RECENZIJA: AMERIKANKA – najbolji film Scotta mlađeg?

Ime Ridleyja Scotta gotovo je nezaobilazna stanica kada se razgovara o svijetu filma. Sa svim usponima i padovima koje je imao, nećemo pogriješiti, ako ga svrstamo uz bok s najvećim redateljima koje je filmska industrija iznjedrila. Odrastati u okruženju takvog oca, željeli li Vi to ili ne, na Vas mora pasti pokoje zrnce njegove genijalnosti. Jake Scott, najstariji Ridleyjev sin, eklatantno je uprizorenje one poznate uzrečice koja kaže kako „jabuka ne pada daleko od stabla“. Glavninu redateljske karijere Jake je proveo snimajući spotove za svjetski poznata imena i bendove kao što su R.E.M., Oasis, Radiohead, U2, P!Nk, George Michael i mnogi drugi. S vremena na vrijeme Scott junior režira dugometražne filmove. Režijski prvijenac imao je, sada davne, 1999. godine s filmom Plankett & Macleane. Nakon nešto više od deset godina čekanja snimio je Welcome to the Rileys s Jamesom Gandolfinijem, Kristen Stewart i Melissom Leo u glavnim ulogama. Godine 2018. Scott junior snimio je film naslovljen “Amrikanka” (Amerivan Woman). Film o mučnoj životnoj odiseji žene iz malog američkog mjesta koja je u očanoj potrazi za boljim sutra.

Priča filma prati život Debre (Sienna Miller). Žene iz okruga Delaware koja u svojim ranim tridesetim godinama živi u kući s kćeri Bridget (Sky Ferreira) i unukom. Ona je profil osobe koja život shvaća poprilično olako. Unatoč nastojanjima obitelji i pomoći Debri (prvenstveno su na prvoj liniji tog bojišta sestra Katherine (Christina Hendricks), šogor Terry (Will Sasso) te majka Penny (Amy Madigan)) ona živi po svome sve do trenutka u kojem joj život odluči okrenuti leđa  – do trenutka u kojem se njena kći tinejdžerica ne vrati kući sa spoja s bivšim dečkom, ocem njenog djeteta.

Mnogo je filmaša proteklih godina koji svoj fokus usmjeravaju prema zabačenijim dijelovima Amerike. “Zimska kost”, Little Woods, Rust Creek, Leave No Trace, Under the Silver Lake, Wildlife ….samo su neki od naslova čija se radnja ne odvija na glamuroznim mjestima ili gradovima. Jake Scott prati malo prije spomenuti trend. Radnja se odvija u Pennsylvaniji, točnije, maloj zajednici u okrugu Delaware. Mjesto koje je naseljeno ljudima konzervativnih, bogobojaznih gledišta, mjesto u kojem svatko o svakom zna sve i gura nos u tuđe živote. Informacije, zbog same veličine i malog broja ljudi, na ovaj ili onaj način dopru do Vas. Mjesto je to u kojem se živi po unaprijed napisanim pravilima. Svima je kristalno jasno što se smije i ne smije bez obzira na to što pravilan način ponašanja lebdi u zraku kao balon napunjen helijem.

U takvom okruženju živi Debra. Debra čiji način života prkosi nepisanim pravilima spomenute zajednice. Uživa u piću, cigaretama – ljubavne veze s oženjenim muškarcima ne predstavljaju joj nikakav problem. Stavljanje sebe prije svih njezin je modus operandi. Uživanje u zanemarivanju onoga što drugi o njoj misle, odmahivanje rukom na dobronamjerne savjete obitelji njena su svakodnevica. Kako ne bi upao u crno-bijelo prikazivanje stvarnosti Scott, uz pomoć Debrine obitelji, čini distinkciju u odnosu na ostatak zajednice. Naime, sve što se Debri predbacuje čujemo iz usta drugih, poglavito majke i sestre, ali ne od zajednice same. Dok njezina sestra Katherine živi u skladu s pravilima Debra ih zanemaruje. Isti odgoj za rezultat ima različit završni proizvod. Spomenuto različito prikazivanje obitelji izvrsno je upotpunjeno s činjenicom da se obitelj, bez obzira na to kakva je Debra, bez obzira na sva prigovaranja izrečena prema njoj, brine za nju, voli ju, želi joj dobro što god ona učinila. Kako kažu: krv je gušća od vode, sukladno tome, oni se brige za Debru neće odreći nikada.

Kao što je već naznačeno u tekstu, život je pred Debru postavio zid u vidu nestanka njene kćeri koji nije mogla zaobići ili preskočiti. Jedino što joj je preostalo jest, figurativno govoreći, probiti ga glavom. Drugim riječima, uozbiljiti se. Prihvatiti odgoj unuka, dodatno se školovati, doprinositi zajednici na ovaj ili onaj način – sve u cilju normalnog života. Života koji je vrijedan življenja. Mjesta za tugu nema jer nastaviti živjeti se mora. Istaknuti character arc u filmu je izvrsno donesen poglavito zahvaljujući izvrsnoj Sienni Miller kojoj je ovo ujedno najbolja uloga i lik koji je do sada odigrala na velikom platnu. Ovu promjenu lika na odličan je način podržao i Scott režijom koja je na izvrstan, suptilan i izrazito nenametljiv način na platno donijela protok vremena, odnosno godina.

Uz sve navedeno, film posjeduje izrazito zanimljivu fatalističku crtu. Unatoč svim promjenama i želji da svoj život dovedemo. u red pobjeći od života ne možemo. Život u Scottovu filmu prikazan je poput lončara koji glinu, odnosno ljudski karakter, ponašanje, postupke oblikuje po vlastitom nahođenju. Tako se primjerice na prvi pogled čini kako je Debra u mirnijoj fazi života napokon pronašla ljubav svog života, skrasila se i našla mir u vidu karizmatičnog Chrisa (Aaron Paul), Terryjevog prijatelja s posla… Život će ju ubrzo podsjetiti kako bez obzira što radila, koliko se trudila i što činila ona na kraju neće biti ništa više nego plastelin koji se oblikuje pod njegovim prstima. Ako taj fatalistički oblak života, nad kojim nema nikakvog utjecaja, oblak koji joj ne da mira, lebdi samo poviše Delawarea možda je jedini način za spasiti se pokupiti stvari i otići iz njega, otići tamo gdje istog nema jer, kako kažu, trava je uvijek zelenija u tuđem dvorištu, zar ne?… Ili ipak nije ?