REDATELJ: Sergio Leone
GLAVNE ULOGE: Clint Eastwood, Eli Wallach, Lee Van Cleef, Luigi Pistilli
TRAJANJE: 161 minuta
GODINA PROIZVODNJE: 1966
NAZIV ORIGINALA: Il buono, il brutto, il cattivo (The Good, the Bad and the Ugly)
U biografiji Clinta Eastwooda (“Čovjek od milijun dolara”, autor Douglas Thompson) može se pročitati kako jedan od najvećih filmaša u povijesti smatra jazz i vestern jedinim proizvodim kojima je Amerika doprinijela svjetskoj civilizaciji. Da, glazbeni pravac nastao u New Orleansu i filmski žanr (vestern se pojavljuje u drugim granama umjetnosti, ali za tekst koji je pred Vama važna je sedma umjetnost) koji obuhvaća veliki dio (ne pretjerano bogate) američke povijesti doista su svojevrsni znakovi prepoznavanja Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, neki od najboljih predstavnika vestern žanra nisu snimljeni u SAD-u imaju nadimak Spaghetti i dolaze iz Italije. Jedan od njih, podjednako važan za žanr kao i za karijeru Clinta Eastwooda, je “Dobar, loš, zao”….
Quentin Tarantino smatra “Dobar, loš, zao” najbolje režiranim filmom u povijesti sedme umjetnosti, George Lucas je dio inspiracije za “Ratove zvijezda” pronašao u Leoneovu filmu – Eastwood je Leonea (uz Dona Siegela, redatelja “Prljavog Harryja) smatrao redateljskim uzorom i filmašem od kojeg je najviše naučio… spomenuti detalji pokazuju (i potvrđuju) koliko značenje i ugled “Dobar, loš, zao” ima među filmašima različitih generacija (publika je film prigrlila odmah nakon premijere i status jednog od najboljih ili najdražih filmova “Dobar, loš, zao” ima kod mnogih filmofila).
“Dobar, loš, zao” posljednje je poglavlje u tzv. dolarskoj trilogiji Sergia Leonea. “Za šaku dolara” i “Za dolar više” premijerno su prikazani dvije odnosno godinu ranije – iako posljednji “Dobar, loš, zao” najpopularniji je dio trilogije (u danima koji dolaze na Goodtalking stranicama stižu tekstovi za čitavu trilogiju), ali okupljanje glumačke ekipe nije prošlo bez problema. Eastwood je nastupom u prethodnim filmovima trilogije skrenuo pažnju na sebe i nije bio oduševljen nastupom u još jednom spaghetti projektu Sergia Leonea. Ipak, Leone je uspio nagovoriti Eastwooda (visina honorara odigrala je presudnu ulogu – budžet filma bio je, za tadašnje standarde, visokih 1.6 milijuna dolara) i riješio je glavnu, glumačku brigu. Charlesu Bronsonu ponuđena je uloga Tuca zatim i Sentenze, ali je glumac odbio zbog nastupa u Dvanaestorici žigosanih (Leone i Bronson ostvarit će suradnju nekoliko godina kasnije na filmu “Bilo jednom na Divljem zapadu). Tuco je postao Eli Wallach dok je ulogu Sentenze preuzeo Lee Van Cleef (prethodno je glumac nastupio u flmu “Za dolar više”, ali je Sentenza maaalo drugačiji lik od pukovnika Douglasa Mortimera). Film je snimljen na lokacijama u Španjolskoj – mjestu gdje su snimljeni mnogi vesterni sa spaghetti predznakom…
Radnja filma smještena je u vrijeme Američkog građanskog rata, ali ratni sukob nije u fokusu glavnih protagonista filma. Spletom okolnosti partneri i suparnici (ovisi o situaciji) Dobar (Blondie – Clint Eastwood) i Loš (Tuco – Eli Wallach) saznat će za postojanje blaga u iznosu od 200 000 u zlatu. Blago se nalazi na groblju, Tuco i Blondie kreću u potragu, ali za zlato je saznao i nemilosrdni revolveraš poznat kao Sentenza ili Angel Eyes (Zao)….
I danas, nakon više od pola stoljeća popularnost filma (kao i čitave dolarske trilogije) je ogromna. “Dobar, loš, zao” podjednako voli publika i kritika, generacije rođene nakon premijere filma odrasle su na Leoneovu vesternu. Puno je razloga zbog kojih je “Dobar, loš, zao” toliko popularan i cijenjen – u tekstu možete pročitati neke od njih…
Foto: United Artists /MGM
“Zapad je nastao na nasilju koje su provodili priprosti muškarci, a ja sam tu snagu i jednostavnost htio pretočiti u svoje filmove.” – Sergio Leone
Prethodne rečenice pokazuju zaokret i drugačiji prikaz Divljeg zapada u režiji Sergia Leonea. “Dobar, loš, zao” ne romantizira i ne uljepšava taj dio američke povijest, nema u filmu pravednih junaka koji brane slabe i nemoćne. Nema idealiziranja ratnih stradanja (u jednom trenutku filma Blondie je zgrožen količinom mrtvih i razlozima zbog kojih vojnici umiru) – Divlji zapad je, kada je o Leoneovu filmu riječ, mjesto nasilja, ratnog kaosa i preživljavanja. Život ne vrijedi previše i svaki je novi dan izazov. Kako (pre)živjeti, pitanje je sad…
U tom kaosu upoznajemo i protagoniste filma – okruženje u kojem nastoje preživjeti uvjetuje njihove postupke. Oni su revolveraši, brži na pištolju nego na riječima (u redu, možda je Tuco iznimka) i spremni na ubijanje. Čak i Blondie, dobar iz naslova filma, nije primjer plemenitog i pravednog junaka kakvi se mogu pronaći u američkim vesternima. Međutim, koliko god postupci likova bili žestoki, nemoralni i brutalni oni pogađaju u srž stvari i razlog su uvjerljivosti protagonista. Nasilno okruženje u kojem žive stvaralo je likove kakve gledamo u filmu – oni su, kako je i Leone izjavio priprosti muškarci koji na nasilje odgovaraju nasiljem i ubijanje je način na koji dolaze do cilja. Ovaj put cilj je težak 200 000 dolara…
Leoneova režija je maestralna u svakom trenutku filma. Kadrovi divlje prirode u skladu su sa događajima koje gledamo – Divlji je zapad doista divlji ne samo zbog činjenice kako je natopljen nasiljem i krvlju. Predstavljanje glavnih protagonista i danas izgleda efektno i zabavno. Ono što se najviše pamti kada je režija u pitanju su redateljevi krupni kadrovi koje možemo vidjeti tijekom čitavog trajanja filma, ali u briljantnoj završnici oni su dominantni i nevjerojatnom snagom i uvjerljivošću oslikavaju napetost i neizvjesnost. Krupni će kadrovi lica, također, otkriti puno o raspoloženju i mukama protagonista filma.
“You see, in this world there’s two kinds of people, my friend: Those with loaded guns and those who dig. You dig.” – Blondie
Završnica filma odigrava se na groblju – simbolički i na svaki drugi način pravo mjesto za finale filma ispunjenog nasiljem. Groblje je, istovremeno, posljednja stanica za jednog od protagonista filma, ali i mjesto početka boljeg života za njegovog suparnika.
Foto: United Artists /MGM
Uvjerljivosti likova koje gledamo i redateljevog prikaza Divljeg zapada u velikoj mjeri doprinose glumci. O Eastwoodu se, zapravo i više nema što napisati – Blondie je postao jedan od zaštitnih znakova vesterna i glumčeve karijere. Međutim, jednako vrijedne uloge ostvarili su Eli Wallach te Lee Van Cleef. Wallach je izvrstan kao brbljavi i prevrtljivi Tuco – u priču o Tucu Leone je unio i dozu emocije (susret s bratom, katoličkim svećenikom). Lee Van Cleef jezivo je uvjerljiv kao nemilosrdni Angel Eyes (ili Sentenza). On je lik koji ubija za novac i teško se oteti dojmu kako Sentenza uživa u poslu. Cleefova uloga ima posebnu težinu jer se glumac nakon nastupa u filmu “Za dolar više” u samo godinu dana transformirao iz pozitivnog lika (lovac na glave, spomenuti pukovnik Douglas Mortimer) u negativca za dugo pamćenje. Lee Van Cleef odnosno Sentenza imaju i dublje filmofilsko značenje kada je o usporedbi između američkih i spaghetti vesterna riječ. U jednom od najpoznatijih i najboljih američkih predstavnika žanra (“Točno u podne”), Cleef je također negativac (Jack Colby), ali je “Točno u podne” (nesumnjivo veliki film) puno mekaniji i blaži od Leoneova remek djela.
Ne, draga čitateljice ili dragi čitatelju neće ovaj tekst zaboraviti spomenuti Ennia Morriconea. Glazba koja prati radnju pripada među najbolje napravljene za potrebe nekog filma. Prvi taktovi otkrivaju genijalnost Morriconeovog glazbenog izričaja i nevjerojatnu harmoniju i sklad koje postižu muzika i pokretne slike….
Više od pola stoljeća nakon premijere “Dobar, loš, zao” sjaji istim sjajem. Priča o lovcima na blago koji traže glavnu nagradu u kaosu Divljeg zapada ostaje i dalje (zapravo zauvijek) jedan od najboljih filmova u povijesti – ne samo kada je o vesternu riječ. Glumačka ekipa, glazba, britki dijalozi, režija….sve je posloženo u cjelinu koja gledatelju ne daje predah od početka do finala filma. Završetka koji se, prigodno, događa na groblju. Mjestu gdje ionako, prije ili kasnije, sve završava….
OCJENA: 12/10
Odgovori