REDATELJ: James Mangold
GLAVNE ULOGE: Timothee Chalamet, Edward Norton, Elle Fanning, Monica Barbaro
TRAJANJE: 141 minuta
NAZIV ORIGINALA: A Complete Unknown
Elvis Presley, Amy Winehouse, Bob Marley, N.W.A, Whitney Houston, Freddie Mercury, Aretha Franklin, Elton John, Amy Winehouse, Milli Vanili… glazbenici su, različitih izričaja, prema čijim su glazbenim karijerama odnosno životnim pričama snimljeni filmovi u posljednjih desetak godina. Hollywood voli biografije slavnih osoba, osobito glazbenika, ali u posljednje vrijeme većina je filmskih glazbenih biografija imala isti problem. Filmovi su bili umiveni i njihova su radnje, većinom, zaobilazile škakljive i neugodne detalje iz života slavnih – takve, umivene često i uljepšane filmske priče igrale su na emocije obožavatelja prije svega glazbom (u tome su često uspijevale), ali sadržaj je bio problematičan i(li) klišeiziran. Ove godine očekuju nas nove glazbeno-filmske priče. Krajem godine, točnije početkom listopada, očekuje nas film o Michaelu Jacksonu, ali prije toga u kino dvorane stigao je film o glazbeniku koji je, između ostalog, dobitnik Nobelove nagrade za književnost (nagrada koja je, iz više razloga, bila drugačija i kontroverzna). Like a rolling stone stigla je priča o Bobu Dylanu…
U pjesmi “Prljavog kazališta” pod imenom “Sanja” postoji stih koji kaže “gitaru na rame pa mijenjati svijet”. Stih koji izvrsno odgovara početku filmske, biografske priče o Dylanu. Radnja filma vraća nas u 1961. godinu. U New York stiže Dylan, tada nepoznati devetnaestogodišnjak, sa spomenutom gitarom na ramenu, bez novaca, ali s puno želje i motiva. Želi upoznati uzora, američkog folk pjevača i tekstopisca Woodyja Guthrieja i postati glazbenik. Guthrie je hospitaliziran zbog Huntingtonove bolesti, ali, uz pomoć Petea Seegera, Dylan pronalazi idola i kreće u osvajanje svijeta. Stihovima i glazbom.
Kako bi približio, draga Čitateljice ili štovani Čitatelju, koliko je “Potpuni neznanac” uspio glazbeno-filmski kino doživljaj, pisac ovih redaka u nekoliko će rečenica privatizirati tekst koji čitate. Naime, nisam (pre)veliki obožavatelj lika i djela Boba Dylana – uz dužno poštovanje njegovom doprinosu, prije svega, američkoj glazbi (što je u filmu izvrsno prikazano) i pjesmu-dvije koju bi stavio na listu najdražih glazbenih ostvarenja Dylan nikada nije pripadao u uži krug najboljih/najdražih glazbenika. Također, sveprisutni francuski ljubimac Hollywooda, Timothee Chalamet nije me uvjerio (poslije “Potpunog stranca” mišljenje je bitno drugačije) kako je riječ o najboljem glumcu mlađe generacije kako je često kvalificiran posljednjih godina u različitim filmskim tekstovima. No, prethodnim rečenicama “Potpuni neznanac” je jedan od najboljih glazbenih biografskih priča viđenih još tamo do…. “Hoda po rubu”, filmu koji tematizira životnu priču Johnnyja Casha…
Poveznica između spomenutih filmova je redatelj i scenarist James Mangold. Mangold je potpisao oba filma i, baš kao i “Hod po rubu”, “Potpuni neznanac” izvrsno je režiran film u kojem redatelj vješto i detaljno secira glavnog protagonista te pokazuje kako u moru različitih detalja iz karijere, ali i privatnog života glazbenika zna odabrati one važne za iznimno zanimljivo portretiranje glavnog protagonista. Uz sve navedeno film je, u nekoliko scena, spojio Dylana i Casha. Još da je uspio nagovoriti Joaquina Phoenixa za nastup u filmu…
Čitava radnja filma odigrava se u šezdesetim godinama prošlog stoljeća koje su, prema viđenom, bile ključne za Dylana i njegov uspon odnosno stvaranje glazbene legende. Uz veliki broj najvećih i najpoznatijih hitova koji se izmjenjuju tijekom filma, redatelj Mangold izvrsno gradi priču i isprepliće glazbenikov privatni i glazbeni život. Jedan od najupečatljivijih i najsnažnijih detalja filma je stavljanje u kontekst vremena nastajanje pjesama Boba Dylana. Nenametljivo, ali dovoljno jasno i snažno redatelj pokazuje političke, društvene i glazbene okolnosti u kojima su nastale autorove pjesme. Šezdesete su bile burne, nepredvidljive i nesigurne – godine u kojima je stvarao Dylan bitno su utjecale na njegovu glazbu.

Foto: 20th Century Studios
Iako se tijekom filma može osjetiti nostalgija i melankolija, film je dinamičan i dobro odmjerenog ritma. Mangold zna izvrsno procijeniti kojim scenama odnosno događajima treba dati više, a kojim manje minuta (izuzetak je tek finale filma na festivalu u Newportu). Bez obzira na trajanje od, otprilike, 150 minuta “Potpuni neznanac” gotovo da i nema suvišnih minuta i gleda se za zanimanjem.
Tijekom filma prikaz glavnog protagonista prolazi i zatvara puni krug – od mladog i anonimnog glazbenika koji dolazi u grad nakloniti se uzoru (pronaći iskru) i baviti se glazbom (“Ne tražimo mjesec, imamo zvijezde” – citat iz filma “Dead Ringer” ponavlja se u filmu i opisuje put Boba Dylana) do velike nacionalne i svjetske glazbene zvijezde kojoj je uspjeh oduzeo dio duše i učinio ga paranoičnim. Dylanovo djetinjstvo nije uopće dotaknuto, ali promjena (dolaskom slave i popularnosti) nijansirana je i prikazan s puno detalja i simbolike (kako u razgovorima i postupcima tako i u glazbi). Paranoju uzrokovanu slavom Dylan je i sam priznao u pismu Cashu, Joan Baez nazvat će Dylana običnim šupkom – za tako nešto ima razloga. Glavni protagonist izgleda kao čovjek koji ne može, barem ne u potpunosti, voljeti već je, prilično zaljubljen u sebe odnosno vlastite pjesme i uspjeh koji je postigao. Da, prema Mangoldu teško se oteti dojmu kako je jedina prava i istinska ljubav Boba Dylana bila i ostala glazba (u kojoj je pomaknuo granice, provocirao i mijenjao trendove). Bez obzira na Joan Baez i Silviju…
“Potpuni neznanac” je jedan od onih filmova koji zaslužuju nagradu za glumačku ekipu. Chalamet kao Dylan izvrsno funkcionira (pjevačke dionice su iznimno uvjerljive), Edward Norton ponovo uvjerljiv u ulozi Petea Seegera kao i Scott McNairy kao Woody Guthrie. U sjajnom izdanju “Potpuni neznanac” donosi Monicu Barbaro kao Joan Baez te nešto manje sjajnu Elle Fanning u ulozi Silvije Russo. Dojmljiv je i Boyd Holbrook kao Johnny Cash. Glumačka ekipa doista je snažan adut za gledanje “Potpunog neznanca”.
Domaći je distributer izvrsno tempirao početak prikazivanja “Potpunog neznanca” u kinima. Na dan kada su objavljene nominacije za “Oscara”, filmska priča o Bobu Dylanu ukazala se na kino programu. Film je nominiran za zlatnog kipića u osam kategorija (uključujući najbolji film i redatelj) – iako je nagrada “Oscar” posljednjih godina izgubila na relevantnosti i popularnosti nominacije su zaslužene. Film o Dylanu, točnije ključnom periodu njegovog života nije samo film o glazbi već diskretno i nenametljivo opisuje vrijeme u kojem je Dylan postao nacionalna zvijezda. Film koji se gleda sa zanimanjem, film koji vrijedi gledati bez obzira kakvo mišljenje imali o glazbi i stihovima Boba Dylana…
OCJENA: 8..možda i 8.5