Naslovnica Aktualno RECENZIJA: MANK

RECENZIJA: MANK

724
0
Photo: Screenshot

REDATELJ: David Fincher

GLAVNE ULOGE: Gary Oldman, Amanda Seyfried, Lily Collins, Charles Dance

TRAJANJE: 131 minuta

“Moramo dovesti ljude u kino.” – David O. Selznick

Šest je godina prošlo od posljednjeg filma Davida Finchera. Nestala je opravdala očekivanja – ekranizacija književnog predloška Gillian Flynn ostat će upamćena, između ostalog, i po izvrsnoj glumačkoj izvedbi Rosamund Pike. Iako filmove nije snimao, Fincher nije mirovao već je radio na televizijskim serijama i svoju je karijeru vezao uz “Netflix”. Režirao je Fincher više epizoda  serije “Mindhunter (potpisan i kao izvršni producent serije). Kao izvršni producent i redatelj uvodnih epizoda Fincher je radio i na američkoj verziji Kuće od karata te na seriji “Love, Death & Robots”. Kao najavu za početak prikazivanja “Manka”, “Netflix” je objavio kako je redatelj potpisao četverogodišnji ugovor sa spomenutim streaming servisom. Projekti na kojima će redatelj raditi u iduće četiri godine nisu poznati, ali nema sumnje da je “Netflix” odradio vrhunski posao. Prije nego saznamo imena novih projekata stigao je “Mank” najosobniji projekt u dosadašnjoj karijeri Davida Finchera.

Postoje, najmanje, dva razloga zbog kojih je “Mank” najosobniji, zapravo najintimniji film Davida Finchera. Prvi se može vidjeti u uvodu filma – scenarij filma napisao je Jack Fincher, pokojni redateljev otac. Scenarij je napisan u devedesetim godinama prošlog stoljeća, ali tada Fincher junior nije tada nije bio blizu današnje reputacije i današnjeg ugleda kojeg ima u Hollywoodu i projekt su odbili svi kojima je Fincher ponudio realizaciju. “Mank” je konačno realiziran, ali pod etiketom “Netflixa” čiji su šefovi odobrili realizaciju “Manka” bez problema jer “Mank” je projekt kakvi se u posljednjih nekoliko godina mogu pronaći u ponudi spomenutog streaming servisa. Projekti koji donose nominacije i(li) nagrade kada su filmske nagrade u pitanju.

Drugi razlog otkriva se odmah na početku filma – Fincher gledatelja upoznaje s podatkom kako je Orson Wells, tada dvadesetčetverogodišnjak. 1940. godine potpisao ugovor s kompanijom RKO Picture. Nakon toga slijede znakovite rečenice: Bio je posve neovisan u nije morao trpjeti nikakav nadzor. Mogao je snimiti film o bilo kakvoj temi.

Naglašavanjem mladosti i neovisnosti Orsona Wellsa Fincher je, između ostalog, poslao poruku šefovima studija u Hollywoodu. Manje miješanja u redateljski posao, više umjetničke slobode za redatelje. Fincher ne govori napamet – redatelj nije zaboravio Alien 3, debitantski film u kojem se njegova vizija projekta prilično razlikovala od one šefova kompanije “20th Century Fox” (koju je u međuvremenu progutao Disney – razlika se može vidjeti, između ostalih, u redateljskoj verziji filma). S obzirom na to da je treći Alien bio prvi film u karijeri tada tridesetogodišnjeg redatelja moglo se dogoditi da Fincher na duže vrijeme izgubi naklonost Hollywooda. Srećom, u kratkom roku Fincher je oduševio filmovima “Sedam” i “Igra” – ostalo je povijest i redatelj je uspio ostati svoj – točno u onoj mjeri kako bi nastavio uspješan suživot s Hollywoodom. Danas je Fincher redatelj čije se ime izgovara s poštovanjem, “Netflix” ispunjava redateljeve želje, ali početak nije zaboravio i poslao je poruku o potrebi veće podrške i slobode mladim filmašima. Onima koji dolaze…

Hermana Mankiewicza odnosno Manka iz naslova filma upoznajemo tijekom dolaska u izolaciju – nakon automobilske nesreće Mank je poslan na imanje daleko od naseljenih mjesta. Mank je poslan u izolaciju zbog alkoholizma – jedini način da bude pod kontrolom te da radi najbolje što zna. Piše scenarije za filmove. Njegov novi zadatak je scenarij za novi film mladog redatelja Orsona Wellsa. Film koji kod mnogih kritičara i nekih filmofila drži vrh najboljih filmova u povijesti. Film poznat pod imenom “Građanin Kane”.

Photo: Netflix

Usporedo s pisanjem scenarija i Mankovim druženjem s posjetiteljima Fincher kroz više flashbackova priču vraća u prošlost i prikazuje, analizira Hollywood tridesetih godina prošlog stoljeća. Zanimljivo je vidjeti način kako su funkcionirale filmske kompanije prije gotovo sto godina (u fokusu su “Paramount” i “MGM”) i kako su razmišljali čelnici velikih kompanija te oblikovali čitav Hollywood (Fincher je kritičan prema nekim hollywoodskim vođama koji su lišeni romantike te su prikazani kao surovi i pragmatični poslovni ljudi). Postoje poveznice s današnjim vremenom (pad posjete kino dvoranama zbog krize), ali većinom je Hollywood stavljen u kontekst vremena i događaja (npr. dolazak Hitlera na vlast). Također, kada je riječ o zaslugama za stvaranju scenarija za “Građanina Kanea” Fincher je odabrao stranu i direktno, bez taktiziranja prikazao kome pripadaju zasluge. Zanimljivi detalji za ljubitelje filma često su razvodnjeni su beskrajno dugim dijalozima koji ponekad nemaju nikakvu svrhu odnosno nemaju nikakvo značenje za Mankiewicza ili njegovo životno djelo. 

Veliki broj likova može se pronaći u “Manku”. Mnogi od njih važni su protagonisti filmske industrije onog vremena, ali davno su bile tridesete godine prošlog stoljeća i mnogim ljubiteljima filma oni neće biti poznati. U redu, za praćenje filma važno je znati za Mankiewicza i Wellsa, ali mnoge važne filmske figure onog vremena prolaze kroz film. Neke jedva primjetno, neke neprimjetno.

Dvije stvari u filmu su besprijekorne : crno-bijela fotografija filmu daje autentičnost i “Mank” izgleda kao da je snimljen u vrijeme odigravanje radnje filma. Izgled filma je impresivan i meštar od fotografije Erik Messerschmidt (isti posao Messerschmidt je radio na seriji “Mindhunter”) glavni je favorit za filmske nagrade u svojoj kategoriji.

Glumačke izvedbe su vrlo dobre – iako interpretira protagonista koji je dvadesetak godina mlađi od njega Gary Oldman nema problema. Vrlo dobre su i Amanda Seyfried, Lily Collins i Tuppence Middleton u ulogama važnih žena Mankova života.

Unatoč vrlo dobrim glumačkim izdanjima, “Mank” je prilično hladan film u kojem se tek ponekad može pronaći iskre emocija kod glavnih protagonista. Fincher je distanciran i rezerviran u prikazu emotivnih odnosa između likova i nikako ne uspijeva gledatelja povezati s Mankom, njegovom suprugom Sarom (koja je udajom za Makiewicza dobila zanimljiv nadimak) te Marion i Ritom. Nakon gledanja filma ostaje i dalje puno nepoznanica iz Mankova života npr. korijeni njegova alkoholizma koji je bitno utjecao na njegovu životnu priču. 

“Mank” je dobar film. Film kojeg vrijedi pogledati. Međutim, riječ je o filmu koji ipak nije ispunio velika očekivanja i pripada slabijim filmovima Fincherove filmografije. Nominacije za filmske nagrade neće izostati i moguće je da Fincher ponovi sudbinu velikana poput Martina Scorsesea – osvajanje “Oscara” za “Manka”, film koji ne pripada njegovim najboljim radovima.

OCJENA: 7

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime