RECENZIJA: BOB MARLEY: ONE LOVE – No Woman, No Cry

REDATELJ: Reinaldo Marcus Green

GLAVNE ULOGE: Kingsley Ben-Adir, Lashana Lynch, James Norton, Tosin Cole, Michael Gandolfini

TRAJANJE: 107 minuta

 

“One good thing about music, when it hits you, you feel no pain.”Bob Marley

 

Posljednjih godina svjedoci smo velikog broja biografskih filmova o glazbenicima. Najgledaniji među njima, film o kojem se najviše razgovaralo je Bohemian Rhapsodyumivena priča o Freddieju Mercuryju koja je, između ostalog, potvrdila veliku ostavštinu i popularnost grupe “Queen”. Nedavno su filmove dobili Aretha Franklin (“Respect”), Whitney Houston (“I Wanna Dance”), Elton John (“Rocketman”), Elvis , žestoki provokatori iz zlatnog razdoblja rap glazbe poznati kao N.W.A (Straight Outta Compton ) te David Bowie u dojmljivoj dokumentarnoj posveti “Moonage Daydream”. Uskoro počinje snimanje filma o Michaelu Jacksonu dok je prije nekoliko dana najavljena i četverostruka filmska priča o Beatlesima – četiri filma (svaki član benda dobit će svoj film) režirat će Sam Mendes. Prije Lennona i ekipe i Jacksona u kino je stigao film o glazbeniku koji nije imao dug život, ali je u svijetu glazbe (i ne samo njemu) ostavio snažan trag. Bob Marley je stigao u kino dvorane….

Priču o Marleyju redatelj Reinaldo Marcus Green (Kralj Richard ) ispričao je (uz nekoliko flashbackova) kroz nekoliko godina. Radnja počinje odlaskom Marleyja s Jamajke nakon pokušaja atentata i odlazak u London te stvaranje albuma “Exodus”. Ono što se može pročitati već nakon nekoliko minuta filma je uljepšana i pretjerano idealiziran prikaz glazbenikova lika i djela (kao producenti filma potpisani su supruga Rita i sin Ziggy – vjerojatno kao kontrolori projekta). Karizma, popularnost i velika glazbena ostavština Boba Marleyja (kao i članova njegovog benda “The Wailers”) nije sporna, ali način na koji je glazbenik prikazan je pretjerivanje. On je glazbena veličina (to nije sporno), mesija i prorok, mudrac i obiteljski čovjek koji kao i da nema mana i poroka (u redu, čovjek ponekad popuši joint ili izgubi živce zbog suradnika, ali tu zapravo i problema nema). Neugodne i(li) kontroverzne stvari vješto su izbjegnute ili uljepšane (odnos Marleyja i Rite i izvanbračna djeca koje je odgajala upravo Rita – sve je umotano u obiteljsku priču, ali je prikazan trenutak ljubomore kada gospođa Marley razgovara s nekim…likom) – takav uljepšani prikaz glavnog protagonista postao je uobičajen kada je o biografskim filmovima riječ (ne samo o glazbenicima). Istovremeno, takav pristup bitno umanjuje zanimljivost i uvjerljivost filmske priče…

Foto: Paramount Pictures

Ipak, “One: Love” nije u potpunosti promašen film. Slatkasta i uljepšana bitno smanjuje doživljaj, ali film gledljivim čini, očekivano,  glazba. Ne radi se samo o nasumičnom nabacivanju poznatih pjesama već redatelj vrlo vješto pogađa izbor glazbe kod pojedinih trenutaka filma odnosno života glavnog protagonista. Tako će primjerice u trenucima svađe i trzavica s Ritom zasvirati “No Woman, No Cry”, pomirbu sa starim prijateljem pratit će “Redemption Song….zanimljive su i nekako nostalgične scene u kojima Marley i “The Wailers” muziciraju odnosno počinju stvarati album “Exodus”…

Radnja filma progovara o tadašnjoj političko-sigurnosnoj situaciji na Jamajci (bizarno djeluje scena u kojoj Marley igra nogomet sa sinovima tek nekoliko desetaka metara od žestokog oružanog obračuna bandi) – Marley je i sam zamalo postao žrtva obračuna na rodnom otoku. Dotaknut će redatelj i situaciju u svijetu, ali i važnost religije i nogometa u životima glavnih protagonista. Filmu nedostaje i snažnije, emotivnije finale koje će zaokružiti priču o glazbeniku s Jamajke.

Kingsley Ben-Adir i Lashana Lynch solidno funkcioniraju kao Bob i Rita Marley. Kompleksnost njihovog odnosa nemoguće je otkriti s obzirom na uljepšan prikaz lika i djela glavnog protagonista, ali glavne su glumačke figure u zadanim okolnostima solidne. Ostatak glumačke ekipe ne nudi previše tek spomenuti treba nastup Gandolfinija mlađeg koji interpretira Howarda Blooma.

“Bob Marley: One Love” pripada biografskim filmskim pričama u kojima su životi glavnih protagonista uljepšani i lišeni kontroverzi i(li) otkrivanja tajni iz života. Ipak, i takav korektan prikaz života Boba Marleyja nije promašen film – razlog su scene filma izvrsno pogođene glazbom te činjenica kako film traje čak i manje od očekivanog. Do neke iduće prilike i filma o Marleyju kakvog ljubitelji osebujnog glazbenika s Jamajke očekuju. Filmske biografske priče koja će u potpunosti razotkriti Skipperov život…

 

OCJENA: 6