagača i hijena. Većina prigovora i optužbi za plagijat nije upućena na račun priče, koliko na vizualni identitet, a tu su sličnosti mnogo veće.
Cijela stvar kulminirala kada su neki od glavnih animatora zaduženih za Kralja lavova priznali kako su gledali Kimbine avanture na televiziji kao djeca. Da stvari budu gore, neki navodi ukazuju na to da je, u originalnoj verziji, Simba zamišljen i nacrtan kao bijeli lavić. Idejni tvorac Kimbe, Osamu Tezuka, nekoliko je puta izjavio kako se sve sličnosti mogu logično opravdati i kako ne smatra kako je Kralj lavova plagirao njegovo djelo. Fred Ladd, jedan od producenata zadužen za američku distribuciju japanskih animiranih sadržaja nije bio istog mišljenja i nekoliko je puta naglasio kako je sličnost “suviše frapantna”.
Istina je vjerojatno u sredini, no teško je prihvatiti službene Disneyjeve navode u kojima tvrde kako prije spomenute afere nikada nisu čuli za Kimbu i kako on nikako nije mogao utjecati na stvaranje Kralja lavova. Logično je da će oba materijala imati dodirnih točaka jer je riječ o kulturološkim arhetipovima koji prelaze nacionalne razine. Gubitak roditelja vrlo je čest motiv u raznim ostvarenjima, ptice su često pomagači, a i pojavljivanje sličnih životinja opravdano je činjenicom o identičnom mjestu zbivanja radnje. S druge strane, teško je opravdati neke veoma slične stilske odluke, posebice u odabiru određenih kadrova i kuteva kamere. Mišljenja sam da je sigurno došlo do nekakvog pretakanja kreativnog procesa, premda nikada ne bih to nazvao plagijatom. Sitna prepucavanja na ovu temu nikada nisu prestala, no to ne može i ne smije umanjiti važnost Kralja lavova.
Svi smo mi dio kruga
Kralj lavova jedinstven je film, u mnogočemu neponovljiv. Njegova duboka alegorija, živopisni likovi i bezvremenska radnja zapakirana je veličanstvenim životinjama i prekrasnom glazbom koji su Kralja lavova učinili kraljem mnogih srca- prošlih, sadašnjih i budućih.
Tekst napisao: Dominik Vadas
Odgovori