Naslovnica Filmovi RECENZIJA KLASIKA: ZA DOLAR VIŠE – veliki obračun s mirisom osvete

RECENZIJA KLASIKA: ZA DOLAR VIŠE – veliki obračun s mirisom osvete

439
0
Foto: Metro-Goldwyn-Mayer Studios

REDATELJ: Sergio Leone

 

GLAVNE ULOGE: Lee Van Cleef, Clint Eastwood, Klaus Kinski, Gian Maria Volonte

TRAJANJE: 132 minute

NAZIV ORIGINALA: Per gaulche dollaro in piu

GODINA PROIZVODNJE: 1965

 

Mortimer: Problem, dečko?

Monco: Ne, stari. Mislio sam da me muči zbrajanje. Sad je sve na broju…

 

Scena prva:

Negdje na Divljem zapadu čovjek u crnom zaustavit će vlak iako nije riječ o redovnoj stanici (kasnije će redatelj Leone u filmu “Bilo jednom na Divljem zapadu” snimiti antologijsku scenu baš željezničkoj stanici). Destinacija pukovnika Douglasa Mortimera (ime čovjeka u crnom) je Tucumari – mjesto u kojem se nalazi kriminalac s dosjeom imenom Guy Callaway. Callaway je lice s potjernice , traži se živ ili mrtav, i za njegovu je glavu raspisana velika nagrada. Mortimer je došao po nagradu (o lovcu na glave je riječ), sredit će Callawayja i pokazati raskoš svojeg naoružanja.

Scena druga:

U grad, zapravo gradić s kišom stiže stranac. Revolveraš, još jedan lovac na glave. Ulazi u salun, raspituje se za Reda Cavanaugha koji sjedi za kockarskim stolom. Monco (ime revolveraša, lovca na glave) odlazi do stola i izaziva Cavanaugha na partiju pokera. Samo jedno dijeljenje – na kocki je život ucijenjenog Cavanaugha. Cavanaugh je izgubio – ne samo partiju pokera nego i život (kao i nekoliko njegovih kolega…). Monco odlazi po nagradu i uskoro upoznaje čovjeka u crnom

Da, “Za dolar više” ima jedan od najboljih početaka ne samo kada je o vesternu riječ. Središnji dio dolarske trilogije Leone je snimio godinu dana nakon filma “Za šaku dolara” (špageti vestern koji je uzor pronašao u Kurosawi i “Tjelesnoj straži” – opširnije uskoro). Leone je ponovo angažirao Eastwooda, napravio izvrstan odabir ostatka glumačke ekipe (Lee Van Cleef kao pukovnik Mortimer zapravo je ključni protagonist filma) – film je snimljen u Španjolskoj dok je maestro Morricone ponovo izveo glazbenu čaroliju i stvorio nezaboravnu glazbu koja prati, ma ne, ne prati – duboko je usađena u priču filma….

Nema nikakve dvojbe kako je u dolarskoj trilogiji najpopularniji i najčešće spominjan završni dio odnosno Dobar, loš, zao . Opravdano, riječ je o sjajnom filmu, ali “Za dolar više” u niti jednom segmentu (glumačka ekipa, režija, radnja, glazba…) ne zaostaje za nasljednikom. 

 

Foto: Metro-Goldwyn-Mayer Studios

Zapad iz Leonova filma je ponovo divlji, nasilan i opasan za životLovci na glave imaju puno posla (oni su nekakva produžena ruka zakona – šerif kao simbol pravde i časti u mnogim američkim vesternima ovdje i nije toliko raspoložen za obračun s različitim odmetnicima) u lovu na one koji su prešli na krivu stranu zakon. Takvi su lovci Monco i Mortimer koji postaju saveznici u lovu na psihopatski nemilosrdnog El India.

Podjela na dobre i loše (koliko je to moguće u Leoneovom demistificiranju Divljeg zapada) vidljiva je u filmu – na jednoj strani su pukovnik Mortimer i Monco dok mračnu stranu predstavlja Indio. Glavni negativac i pripadnici njegove bande ružni su, prljavi i zli – podsjećaju na Toecuttera, Nightridera i ostale živopisne likove  bande odmetnika iz Mad Max-a . Osim divljih, nasilnih psihopata “Mad Max” i “Za dolar više” imaju još jednu poveznicu – riječ je, između ostalog, o filmovima osvete.

Max traži i pronalazi osvetu za ubijenu suprugu i dijete te partnera dok je “Za dolar više” osvetnički film iz perspektive pukovnika Mortimera (osvetu je Leone koristio u “Bilo jednom na Divljem zapadu”) – isprva izgleda kako je Mortimer poput Monca motiviran bogatom nagradom odnosno materijalnim, ali njegov obračun je motiviran osvetom zbog sestrine smrti. Završni obračun upravo je između Mortimera i India – Monco je tek pomoćno osoblje….

Osveta je taj skriveni detalj koji se provlači kroz film – ostalo je prepoznatljiv redateljev rukopis. Divlji zapad teroriziraju odmetničke skupine, razni luđaci i nasilnici, pljačkaši i ubojice. Lovci na glave (poput Mortimera i Monca) održavaju ravnotežu i na neki način dijele pravdu. Jednom je motivacija novac, drugom  osveta, ali rezultat je isti. Leševi onih koji su bili na krivoj strani zakona. 

 

Foto: Screenshot

Clint Eastwood nastupio je u svim filmovima dolarske trilogije i postao je zaštitni znak Leoneovih filmova. U prvom filmu (“Za šaku dolara”) Eastwood je dominantan kao Joe dok je u “Za dolar više” dobio partnera, ravnopravnog igrača koji je u filmu jednako dobar i upečatljiv kao i Eastwood. Riječ je o Lee Van Cleefu…

Mnogim ljubiteljima nogometa poznat je izraz gospodin u kopačkama. Tako se nazivaju oni nogometaši, igrači koji su nastupom i ponašanjem iznad ostalih suigrača. Kada bi postojao gospodin s revolverom (i ostalim lakim naoružanjem) na Divljem zapadu zvao bi se Douglas Mortimer u interpretaciji Leeja Van Cleefa. Mortimer je stara škola – lovac na glave kojem je konačni cilj osveta. Stav, nastup i stil čovjeka u crnom rijetko se može sresti u vestern filmovima – u njegovom arsenalu je oružje koje je ispred vremena u kojem se film odigrava. Dvoboj s Moncom, obračun s Juanom (Klaus Kinski) kao i finale filma u kojem je Indio i njegova ekipa zauvijek odslušala melodiju koja nas prati čitavim trajanjem filma najbolji su trenuci vesterna “Za dolar više”.

Upravo zbog uvjerljivosti Douglasa Mortimera Lee Van Cleef je ravnopravan (u trenucima i dominantniji) glumački partner Clinta Eastwooda. Koliko je Van Cleef vješt i upečatljiv u dolarskoj trilogiji može se vidjeti kroz usporedbu uloge u ovom filmu i nastupu u “Dobar, loš, zao”. Tamo je Van Cleef zao, nemilosrdni i okrutni ubojica. U oba flima, bio dobar ili zao, glumac je podjednako uvjerljiv. Od glumačke ekipe filma vrijedi istaknuti i Giana Maria Volntea koji je stravično psihički rastrojen i okrutan u ulozi El India.

“Za dolar više” jedan je od najboljih vesterna (ne samo u kategoriji špageti) u povijesti sedme umjetnosti. Kada u finalu filma pucnjava prestane Eastwood će prebrojati zaradu (čitaj:mrtve) dok će Van Cleef odjahati u sumrak. U trenucima kada krene odjava gledatelju je jasno kako su Leone, Morricone, Eastwood, Cleef i ostatak ekipe stvorili film koji ulazi u povijest i ne gubi ništa bez obzira na desetljeća koja su prošla od njegove premijere….

 

OCJENA: najveća moguća plus 1

 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime