REDATELJ: Bryan Singer
GLAVNE ULOGE: Rami Malek, Ben Hardy, Mike Myers, Tom Hollander, Aidan Gillen, Joseph Mazzello
TRAJANJE: 134 minute
Turbulentna su, poput životne priče legendarnog Freddieja Mercuryja, bila događanja prije i tijekom snimanja “Bohemian Rhapsody” – prve filmske priče o jednom od najvećih rock bendova u povijesti. Kod izbora glumca za ulogu Mercurya prvi je favorit bio Sascha Baron Cohena, filmskoj publici poznatiji pod pseudonimom Borat Sagdiyev. Fizički, Cohen sliči Mercuryu, ali ta priča nikada nije realizirana jer je, glasine kažu, Cohen previsok u odnosu na Mercurya. Umjesto Cohena za glavnu ulogu izabran je Rami Mr.Robot Malek. Malek voli glumačke izazove – otprilike u isto vrijeme kada je izborio ulogu u “Bohemian Rhapsody” glumac je nastupio u remakeu “Leptira” kao Louis Dega kojeg je u briljantnom originalu tumačio Dustin Hoffman. Prije i tijekom snimanja članovi originalne postave benda pazili su da priča ne iskoči i krene u krivom smjeru u kojem bi se film bavio provokativnijim detaljima iz vremena najveće slave “The Queena”. Kada se činilo da će snimanje biti mirno privedeno kraju projekt je napustio redatelj Bryan Singer. Zamijenio je Singera Dexter Fletcher, ali s obzirom na to da je većina filma bila snimljena kao redatelj je ostao potpisan Singer. Da, “Bohemian Rhapsody” je poput života benda kojeg prikazuje – buran i nepredvidljiv, ali ne velik i neponovljiv kao što su Mercury i “The Queen”.
Koliko je veliko, ogromno naslijeđe ostavio iza sebe “The Queen” nemoguće je opisati. Stotine milijuna prodanih nosača zvuka, svevremenski hitovi koji i danas zvuče jednako dobro kao i prije 30-40 godina – neki od njih postali su stadionske himne koje se izvode na svim važnijim sportskim natjecanjima. Niz nezaboravnih koncerata – iako je trajao dvadesetak minuta nastup na “Live Aidu” 1985 godine mnogi smatraju najboljom koncertnom izvedbom u povijesti. Upravo nastup na “Live Aidu” otvara i zatvara “Bohemian Rhapsody”.
Singerov i Flecherov film znatno više ostavlja dojam posvete (tribute) “The Queen-u” nego biografije. Iako je Mercury glavna zvijezda filma (tako je bilo i na pozornici), redatelji ispravno inzistiraju na činjenici da su Mercury i ostali članovi benda neraskidivo povezani i zajedno su “The Queen”. Događaji u filmu najbolje to potvrđuju.
Radnja filma odigrava se u periodu između 1970 (prvi susret Briana Maya i Rogera Taylora s Farrokhom Bulsarom kasnije poznatim pod imenom Freddie Mercury) i obuhvaća period sve do spomenutog nastupa na “Live Aidu”. Puno je detalja spomenuto u filmu – bolji poznavatelji biografije benda i Mercurya primijetiti će nelogičnosti i netočnosti u kronologiji događaja. Scenarij je skrojen kako bi se čitava filmska priča odvijala i završila na holivudski način ponekad bježeći od redoslijeda događaja kako su se stvarno dogodili. Radnja filma je u trenucima fino ugođena i prilagođena publici različitih generacija – ima tu droge i alkohola, većinom kada je Mercury u pitanju. Oštrica rock and rolla pomalo je otupjela je u “Bohemian Rhapsody” posebno kada je riječ o Tayloru, Mayu i Deaconu. Dečki su predstavljeni kao odgovorni, racionalni obiteljski ljudi. Tragovi poroka gotovo da i ne postoje, trzavice i svađe članova benda izgledaju kao trzavice srednjoškolaca – možda ih stvarno nije bilo (neki drugi nefilmski izvori tvrde suprotno) ili je možda presudilo što je navedeni trojac nadgledao snimanje filma i projekt držao pod kontrolom.
Iako je film za rokerske standarde blag nije nezanimljiv – izvrsno je prikazana Mercuryjeva usamljenost i mirenje s vlastitom seksualnošću. Čovjek koji je u trenucima nastupa uživo desetke ponekad i stotine tisuća ljudi držao u transu i potpuno kontrolirao njihove emocije u privatnom je životu često bio usamljen, na meti ljudi koji su ga iskorištavali. Mercury je, prema vlastitom priznanju, usamljenost gasio promiskuitetnim načinom života i ludim tulumima.
Zanimljivi su i za obožavatelje benda dragocjeni trenuci filma koji prikazuju i objašnjavaju okolnosti i način na koji su nastali neki od najvećih hitova grupe “The Queen” (“Bohemian Rhapsody”, “Love Of My Life”, “We Will Rock You”, “Antoher One Bites the Dust”). Glazba benda se tijekom godina mijenjala, bend je volio eksperimentirati (najbolji primjer je “Bohemian Rhapsody”) i obožavateljima donijeti nešto novo i drugačije. Za razliku od redatelja filma koji su ipak, većim dijelom, igrali na sigurno. No, sigurno kada je u pitanju “The Queen” i više je nego dovoljno za vrlo dobar filmsko-glazbeni doživljaj.
Dostići odnosno interpretirati karizmu i scenski nastup Freddieja Mercruya teška je, gotovo nemoguća misija. Međutim, Rami Malek veliko je, ugodno, iznenađenje – uz glazbu glumčeva je interpretacija Freddieja Mercurya najveća je vrijednost filma. Malek je vrlo dobar u prvom dijelu priče o “The Queen-” – nakon puštanja brkova u drugom dijelu filma i prikaza zrelijeg Mercurya Malek briljira posebno tijekom rekonstrukcije nastupa na “Live Aidu” (na internetu se može pronaći postoji snimka originalnog nastupa gdje se može vidjeti koliko je pojavljivanje na “Live Aidu” vjerno prikazano) u finalu filma gdje je glumac uhvatio iskru Mercuryevog nastupa uživo i pretvorio je u vatru emocija i odlične glazbe. Vrlo dobri su i Gwilyn Lee, Joseph Mazzello te Ben Hardy kao May, Deacon i Taylor ostali asovi iz, za mnoge, najboljeg benda u povijesti.
Koliko su “The Queen” i glazba četvorice glazbenih velikana aktualni i danas rado slušani najbolje je potvrdila pristojno ispunjena kino dvorana prvog dana pretpremijernog prikazivanja u zagrebačkom multipleksu. Autor teksta kojeg čitate ne pamti kada je film gledao u društvu ljubitelja filma i glazbe koje je bilo toliko generacijski raznoliko. Od tinejdžera do dvadesetogodišnjaka preko gledatelja srednjih godina sve do ljubitelja filma u zlatnim godinama. Upravo generacijska raznolikost najbolje govori koliko su hitovi “The Queena” glazba za sva vremena na koju godine, desetljeća nisu ostavile nikakav trag. Ocijeniti “Bohemian Rhapsody” nije jednostavna priča – iz prethodnih rečenica vidljivo je da film nije bez mana, ali glazba koju slušamo tijekom gledanja filma dovoljan je (ne i jedini) razlog za odlazak u kino. Glazba izašla iz radionice benda “The Queen” veća je od filma i čini ga boljim te je najveći razlog gledanja filma. Muzika i dojmljiva, ali ne i senzacionalna glumačka izvedba Ramija Maleka.
OCJENA: 5
Odgovori