Naslovnica Akcija RECENZIJA: TOP GUN – ne boj se dušo migova

RECENZIJA: TOP GUN – ne boj se dušo migova

949
0
Photo: Paramount Pictures

REDATELJ: Tony Scott

GLAVNE ULOGE: Tom Cruise, Kelly McGillis, Val Kilmer, Tim Robbins, Tom Skerritt, MIchael Ironside, Anthony Edwards, Meg Ryan

TRAJANJE: 110 minuta

GODINA PROIZVODNJE: 1986

 

“Top Gun” jedan je od filmova, koji se jednostavno mora – staviti na papir. Ne samo zato što je prošlo 35. godina od originala (1986. – 2021.), već i zato što brzinom zvuka letimo ususret nastavku, kojeg nestrpljivo očekujemo, a koji se konstantno prolongira (i tko zna kad će zapravo stići), ali ćemo ga jednom uhvatiti.

Opustite se. Vaš večerašnji pilot je M.H., a ovo sve oko nas je – Danger zone (ne boj se dušo MiG-ova, niti kemijskog oružja, ne pomaže im ništa protiv nas, niti bomba atomska…ima nešto puno jače – pjesma mangupska). Na ovom zdravo nostalgičnom letu, uživat ćete i u evergreen skladbama: Take my breath away (Berlin) + Anthem + You’ve lost that lovin’ feeling + Great balls of fire. Vežite se – polijećemo…

Headin’ into twilight

spreadin’ out her wings tonight.

She got you jumpin’ off the deck,

shovin’ into overdrive…

Highway to the Danger Zone

I’ll take you right into the – Danger Zone…

 

Dva imena. Dva pamtljiva imena. Nisu glumci. Nisu niti redatelji…Kad smo vidjeli producentski natpis Don Simpson & Jerry Bruckheimer, znali smo da nas čeka poslastica. Ovaj put bila je to mornaričko – zrakoplovno – filmska poslastica, koju je pratila Himna filma. Ista himna (Anthem) se uz zvuk aviona i škripe njihovih guma, prilikom slijetanja na nosač aviona USS Enerprise, u zoru ili sumrak, polako mix-a u Danger Zone Kennyja Logginsa. Svi znate – to je jedan i jedini – Top fuckin’ Gun! Nosač aviona na nuklearni pogon sa svoja 342 m i posadom od 4600 ljudi, činio je pokretnu autocestu na svjetskim oceanima ili pokretni grad, koji je imao i svoje anđele (na našim ramenima) – F-14 Tomcat avione s dva motora, dva repa i dva mornarička avijatičara – jer sve je tu bilo dvostruko i na steroidima (za tadašnje standarde, ali i današnje)! S jednim nosačem aviona možete pokoriti osrednju zemlju, a film Top Gun je pokorio cijeli svijet te ostao u vječnom sjećanju. Neki od nas ga znaju napamet – npr. znaju u minutu, kada dolazi prvi poljubac Mavericka (neuništivi Tom Cruise) i Charlie (tada jedna od najseksepilnijih glumica Kelly McGillis*, čija uloga je inspirirana stvarnom osobom, časnicom i političarkom Christine Fox, nadimak: Legs), puno Vas se sjeća trenutka, kada nastrada sidekick Goose, tj. dr. Green iz Hitne službe (Anthony Edwards). Neki znaju i tko je bio radarist Iceman (Val Kilmer), tj. njegov nadimak (bio je to Cougar)…Neki znaju sve…jer pokojni Tony Scott je znao snimiti filmski spektakl – it runs in the family, kak’ bi rekli stari Latini

*nakon uspjeha sa „Svjedokom“ Petera Weira i „Top Guna“ (starija je 5 godina od Cruisea, što se danas nikad ne bi reklo), a glumila je i u „Optuženoj“ (sa Jodie Foster) činilo se da imamo novu kandidatkinju za najseksipilniju/najpamtljiviju glumicu desetljeća pa i duže, ali u devedesetim godina prošlog stoljeća, nekako je nestala s ekrana. Bila je tu, ali njeni su projekti ipak bili druga liga (navodno se razočarala Hollywoodom nakon filma „Cat chaser“ s Peter Wellerom, redatelja Abela Ferrare). Prema autoru ovih redaka Kelly McGillis bi bila jasni pretendent na ulogu u Sirovim Strastima i sl. filmovima (što možda nije bila i njezina želja). Dogodilo joj se isto što i sa Sean Young, Gretom Scacchi, Kathleeen Turner, Kelly Lynch i nekim drugim seks simbolima – možda osobne greške, možda nerazumijevanje okoline ili osobni izbori i onda dođu godine, zdravlje i sve što ide (deklarirala se kao LGBT)…a samo je Tom Cruise vječan te uspijeva odoljeti vremenu… 

 

Foto: Paramount Pictures

Neki od nas gledatelja su, zajedno s određenim filmskim redateljima, oduvijek fascinirani zračnim bitkama, avionima, vitezovima na nebu (kad ih već malo ima na Zemlji). Još od pionirskih izumitelja braće Montgolfier, preko SF-a Julesa Vernea do braće Wright. Od Crvenog baruna u WW1, preko crvenih repova u WW2, do X-Wing pilota u Star Wars-ima, ili do gledanja uživo (prokletih) MIG-ova 21.* I mi gledatelji imamo potrebu za filmskom brzinom i letenjem. Za slobodom. I vrhunski glazbenici od Toma Pettyja, preko Pink Floyd-a do Foo Fighters-a (a i to su vam bili avioni) imaju svoje inačice pjesama – Learning to fly, tj. mi smo leteći odred, u osvajanju visina…Možda i (po)najdraži film autora ovih redaka, ima veze sa stvarnim pilotima –Put u svemir/The Right Stuff, a kada nas legendarna glazba Billa Contija lansira u nebo – samo je svemir granica. Kao i u Right Stuff-u, tako i Top Gun govori da su pravi heroji tek oni na slikama u vitrinama i na zidovima. Nije ni čudo da mi je Top Gun ostavio neki posebnu sretnu emociju, koja ponekad izađe i više na vidjelo, pogotovo kad očekujemo pravu nadzvučnu komponentu 4.5.generacije. Ne treba se toga sramiti, ako npr., žene pokušavamo osvojiti sa You’ve lost that lovin’ feeling (legendarnih Rightous Brothersa, oko 22. min. u filmu), jer smo to vidjeli od najboljeg od najboljihMavericka. Naravno, u stvarnom životu nas ponekad sruše i profesori i žene i šefovi…Ali mi se uvijek dižemo iz knock-downa, tome nas je naučio Rocky, Dark Knight ali i drugi junaci…pa i mornarički poručnik (ne pilot!, već naval aviator, molim lijepo) – Maverick

*autor ovih redaka je, kao i njegovi vršnjaci (moj najbolji frend je prvotno i sam htio postati vojni pilot, ali je (p)ostao kao neka vrsta zemaljskog top guna -časnik i gospodin)  i neki stariji ljudi nekog, sada davnog vremena, imao „susrete“ s MiG-ovima 21 (možda i 29-kom) te onim lošijim Galeb-ovima. To je bilo nakon što smo prvi put gledali Top Gun na VHS-u i zapravo, zanimljivo je to da smo ono što smo gledali na slikama doživjeli i uživo. Uvijek sam obožavao gledati slike aviona iz WW2 i znam razliku između Liberator-a i Lancaster-a, kako izgleda P-51 ili Gruman Wildcat, sve one Messerschimtte i ne bojte se Štuka (Junkers 87) aviona ili Zero-Sen-ova (Spielbergovo „Carstvo sunca“) pa sam se divio modernijim legendarnim Sea Harrier-ima koji uzlijeću vertikalno itd…A kad pravi avion proleti, već znate kako je to…Prvo je sve tiho i odjednom probijanje zvučnog zida i bang – bang- boom – tras. Međutim, našu želju za (ipak više, filmskim) letom, ne može prizemljiti niti S-300 protuzračni  sustav.  Dapače, mi i dalje sanjamo anđele na našim ramenima, bili oni F-16, F-22 Raptor, F-35 Lightninig ili Dassault Rafale F3R! Sex na nebu, je bolji od rata na nebu. 

Top Gun je s pravom nazvan najskupljim promidžbenim spotom za novačenje u američko mornaričko zrakoplovstvo ili vojsku, u širem smislu, a Tony Scott u jednom trenutku uz Cruisea hvata i poster na kome piše nešto tipa Join the Navy. It’s not a job. It’s an adventure. Sve što gledamo u 105 min., a prije odjavne špice glumaca, je upravo to – glazbeni spot i pustolovina, umotana u celofan moderne bajke. Vrhunske akcijske scene s avionima u zraku su bile neviđene do tada (pa su utjecale na slične filmove tipa Iron eagle i sl. Isti film se pojavio iste godine i dao još nekoliko loših nastavaka pa je uvijek bio kopija, tj. Top gun za siromašne), a između tih nebeskih scena, na zemlji se odvijala romansa i redovni život, pun uspona i padova. Zračne scene su možda i realnije od same bajkovite romanse, ali što je spektakl bez ljubavnog zapleta. 

Poručnik Pete Mitchell aka Maverick je upravo to – maverick: bad boy, individualac slobodnog duha, nesvakidašnji pojedinac. Naslijeđe oca (nestalog u akciji u Vijetnamu), tj. genetski kod i osobni demoni su pomiješani sa potrebom za brzinom (need for speed). Neukrotivi duh slobode, koji se nalazi u čvrstoj vojnoj hijerarhiji ga čini nestabilnim koktelom, a to misle svi njegovi kolege i nadređeni. Međutim, sve je to napravljeno s predumišljajem. Mlade ne možete novačiti s njonjavim političarima i likovima iz TV dnevnika. Uvijek je potreban neki – Maverick! Redatelj Tony Scott na samom kraju hladnog rata (koji zapravo nikada nije završio, jer nismo doživjeli Fukuyamin kraj povijesti), pametno, nije htio ulaziti u imenovanje protivnika. Ali svima je jasno tko vozi MiG-ove. Sigurno nije riječ o zapadnim NATO partnerima! Kada prikazujemo vojnu tehniku, to se radi kako bi obeshrabrili neprijatelja. Film je nastao na vrhuncu Reaganovog mandata, tj. projekta „Zvjezdani ratovi“, čija  mantra vrijedi i danas – Peace through strength. Tako se išlo i domoljubnim filmskim blockbusterom, a protiv političkog neprijatelja, baš kao što su u isto vrijeme radili Rambo, Rocky, Delta odred i sl. filmovi. Sve je to bila i ostala politika. Zanimljivo je kako se zračne borbe događaju negdje u Indijskom oceanu na početku filma, a također imamo i kriznu situaciju na kraju filma, također u Indijskom Oceanu, a mogla je biti i  u Južno kineskom i sl. moru, što je upravo u fokusu i danas (SAD je manje zainteresiran za Sredozemlje i Europu, jer Kina je opasna  i svakim danom gledamo što se događa oko Taiwana). Međutim, uza sve plošnosti, ovaj film nam je dao i vatrenu podršku, koju sam oduvijek preferirao, jer najbolje su one scene u filmovima, kada protivnike spalimo napalmom uz probijanje zvučnog zida (šifra: Suze boga sunca sa Willisom i Monicom Bellucci, a također glumi i Tom Skeritt!) i naravno, sjetimo se  legendarne Apokalipse i leta Valkyra, ili trenuci kad Chuck Norris (koji spašava uništava otmičare aviona) aktivira rakete na motociklu! pa onda proslavimo pobjedu na palubi nosača aviona, (šifra: Iza neprijateljskih linija, Rescue dawn i sl.). U redu, ovdje nije bilo napalma, ali je bilo mitraljiranja i raketa zrak – zrak. Jednostavno, ovaj film je ostao u kolektivnoj memoriji na samim vrhovima. Ne radi se o remek djelu, ali svakako je materijal za filmske eseje. Neki glumci su odbili glumiti u filmu, jer (kao) poziva na rat, previše je militaristički i sl. Ali mišljenja su kao i stražnjice, svi ih imaju. Top Gun je, uz sve bajkovite nedostatke, prikazao i pojedinca koji ne odustaje, jer život nekad ili uvijek, imitira spo®t. Maverick je bio na rubu ponora i odustajanja, ali nastavio je.

Up there we gotta push it…it’s our job! (Viper)

 

Foto: Paramount Pictures

Dakle, potrebno je i natjecanje, ono u školi za najbolje pilote (top 1 percent). There are no points for second place, rekli bi zapovjednik Viper (Tom Skeritt) i njegov zamjenik Jester (Michael Ironside). Ta želja za prvim mjestom i zlatnom medaljom je duboko ukorijenjena u Mavericku. On suparnike uvijek gleda u oči. Pilotu MiG-a 28, prilikom dog-fight-a (doduše bez vatre, samo locked na nišanu) pokaže srednji prst, dok je bio 4 G inverted, pri brzini od 2 Mach-a i to na udaljenosti od 1.5 m. (kak’a franšiza Brzi & žestoki i dr. slikovnice, pojedi se Vin Dieselu, Tom Cruise je to radio, još dok si ti imao prištiće ☺). Naš Maverick će i super zgodnu instruktoricu gledati u oči i baš kad ona očekuje daljnji korak, on namjerno usporava, jer nekad treba i usporiti…zar ne? Nakon odbojke na pijesku, on bi se prvo htio otuširati u njezinoj kući – tolika je samouvjerenost – ali ona prvo želi čuti priču o MiG-u (dosta o meni, pričajmo o mom susretu s MiG-om). Nakon priče o MiG-u i prisjećanja djetinjstva, on uzmiče (thank you, I enyojed being here), a ona je već, kao Bosna, šaptom pala. Onda je uslijedio susret u liftu…On se opet trebao istuširati te je još jednom namjerno uzmaknuo, kad je rekla

(Ona) I don’t normally invite students to my house…

(On) Drago mi je da smo to raščistili…

Zatim ga je oprala pred razredom, da je bio nepromišljen prilikom susreta s MiG-om, iako će mu na tome, svi čestitati. I onda, on potpuno uzmiče, a ona ga doslovno pretječe na cesti…Uz prekrasne vizure San Diega i Kalifornije te uz vjetrove Sv. Ane i zalaske sunca, uz prometne prekršaje; njihovi letovi se napokon usklade oko 54 min., a sve prati bezvremenski one hit wonder (Oscar za glazbu), tj. skladba grupe Berlin – Take my breath away. Još jedan od onih soundtrack-ova za život. Autor ovih redaka je bio premlad i tada da bi kužio tu romantiku, ali taj ukus je nešto što je bio dio ondašnje (urbane) većine pa se prelilo i na one mlađe. Tko ne pamti nasmiješenog i mlađahnog Tom Cruisea te nikad bolju Kelly McGillis (ne smijem si dozvoliti da svi vide, kako sam pala na tebe) u prilično pristojnoj sceni vođenja ljubavi uz onu – oduzimaš mi dah, koja se mogla nazvati i do posljednjeg daha

Uz glavne likove, postoji plejada (danas još poznatijih) sporednih likova i glumaca. Ne zaboravimo Meg Ryan (prije faze Harryja i Sally, pamtljiva scena gdje svi zajedno pjevaju legendarne Vatrene lopte Jerry Lee Lewisa), Tim Robbinsa aka Merlin-a, ćelavca Tolkana (nadimak: Stinger, poznat i kao ravnatelj u filmu „Povratak u budućnost“), već spomenutog Tom Skeritta i Ironsidea ili Goose-a (tj. Edwardsa, kojeg smo u filmu i oplakali, zajedno s Maverickom, koji nije skrivio tu nesreću, molim lijepo!) Val Kilmer i njegovo žvakanje žvake je prilično iritantno (nije uspio biti cool), a takva je i njegova uloga – onog bullyja iz škole, koji bi htio podmetnuti nogu glavnom princu na sivom mlažnjaku, ali je ujedno i korektiv glavnom glumcu – Maverick, it’s not your flying, it’s your attitude. Ali kvragu, i Iceman može biti naš wingman, u svako doba. Zanimljivost je kako puno tehnike i glumaca iz ovog filma postalo staro i više se ne koristi. Dakle sve se promijenilo. Avioni F-14 više nisu u primjeni, kao ni USS Enterprise. Kelly McGillis nije uspjela ostariti kao neke vršnjakinje (čit. Michelle Pfeiffer, Sharon Stone itd.), a isto je i sa Kilmerom (koji se dugo bori s teškom bolesti). Međutim, vremenu i dalje odolijeva akcijski junak, o kojem možemo imati bilo koje mišljenje, a opet moramo cijeniti konstantu i kontinuitet – Tom Cruise. Dakle, nema više ni aviona, ni nosača, niti ondašnjih zgodnih žena, ostao je samo vječni momak Cruise i svevremenska glazba. Naime, ovo je još jedan od onih filmova sa soundtrack-om, koji je integralan dio te bajke i slikovnice (na vašem omiljenom filmskom portalu možete pročitati i recenziju filma Black rain, kojeg autor ovih redaka, također veže uz pamtljivu glazbu, kao kapsulu u vremenu i dokaz da su nekad snimani pravi soundrtrack albumi za dobre filmove). Ne znam za Vas, ali kada gitara u fantastičnom instrumentalu Top Gun Anthem raspali onu pamtljivu melodiju, koju sigurno svi znate – nekima od nas to je snaga i motivacija. Uz neizostavnu glazbu, svi pamtimo i vrhunske scene zračne borbe. Clint Eastwood u Vatrenoj lisici je i tada bio prezreo (nikada nećemo reći star!) za zračne vratolomije, a i radilo se više o ozbiljnijem špijunskom filmu, a manje o zračnoj razglednici. Također, niti legendarni Roy Scheider u Plavom gromu (vrhunskom akcijskom filmu iz osamdesetih godina prošlog stoljeća) nam nije mogao pružiti tu vrstu adrenalina, jer ipak helikopter (ma koliko god super bio, a Blue Thunder je bio extra super sexy cool te skinuo i superiorniji F-16!, skoro su oba pala ) nikada neće biti isto što i nadzvučna zračna komponenta

Top Gun trebamo razumjeti na samo jedan način. Radi se o reklami. Naravno, o sexy reklami. Naime, i automobili su oduvijek reklamirani kao nešto sexy i kao nešto što moramo imati. Ovdje su automobili zamijenjeni avionima, tj. smrtonosnim oružjem. Još preciznije, možda je cijela Amerika ovdje bila oglašena (reklamirana), ne samo kao predvodnik slobodnog svijeta (i svjetski policajac), već kao predvodnik svjetske prodaje. Prodaje – američkog sna.  Redatelj Scott se i sam šalio kako je snimio soft pornić, jer je publici prodao i nauljena mišićava tijela (sjetimo se scene odbojke na plaži) te klasičnu MTV scenu vođenja ljubavi, dok vjetar puše kroz otvorene prozore (svojstveno spotovima 80-ih i 90-ih, od Whitesnaeka do Bon Jovija). Naravno, budući smo u reklami, ovdje nije bilo mjesta za ukazivanje o mračnoj strani rata, niti smo se bavili pitanjem – kakav je neprijatelj (on je bezličan, jer vidimo samo MiG-ove). U ovakvim filmovima je bitan samo hard-core patriotizam. Film koji, dakle, miješa – soft porn i hard core. U isto vrijeme su snimani Rambo 2 i 3 (originalni Rambo je nešto potpuno drukčije) ili slikovnice za Chucka Norrisa, npr. Invazija na USA i Delta odred. Međutim, Top Gun je s izravnom namjerom napravljen toliko sexy da je jednostavno više ostao u usmenoj predaji (od fora sa wingman-om, do bezvremenskih pjesama) od sličnih filmova epohe. Dakle, u neku ruku, ovaj film je postao zaštićena nematerijalna baština (čak i ako se radi o karikaturi) te je i danas aktualan. Za razliku od Toma Cruisa, ostario je prirodnije, a svejedno je zadržao privlačnost.  I ne zaboravimo još jednom naglasiti – akcijske scene su bolje od svega što današnji artificijelni CGI može ponuditi. Jer su (većinom) stvarne ili dobro koreografirane! Ovdje je počeo akcijski put Toma Cruisea, koji traje do današnjih dana i novih nemogućih misija. Kada spominjemo specijalne efekte, sjetite se samo crtanih filmova Rolanda Emmericha, npr, Midway-a. Ok, drugi svjetski rat je danas malo teže prikazati prirodnije, ali jedan Dunkirk Christophera Nolana, ili Top Gun s letačkim scenama, vrijede više od svega što je Emmerich ikada snimio. Također, iako F-14 avioni više nisu u upotrebi, svejedno izgledaju moderno, upotrebljivo i naravno – sexy

Dakle, kad se sve zbroji i oduzme, jedan od kino naslova kojeg vjerojatno svi dočekujemo s nestrpljenjem je više puta odgođeni Top Gun: Maverick. Tom Cruise je danas nekoliko godina stariji od svog tadašnjeg zapovjednika i instruktora Vipera (Skeritta), a zapravo je oduvijek mlađi od svih. Nadalje, možda neće biti fatalne plavuše tipa McGillis, ali jedna od onih fantastičnih crnki, kao što je legendarna Jennifer Conelly – bit će dovoljna. Bit će dovoljan i onaj prelet u kojem Ghost Rider (in the sky) probija zvučni zid pa kontroloru leta ispadne kava iz ruke. Bit će dovoljna i jurnjava motociklom na pisti ili na gradskim ulicama, kada nismo u nadzvučnom mlažnjaku, jer…

I feel the need…

…the need for speed! 

I bit će dovoljno da Maverick sruši oba (čak i tri-četiri) MIG- (bogeyja – pravilan naziv u vojnoj terminologiji je bandit ili hostile) te još jednom čuti himnu filma (fantastična gitara i klavir Stevea Stevensa i Harolda Faltermeyera) kao i baladu koja nam je prije trideset i pet godina oduzela dah. Bit će dovoljno da se sa starom ljubavi sretnemo u nekom pubu dok u nekome jukeboxu svira neka stara pjesma. Uz te taktove još uvijek čekamo udahnuti i izdahnuti kad na nebu napokon vidimo – anđele na našim ramenima

Watchin every motion in this foolish lover’s game

On this endless ocean, finally lovers know no shame

Turning and returning to some secret place inside

Watchin’ in slow motion as you turn around and say:

Take my breath away…bam-bam-tam-dim-dam

My love, take my breath away….

 

Tekst napisao: Matija Horvat

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime