AUTOR SERIJE: Eric Kripke
GLAVNE ULOGE: Karl Urban, Jack Quaid, Antony Starr, Erin Moriarty, Laz Alonso, Jessie T.Usher, Nathan Mitchell, Chace Crawford, Tomer Capone
TRAJANJE: tri sezone, 32 epizode – četvrta sezona stiže u 2024 godini
Svijet moderne televizije teško je zamisliti bez superheroja. Veliki porast popularnosti superheroja i njihova dominacija na malim i velikim ekranima dobar su pokazatelj nevjerojatne brzine razvijanja popularne kulture. Ne tako davno, kult obožavatelja ljudi u tajicama većinski je bio sveden na njihov izvorni materijal, a izleti heroja u druge medije uglavnom su bili rezervirani za najveća imena industrije poput Batmana, Supermana i nešto mlađeg Spider-Mana. Premda su “već” 60-ih godina prošlog stoljeća krenule ekranizacije čovjeka-šišmiša sa Adamom Westom, a Clarka Kenta smo na platnu vidjeli 1951., svijet superheroja nikako nije bio globalno popularan kao danas. Naime, plaštevi i nadljudska snaga oduvijek su imali vojske obožavatelja, a kultura stripa bila je, i još uvijek je, važan dio brendiranja američke moderne kulture. Unatoč velikoj supkulturi i profitabilnoj industriji koja se rano počela prelijevati izvan granica stripa, superheroji nisu bili prihvaćeni kao dio “opće kulture”, a strastvena zanimacija za njih dugo je stajala pod povećalom mnogih negativnih konotacija.
Primjerice, medij stripa kroz povijest sustavno se podcjenjivao, ponajprije zbog toga što ga se neopravdano gledalo kao šarenu razbibrigu za najmlađe, što je predstavljalo veliku barijeru u prihvaćanju medija kod odrasle publike. Snaga stereotipa postala je duboko ukorijenjena, toliko da se nije mijenjala ni onda kada je postalo sasvim jasno da, osim djece, stripove o superherojima masovno čita i znatno starija publika. Još jedan popularni stereotip ticao se prirode superherojskih stripova; zbog svojeg mitosa i narativa, superheroji su se ponovno gledali isključivo kroz prizmu dječjih nerealnih fantazija bez prevelike intelektualne vrijednosti.
Ironično, s obzirom da je ljudsko maštanje o snažnim individualcima koji stoje kao barjaktari i zaštitnici dobra i moralnih vrlina duboko utkano u našu civilizaciju. Ideja heroja postojala je puno prije Amerike, a njihovi korijeni mogu se pronaći u antici, gdje su ljudi obožavali fiktivne junake poput Ahileja ili Herkula. Štoviše, neki od najpoznatijih američkih likova poput Batmana i Supermana djelo su mladih židovskih crtača koji su bili duboko razočarani u ljudsku vrstu zbog užasnih vijesti koje su pristizale iz Njemačke uoči Drugog svjetskog rata.
Premda je sasvim logično da svijet superheroja nije tek puka zabava, čitava zajednica ljudi koji su prepoznali umjetničke vrijednosti koje se kriju ispod kukuljice donedavno je bila promatrana kroz prizmu nepopularne te neugledne geek kulture. Stereotipan i pojednostavljen primjer štreberske stigme koju nose stripovi i heroji odlično je pokazala popularna humoristična serija Teorija velikog praska, koja je snimana 2007., što će reći prilično nedavno. Ipak, kultura i trendovi danas se mijenjaju praktički preko noći, a to se odlično vidi i u nevjerojatnom porastu popularnosti i prestiža svega što ima veze s herojima.
Deseci blockbustera u kinima svake godine, spin-off serije na svim velikim streaming platformama, visokobudžetne videoigre, popularne robne marke s motivima giganta poput DC-ja i Marvela.. Osim što im je zarada veća no ikada, industrija superheroja postaje masovna i aktualna– prije svega nekoliko desetljeća prosječan čovjek mučio bi se s nabrajanjem i najpoznatijih superjunaka, dok vas danas u čudu gledaju ako ne znate tko je Rocket Raccoon!
Foto: Amazon Prime Video
Zašto je sve ovo uopće bitno? Pa, iako su plaštevi danas globalni fenomen, njihova estetika i pripovjedačka linija postali su prilično predvidljivi i najčešće se vrte oko istih motiva poput sukoba dobra i zla, prihvaćanja odgovornosti, mirenja sa svojim moćima i ograničenjima itd. Čak i onda kada se koncepti izmiješaju pa dobijemo zanimljive ideje poput paralelne stvarnosti u kojoj je Superman zli diktator, opet imamo i heroje koji mu kontriraju i žele povratiti mir. Da malo promiješaju stvari, Garth Ennis i Darrick Robertson kreirali su početkom stoljeća strip zanimljivog naziva “The Boys” – isti je 2019. godine ekraniziran na Amazon Primeu.
Kako opisati Dečke? Zamislite superheroje koji žive životom običnog čovjeka. Kad kažem običnog, ne mislim na idealiziranu verziju radišnog intelektualca kakvog smo dobili u Peteru Parkeru, ne, ne…Govorimo o posve običnim ljudima koji eto, spletom okolnosti, mogu ljude paliti pogledom. Dakle, superheroji koji se zamaraju zemaljskim stvarima; fizičkim izgledom, statusom, financijama, broju lajkova na društvenim mrežama, ugledom na poslu… Pritom, dobar dio tih ljudi nema nikakvih istaknutih moralnih vrlina niti ideala koji bi opravdali njihove postupke već jednostavno rade ono što žele. Naravno, u priču se upleću i goleme korporacije koje na sve moguće načine žele monetizirati koncept superheroja, i baš im se fućka hoće li heroji raditi išta korisnog, sve dok masa kupuje proizvode s njihovim licima. “The Boys” je krajnje brutalna, satirična i svježa interpretacija modernog junaka, a što je najtužnije, vjerojatno i najrealnija. Ako ikada pružite Dečkima šansu, uvjeravam vas da će vas natjerati da se zapitate želite li stvarno svijet u kojemu vas čuvaju ljudi u plaštevima.
Hughie Campbell (Jack Quaid) sasvim je običan prodavač tehnološke opreme. Hughie je, poput svih mladih ljudi oko njega, opsjednut superherojima, a najviše voli one koji su dio Sedmice, elitne skupine koju predvodi Homelander (Antony Starr), najpoznatiji i najjači heroj na svijetu. Hughiejev život, ni po čemu nije poseban, zauvijek će se izmijeniti kada jedan superheroj, zbog brzine i nepažnje, slučajno ubije njegovu djevojku. Premda šokiran i uzdrman zbog gubitka voljene osobe, pravi šok za Hughieja uslijedit će kada shvati da spomenuti heroj, inače ugledni član Sedmice, uopće ne pokazuje žaljenje zbog nesretnog slučaja. Da stvari budu gore, Vought, megakorporacija koja upravlja Sedmicom, nudi mu ništavnu novčanu kompenzaciju isključivo pod uvjetom da potpiše ugovor u kojemu pristaje zauvijek zaboraviti na događaj.
Nemoćan i bijesan, Hughie očajnički pokušava pronaći pomoć, a ona mu pristiže u vidu Billyja Butchera (Carl Urban), odmetnutog agenta koji također ima nerazriješenih poslova sa Sedmicom. Butcher do kraja razbija Hughijeve iluzije o dobroti i funkciji superheroja u društvu i poziva ga da se pridruži njegovim dečkima, maloj družini koja želi svrgnuti plašteve s trona. Koliko god informirani bili, Butcher i njegovi dečki ipak ne znaju sve tajne koje se skrivaju iza kukuljica i blještavila, a svako novo saznanje bit će šokantnije i opasnije od prethodnog. Buthcer je nepopravljivi zagovaratelj teze da su baš svi supesi pokvareni i zlobni, a njegova goruća mržnja započela je zbog misterioznog višegodišnjeg nestanka njegove žene. Naime, Butcher je uvjeren da je Homelander iz obijesti i zabave silovao, ubio i potom sakrio njeno tijelo. Kako će vrijeme odmicati, tako će dečki shvaćati kako su superheroji kompliciraniji no što su mislili te će morati naučiti surađivati s neočekivanim saveznicima kako bi srušili Vought i njihovu najsjajniju igračku, samog Homelandera.
Radnja u Boysima izmjenjuje se na način da gledatelj paralelno upoznaje obje suprotstavljene strane. Kada ne pratimo dečke, ulazimo u svijet Voughta i njegovih junaka. Iako su obdareni nadljudskim moćima, članovi Sedmice nipošto nisu lišeni svoje ljudske strane; tašti su, željni dokazivanja, slave, moći i bogatstva. Mračna strana najviše dominira upravo kod Homelandera. Kao najmoćniji heroj, Homelander je očiti pandan Supermanu, no sličnosti staju na sposobnostima. Homelander je brutalan, samoljubiv i sadistički nastrojen tiranin koji želi postati moderno božanstvo. Antony Starr (Banshee, Outrageous Fortune) imao je vrlo nezahvalan zadatak, no odradio je prokleto dobar posao. Njegova interpretacija stalno pleše na granici između uznemirujuće, jezive i samodopadne, što je savršen način za odigrati sociopata poput Homelandera. Općenito govoreći, odabir glumaca i scenarij vrlo su kvalitetni i kroz sve tri sezone (četvrta nam uskoro dolazi) perfektno odrađuju zadatak, ali u moru jednakih treba izdvojiti Starra kao jednakijeg od drugih.
Foto: Amazon Prime Video
Način na koji Boysi pristupaju moralu i osjećaju dužnosti pojedinca vrlo je zanimljiv. U cijeloj seriji postoji šačica likova koju možemo jednoznačno okarakterizirati klasičnom podjelom na dobre ili loše. Primjerice, Starlight (Erin Moriarty) jedna je od rijetkih “dobrih” junakinja; draga, neiskvarena i pomalo naivna, Starlight želi ući u Sedmicu kako bi mogla još učinkovitije pomagati ljudima oko sebe. Većina likova u Dečkima opako je siva, baš kao što ljudi oko nas i jesu. Upravo to je i jedna od glavnih okosnica radnje i razlog zašto je serija toliko zastrašujuća. Desetljećima smo okruženi narativima superjunaka, no uvijek zamišljamo likove koji su mentalno i duhovno dorasli sposobnostima koje posjeduju.
Ako malo razmislimo, jedini razlog zašto nas zlikovci u stripovima i filmovima nikad nisu plašili je upravo postojanje junaka, njihovih antipoda koji neće dopustiti da nemoćni promatrači padnu u milost i nemilost sile koje opisujemo kao zlo. Temeljno pitanje kojim se The Boys bavi moglo bi se svesti na čuvenu latinsku izreku tko će čuvati čuvare? Ako su krivi ljudi na vlasti, razumljivo je da će u nekom trenutku doći do pobune, no kako se izboriti za slobodu kada vlastodršci lete visoko iznad nas?
The Boys su ipak superherojska serija, što znači da ćemo, osim fantastične priče, imati i puno akcije. Za razliku od Marvela, borbe su ovdje krvave, s manje rezova kamere i ne ostavljaju previše prostora mašti. Međusobne borbe superheroja su zanimljive, no najviše se ističu brojna iživljavanja nad običnim ljudima – ako laseri iz očiju bez poteškoća probijaju čelik, zapitajte se što mogu učiniti ljudskom tijelu. Osim čestih prikaza eksplicitnog nasilja, serija obiluje crnim humorom za kojeg su ponajviše zaslužni likovi poput Butchera ili Frenchieja (Tomer Capone), a ne nedostaje ni golotinje – s razlogom su Dečki samo za punoljetnu publiku.
The Boys nisu mogli biti snimljeni u bolje vrijeme. Ne samo da smo kao društvo opsjednuti svijetom superjunaka već i postavljamo snažne temelje za razvitak kulture narcizma zbog sveopćeg bujanja važnosti virtualnog imidža na društvenim mrežama. Nisu Dečki u svojim porukama toliko revolucionarni, no i dalje su odličan podsjetnik na mnoge opasnosti koje se kriju iza prepuštanja egu te slijepom vjerovanju u razne moćnike koji, pod krinkom ljubavi prema svojoj zemlji, uzimaju uloge proroka i upravljaju našim sudbinama. Koliko god Homelander bio razvratan i degutantan u prikazima apsolutne nadmoći, ni u jednom trenutku ne smijemo zaboraviti da on nije zlikovac kojeg treba zaustaviti, a zasigurno nije ni obećani heroj koji će spasiti svijet. Iza svih tv-kampanja i marketinga, Homelander je čovjek prerušen u boga, što znači da se, po tko zna koji put, čovjek ponovno mora spasiti sam od sebe.
Godina 2024 donosi nam četvrtu sezonu, stoga još uvijek imate sasvim dovoljno vremena da odgledate prve tri sezone, tim više što svaka ima “samo” osam pedesetominutnih epizoda. Jednom kada ih sve progutate, počastite se i s Gen V, spin-off serijalom smještenim u isti univerzum. Premda nipošto jednako dobar kao Dečki, zanimljiv je jer dodatno proširuje priču originalnog predloška i neupitno će vam prikratiti vrijeme dok čekate pravu stvar! Volite li serije sa superherojskom tematikom ili ne, sasvim je svejedno jer praktički je nemoguće da vam se Dečki neće svidjeti. Ukoliko vam se ne gledaju nadljudska fizička nadmetanja i zakulisne igre moćnika, pružite im šansu zbog potpuno grotesknog i krajnje zabavnog prikaza modernog društva.
OCJENA: 9.5
Tekst napisao: Dominik Vadas
