Naslovnica Aktualno RECENZIJA: ZVUK METALA – tišina koja govori tisuću riječi

RECENZIJA: ZVUK METALA – tišina koja govori tisuću riječi

550
0
Photo: Amazon Studios

REDATELJ: Darius Mercer

GLAVNE ULOGE: Riz Amhed, Olivia Cooke, Paul Raci, Lauren Ridloff

NAZIV ORIGINALA: Sound of Metal

TRAJANJE: 120 minuta

 

Danas nije dobar dan.” – Ruben

Ovogodišnje nominacije za “Oscara” još jednom su potvrdile sve veći utjecaj streaming servisa kada je o filmu riječ. Filmovi izašli iz “Netflix” radionice osvojili su čak 35 nominacija – Mank Davida Finchera nominiran je u deset kategorija, Čikaška sedmorka u sedam itd,itd. Čak dvanaest nominacija osvojio je Amazon Studios – nominacije su podijeljene na četiri filma. “Time” je nominiran u kategoriji dokumentarnog filma, nastavak Borata osvojio je dvije nominacije, tri su pripale filmu “One Night in Miami” dok je najviše, šest nominacija (uključujući i onu za najbolji film godine) osvojio je “Zvuk metala”o kojem se, za sada, (pre)malo priča s obzirom na ono što film nudi…

Priča filma upoznaje nas s Rubenom i Lou. Par, ljubavni i glazbeni, koji živi poput hipija, bez adrese putujući Amerikom. Ona je pjevačica, on je bubnjar – odrađuju koncerte koji su njihov izvor prihoda. Žive u kamperu i ne žele robovati društvenim normama. Ruben je uspio pobijediti demone prošlosti i Lou je postala njegova inspiracija ili, kako kaže, srce njegovog života. Tijekom jednog koncerta Ruben osjeti probleme sa sluhom i idućeg dana odlazi kod liječnika na specijalistički pregled i dobiva šokantnu dijagnozu. Bubnjarev sluh je teško oštećen i funkcionira tek s trećinom kapaciteta – u danima i tjednima koji dolaze bolest će napredovati i Ruben mora hitno prekinuti s koncertima. Rješenje za zdravstveni problem je operacija, ali za nju par nema novaca. Druga opcija je odlazak u komunu zatvorenog tipa gdje bi Ruben mogao dobiti priliku za ozdravljenje. No, odlazak u komunu ima visoku cijenu….

Važan detalj za uspjeh debitantskog dugometražnog, igranog ostvarenja Dariusa Marder (bliski suradnik Dereka Cianfrancea – zajedno su radili scenarij za film Grijesi očeva – Cianfrance je radio na scenariju “Zvuka metala”) je povezivanje glavnog protagonista i gledatelja. S obzirom na bremenitu i tešku Rubenovu priču empatija gledatelja prema glavnom protagonistu priče je neophodna iz više razloga – priča dobiva smisao i redatelj može na pravi način poslati određene poruke i propitkivati životne odluke koliko god one zahtjevne i teške bile. Rijetko viđenu uvjerljivost i realističnost filma Marder je postigao zahvaljujući, između ostalih, dvama ključnim detaljima – prvi je izvrsna glumačka izvedba Riza Ahmeda (o tome nešto kasnije) i način korištenja odnosno kombiniranja zvuka i tišine koji gledatelju opisuju ono što Ruben čuje odnosno ne čuje.

Photo: Amazon Studios

Šumovi i potpuna tišina te umjetni zvukovi u finalu filma, stvaraju jedinstven doživljaj filma u kojem gledatelj može, čitavim trajanjem filma, osjetiti propadanje sluha koje u Rubenovom slučaju ne znači samo promjenu načina života već i kraj glazbene karijere. Situaciju dodatno komplicira prošlost glavnog protagonista koja bi, zbog pogoršanog zdravstvenog stanja i psihičke nestabilnosti, mogla ponovo zakucati na vrata. Također, na prekretnici je i odnos s voljenom ženom i načinom života kakav su Ruben i Lou živjeli…

Nemoguće je napisati i nabrojati koliko je detalja, onih životnih, utkano u “Zvuk metala”. Rubenovi problemi sa sluhom zapravo su prekretnica u njegovom životu i vrijeme velikih odluka. “Zvuk metala” je, također, film o mirenju sa samim sobom, s vlastitim identitetom i problemima koje život nosi. Neke stvari nemoguće je popraviti i ne treba ih popravljati – poručuje Marder. One su dio našeg životnog puta, prekretnica u načinu života. Ili način na koji pronalazimo one dragocjene trenutke spokoja. Mirenja sa samim sobom. Suočenje sa životnim odlukama. Problemima. Kakvi god oni bili…

Traženja pomoći u vraćanju sluha dovest će Rubena u komunu zatvorenog tipa gdje su smještene osobe oštećenog sluha. Ruben tamo dolazi u nadi da će vratiti sluh, ali pronalazi (činjenice koje će postati svjestan u finalu filma) novi smisao života i okruženje u kojem je važan. Omiljen i koristan. I bez glazbene karijere.

Spokoj i životnu mirnoću Rubenu će otkriti Joe, voditelj komune, veteran rata u Vijetnamu koji je sluh izgubio kao vojnik. On je komunu i vlastiti život uredio tako da je nedostatak sluha prihvatio i ne želi ništa ispravljati odnosno pokušati popraviti sluh skupim operacijama. Za Joea je gubitak sluha životna nesreća s kojom treba živjeti, ali ne treba očajavati već pronaći mir i spokoj u ljudima i okolini koja Joea okružuju. Joe odnosno redatelj filma šalju poruku o miru kojeg trebamo pronaći – svatko od nas na svoj način.

Photo: Amazon Studios

Posebno poglavlje priče film je odnos između Rubena i Lou. Iako su fizički zajedno na početku i na kraju filma, redatelj uspijeva pokazati njihovu ljubav (posebno Rubenovu), ali i njihovo udaljavanje koje nije uvjetovano isključivo kilometrima. Kroz glazbu je izvrsno pokazano suočavanje sa životnim problemima mlađahne Lou – do Rubenovog gubitka sluha i zajedničkog života njena je opsesija žestoki i buntovni heavy metal. Nakon povratka kući i suočavanja s prošlošću, ali i neizvjesnom budućnošću (kada je o odnosu s Rubenom riječ) ona pjeva melankoličnu i sjetnu šansonu.

Marderov film malo toga govori riječima – dijalozi su kratki i jasni, kada ih nema, komunikacija se odigrava znakovnim jezikom za gluhe kojeg Ruben mora naučiti. Ipak, većinu emocija, duševnih stanja gledatelj saznaje kroz izraze lica i govor tijela bubnjara Rubena. Ovdje dolazimo do briljantne glumačke izvedbe Riza Ahmeda (glumac se ozbiljno pripremio za ulogu – završio je Ahmed školu za sviranje bubnjeva kao i američki znakovni jezik za gluhe). Nevjerojatnom glumačkom izvedbom Ahmed govori lice, gestama i pogledima. Njegovo je lice često u krupnom kadru koji ne oprašta neuvjerljivost – neuvjerljivosti u Ahmedovoj glumi nema i upravo je njegova interpretacija Rubena temelj filma. Koliko je neverbalna komunikacija uvjerljiva svjedoči i scena u kojoj, naizgled obično, češkanje po ruci govori više od bilo kakvih rečenica. Osim Ahmeda treba spomenuti i vrlo dobre nastupe Olivie Cooke (Lou) i Paula Racija (Joe).

“Zvuk metala” je film koji puno toga govori, mada ne koristi previše riječi. Film koji na profinjen i nenametljiv, ali jasan i uvjerljiv način progovara o mirenju s vlastitim identitetom i vlastitim problemima. Film u kojem briljira Riz Ahmed, film koji pripada među najbolja ostvarenja posljednjih godina. Film sa završetkom koji gledatelja ostavlja u tišini, bez riječi. U razmišljanju…

OCJENA: 10

 

 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime