REDATELJ: Antoine Fuqua
GLAVNE ULOGE: Jaafar Jackson, Juliano Valdi, Lyv Simone, Kendrick Sampson, Nia Long, Miles Teller
TRAJANJE: 127 minuta
Freddy Mercury i “Queen”, Whitney Houston, Elvis Presley, Bob Marley, Elton John, Bob Dylan, Bruce Springsteen…neke su, ne i jedine, glazbene zvijezde koje su proteklih godina dobile biografske filmove. Uspjesi odnosno uvjerljivost prikaza karijere i životnih priča glazbenih zvijezda bili su različiti – većina njihovih filmskih priča bile su tek uljepšane verzije njihovih života u kojima su, (pre)često, izbjegnute kontroverze i škakljivi detalji iz privatnih života. Većina glazbenih, filmskih priča je u prvi plan istaknula glazbu odnosno pjesme koje su bile i glavna pozivnica obožavateljima za odlazak u kino…ove godine svoju je filmsku priču dobio i kralj popa. Pokojni Michael Jackson…
Zanimljiva se ekipa filma okupila na realizaciji “Michaela” – redatelj filma je Antoine Fuqua, američki filmaš kojem bilo kakva vrsta drama, pa i ona biografska, nije domaći teren. Fuqua je, većinom, karijeru sagradio na akcijama, akcijskim komedijama i trilerima (“Dan obuke”, “Suze boga Sunca”, “Pad Olimpa”, “Pravednik”…). Scenarist filma je John Logan (“Gladijator”, “Skyfall, “Posljednji samuraj”….) – posebno je zanimljiv izbor glumca za interpretaciju odraslog Michaela. Njega interpretira nećak pokojnog pjevača Jaafar Jackson kojem je nastup u filmu debitantski glumački posao…neočekivan, zanimljiv, ali i rizičan potez….
Pomalo je zlokobno (u smislu vrijednosti i dosljednosti prikaza života Michaela Jacksona) stigla vijest kako su iza čitavog projekta, filmske priče o Kralju popa stali članovi obitelji pokojnog pjevača. Takav odnos snaga sugerirao je kako će “Michael” postati svojevrsni spomenik pokojnom pjevaču i filmska posveta u kojoj će neugodne i kontroverzne stvari iz karijere glazbenika (p)ostati tek sporedna stvar. Međutim, čak i uljepšane te kontrolirane filmske biografije poput “Bohemian Rhapsody” i “Bob Marley: One Love” znatno su uvjerljivije i autentičnije od “Michaela”….
Autori filma vještom su manipulacijom izbjegli najneugodniji dio priče pop ikone – onu o brojnim optužbama za zlostavljanje djece. Naime, radnja filma počinje 1966. godine (tu problema nema), ali “Michael” broji zadnje sekunde u 1988. godini puno prije prvih optužbi na pjevačev račun. Čitava je priča dobila i sudski epilog – čak i presuda za film nije bitna, međutim izostavljanje čitavog, kontroverznog, poglavlja je prilično neozbiljno i ostavlja dojam površne i jednostrane filmske priče. Posljednjih se dana čuju glasine o nastavku (??!!) filma – koliko je takav scenarij izgledan teško je govoriti. Možda se i dogodi ako “Michael” eksplodira na svjetskim kino blagajnama…no, ne treba sumnjati kako će i nastavak donijeti kamilicu i besramno idealizirani prikaz privatnog života glavnog protagonista.
Foto: Courtesy of Lionsgate/Courtesy of Lionsgate
Jacksonove brojne plastične operacije dio su njegove ekscentričnosti, ali one su u filmu objašnjene glazbenikovom željom za savršenstvom. U redu, pokojni je pjevač težio savršenstvu u glazbenom izričaju no koliko su njegove fizičke transformacije želja za savršenstvom a ne nešto drugo (teret slave, nezadovoljstvo, nesigurnost…) i koliko je savršenstvo uspjelo….ostaje na prosudbi gledatelja i gledateljica…
Kao što je u tekstu ranije spomenuto radnja filma počinje 1966. godine – maleni Michael programiran je za uspjeh. To se i dogodilo – isprva kao dio sastava “The Jackson 5”, kasnije u samostalnoj karijeri. Redatelja ostali Jacksoni ne zanimaju i oni su tek statisti u priči – glavni su negativci filma Jackson stariji, Michaelov otac Joseph te (o kako klišeizirano i već viđeno) menadžer. Nekoliko scena (kada se uzme u kontekst čitav glazbenikov život) nije jednostavno gledati – čitav se film vrlo brzo pretvara u odabrane detalje iz pjevačeva života koje gledamo između poznatih hitova.
Naravno, upravo je glazba odnosno spomenuti, brojni hitovi glavni adut filma. Jacksonova je glazbena ostavština velika i impresivna i puno se poznatih i danas rado slušanih pjesama može slušati u filmu. Drugi detalj koji film drži iznad najgore moguće ocjene su vrlo dobre i nadahnute izvedbe mlađahnog Juliana Valdija (mladi Michael) i spomenutog Jaafara Jacksona u ulozi odrasle glazbene zvijezde.
Unatoč kontroverzama i ekscentričnom načinu života, malo je onih koju Michaelu Jacksonu ne priznaju titulu Kralja Popa odnosno ikone popularne kulture. Deseci, stotine milijuna prodanih nosača zvuka te popularnost njegove glazbe i danas je vrlo snažna. Međutim, besramno uljepšana, generička i prilično bezlična filmska priča imenom “Michael” već sada se nametnula kao jedan od najvećih kino promašaja 2026. godine. Ne u komercijalnom već u kreativnom smislu – da, podsjetnik na glazbu i hitove pjevača za svaku je obožavateljicu i obožavatelja poseban događaj no zašto snimati filmove koji i ne nude nešto (pre)više od njegove glazbe? Filmove u kojima se izbjegava neugodno, uljepšava i potvrđuje poznato? Jednostavnije je odabrati glazbenu listu i prisjetiti se glazbe čovjeka čija je životna priča znatno kontroverznija, intrigantnija i, vjerojatno za samog glazbenika teža i zahtjevnija, nego što je prikazano u slikovnici zvanoj “Michael”…
