RECENZIJA: ZLATNI IZLAZI – vudialenovski film na Perryjev način

Nick (Adam Horovitz) je arhivar koji živi u New Yorku, točnije Brooklynu, sa suprugom  Alyssom (Chloë Sevigny). Nakon smrti punca Nick biva angažiran od strane njene sestre Gwendolyn (Mary-Louise Parker) da posloži, odnosno arhivira materijale koje je njegov punac ostavio iza sebe. Kako bi što prije obavio posao, Nick raspiše natječaj unutar kojeg se kao najbolji kandidat iskristalizirala dvadesetpetogodišnja Naomi (Emily Browning). Naomi smještaj pronalazi preko relativno dobrog poznanstva Buddyjeve (Jason Schwartzman) i njene majke. Glazbenog producenta, točnije rečeno, radnika kojega je vidjela jednom prije otprilike dvadeset godina. Slučajno ili ne, Naomi će obiteljima postati ogledalo u čiji se odraz nitko ne želi zagledati. Nenamjeran dodir koji će pokrenuti domine…

Teško je reći koliko Alex Ross Perry cijeni, odnosno cijeni li uopće rad Woody Allena no jedno je sigurno – Golden Exits je vudialenovski film od glave do pete. Kao što je već ranije navedeno radnja je smještena u New York. Iako grad ne vidimo previše, može se steći dojam kako ga je Perry uz pomoć svoje kamere prikazao gotovo romantičarski – na granici idiličnog. Njegovi su žitelji dobrostojeći, visokoobrazovani, samosvjesni ljudi s uglednim poslovima. Ljudi su to koji ne rade posao tek toliko da ga rade. Upravo suprotno, oni promišljaju o svrsi onoga što rade, filozofiraju. Kao što je moguće zaključiti, “Zlatni izlazi”je dramski film laganog tona usmjeren na dijalog čije su glavne teme u manjoj mjeri usmjerene na posao – u većoj na kvalitetan prikaz i razgovor o bračnim odnosima.

Perry se u ovom projektu, na svu sreću, nije samo oslanjao na filmove Woody Allena, upravo suprotno – filmu daje vlastiti pečat i notu. Uokviruje ga u dvomjesečni period u koji dr gledatelji uključuju svakih nekoliko dana kako bi provjerili gdje su i što rade naši protagonisti u određenom trenutku. Usprkos ograničenom vremenu radnje, odnosno jednoj točci iz koje počinjemo pratiti film kod gledatelja je uspješno probuđen osjećaj koji govori kako se mnogo toga događalo i ranije, osjećaj kako u jednom trenutku oni proživljavaju ono što su proživljavali i njihovi roditelji. Zadnje, ali nikako najmanje važno, su trenuci u kojima redatelj povezuje događaje preko posrednika. Naime, sve bitno ne događa se u direktnom, a nazovimo ga tako, sukobu. Naomi dobiva stan preko majke, asistentica Sam (Lily Rabe) je, uz Naomi i majke (ne vidimo ih), jedina spona dviju obitelji, radeći s Nickom Naomi ne čini štetu njemu već njegovu ženu dovodi u probleme i nedoumice… Sve do glavne radnje, tj. činjenice kako je posrednik, treća osoba, strani faktor potreban za raskrinkavanje osjećaja.

Kada govorimo o likovima oni imaju nekoliko zajedničkih karakteristika. Nevezano za to jesu li sami ili u braku probleme rješavaju sami sa sobom. Komunikacija gotovo izostaje te se stječe dojam kako su usamljeni. Otoci. Oni stoje svaki za sebe unutar nepreglednog oceana, unutar problema koji ih muči i tišti.

Što se tiče glumačkih izvedbi može se napisati kako su svi odradili vrhunski posao – vrijedi istaknuti Emily Browning u ulozi Naomi. U samom filmu Nick je izvrsno opisao njen lik kao „očnjak s kojeg kaplje med“. S jedne je strane neopisivo umiljata i simpatična dok s druge donosi razdor u dvije obitelji. Njen lik je lakmus papir, nehotični udarac o prvu dominu koji pokreće osobne probleme pojedinaca i braka, probleme koje projiciraju na nju ovisno o situaciji i problemu u kojem se tko nalazi. Ti problemi se nalaze tu bez obzira na nju, nalazili su se i prije, nalazit će se i nakon nje. Odbijanje suočavanja sa situacijom, želja za verbaliziranjem problema biva nadjačana od strane nesigurnosti i anksioznosti svakoga od njih. Naomi će u datom trenutku zamutiti vodu. Generalno gledajući njen lik je potpuno neutralan, nema zlih namjera niti skrivenih motiva. Problem je okolina koja, figurativno govoreći,zbog svojih nesigurnosti, puše i na hladno. Dvije perspektive u kojima je Naomi istovremeno zlica i dobrica Emily je izvrsno donijela na platno. Mimikom, osmijehom, dozom sramežljivosti njen lik za gledatelje će biti med dok će za likove u filmu ovi čini biti oštri poput očnjaka.

Alex Ross Perry u “Zlatnim izlazima” donosi priču unutar malog filma o problemima i strahovima unutar dva braka. O ljudima unutar tih brakova koji se ne znaju ili ne žele odvojiti od svojih problema, partnera i obitelji. O ljudima koji unutar sebe, unutar svog nezadovoljstva i anksioznosti čeznu za zlatnim izlazom koji će im omogućiti nesmetan bijeg ne shvaćajući kako je ta privilegija rezervirana samo za odabrane.