AUTOR SERIJE: David Chase
GLAVNE ULOGE: James Gandolfini, Edie Falco, Michael Imperioli, Lorraine Bracco, Tonie Sirico, Dominic Chianese, Jamie-Lynn Sigler, Steve Buscemi, Peter Bogdanovich
TRAJANJE: 6 sezona, 71 epizoda
“Jednom kada uđeš u obitelj više ne možeš izaći. Ova obitelj je važnija od svega. Svega. Važnija od tvoje djece. Majke. Tvojeg oca.
Mafijaši. Wise Guys. Dobri momci. Kako god ih zvali uvijek su momci s krive strane zakona bili popularni na filmu i televizijskim serijama. Tridesetih godina prošlog stoljeća James Cagney i postao je zvijezda ulogom Toma Powersa u “Državnom neprijatelju”. Godinu dana nakon “Državnog neprijatelja” u kino dvorane je stigao “Scarface” koji je desetljećima kasnije inspirirao Briana De Palmu za njegovu verziju “Lica s ožiljkom” (Al Pacino kao seljačina Tony Montana”). Nakon uvoda u tridesetima slijedile su desetljeća različitih kriminalaca u raznim okruženjima koji su bili rado gledani i može se reći da su filmovi o dobrim momcima važan dio svjetske kinematografije. Zašto su mafijaši bili i ostali tako rado gledani?
Oni su, između ostalog, (anti)junaci koji žive na krivoj strani zakona, imaju svoj svijet u kojima vrijede njihova pravila. Bogatstvo i raskošan život te odbijanje igranja po zakonima društva ponekad su kao afrodizijak za obične smrtnike. Žive brzo, često umiru mladi – takav je život dalek i nepoznat običnim ljudima. Većina njih ne živi u susjedstvu, oni nisu naši poznanici – znamo ih prema pričama ili pisanju u crnim kronikama i knjigama koje su postale filmovi. Svijet mafijaša na filmu bio je svijet kakav je u stvarnom životu – dalek i stran, ali zanimljiv i atraktivan za gledanje. Na pristojnoj udaljenosti. Takva slika filmskih mafijaša bila je poznata sve do prije 20 godina kada je, ne filmska već televizijska priča napisana od strane Davida Chasea dovela mafijašku obitelj u susjedstvo običnih ljudi. Obitelj koju vodi boss imenom Anthony “Tony” John Soprano.
Kako početi priču o televizijskoj seriji opisanu i analiziranu u stotinama tekstova, novinskih članaka, recenzija, knjiga? Radnja “Obitelji Soprano” slojevita je, prepuna iznenađenja, sporednih zapleta i raspleta – raskošna sadržajem bez obzira kojim se segmentom života mafijaša iz susjedstva bavi. Najbolje je krenuti od glave obitelji, mafijaške, ali i glave obitelji Soprano.
Tony Soprano netipični je mafijaš – jedan od prvih kontakata gledatelja s Tonijem scena je obiteljskog čovjeka koji brine za patke u bazenu pored kuće u New Jerseyu. Tony će nešto kasnije patiti za patkama koje su odletjele – počinje njegova borba s tjeskobom, depresijom i anksioznošću. Soprano počinje odlaziti kod psihijatrice, doktorice Melfi (o njoj nešto kasnije). Hej, tip koji postaje prvi čovjek mafijaške obitelji ne može se nositi sa svakodnevicom i potrebna mu je stručna pomoć. S obzirom na prošlost i život koji vodi Tonijevo pucanje nije čudno – treba se nositi s grižnjom savjesti, obiteljskim problemima i stalnih tenzijama na poslu. Bolestan je Soprano, ali pitanje je utječe li zdravstveno stanje na mafijašku karijeru i čvrstu ruku kojom treba voditi organizaciju? Ne, upravo suprotno…
Tony Soprano je gad. Nemilosrdni gad. Agresivan i sklon izljevima bijesa, manipulator koji voli kontrolirati događaje i ljude oko sebe – uvijek treba nekog za mučenje – govori jedan od njegovih visokopozicioniranih kolega. Zbog, prije svega, vlastitih interesa učinit će sve, apsolutno sve. On laže, mulja vlastitu obitelj, ali i suradnike – Tony igra po pravilima ako je prisiljen i ako se ona moraju poštovati zbog tradicije, ali čekat će priliku i pokušati sve da zaobiđe pravila kako bi ostvario cilj ili samo zadovoljio ego. Nema pravila koje možemo gledati kod nekih filmskih mafijaša – Tony Soprano će se iživljavati i na onima koji s njegovim poslom nemaju veze, nastradat će i obični ljudi. Crni policajac koji Soprana zaustavi zbog prebrze vožnje brzo će biti degradiran – dogodilo se to bez njegovog znanja i na trenutak, ali samo trenutak Soprano je osjetio žaljenje prema policajcu. Brzo je tuga nestala i odlučio je potvrditi policajčevo premještanje na slabije plaćen posao. Navedeni primjer jedan je od mnogih kakav je ego i način djelovanja Tonija Soprana. Unatoč svemu napisanom u prethodnim rečenicama Soprano je gad kojeg gledatelj voli. Gledati.
Foto: HBO
Koliko se Chase trudio (s uspjehom) spojiti obiteljsku i poslovnu priču Soprana najbolje svjedoči scena koja se ponavlja u više epizoda – Soprano u kućnom ogrtaču i donjem rublju (nimalo glamurozan prizor) silazi do ulaza u dvorište po novine. Iza naizgled normalnog obiteljskog čovjeka skriva se glava kraka mafijaške hobotnice i obitelji. Obitelji koja je često veća prijetnja za Tonija nego njegovi poslovni neprijatelji.
Sopranova obiteljska priča jednako je zanimljiva, nevjerojatna i bizarna kao i poslovni, mafijaški dio serije. Majka i stric su najdraži Tonijevi neprijatelji – iako se majka bezuvjetno voli gospođu Soprano nije lako i jednostavno voljeti. Uvijek će pronaći pravu riječ u krivo vrijeme (njene rečenice često će, izluđivati Tonija, ali i ugroziti njegovo poslovanje čak i život) – sa stricem Juniorom radit će iza leđa voljenom sinu. No, pravi privatno-poslovni problemi nastaju kada Soprano otvori vrata doma u kojem ga čekaju supruga Carmela i djeca Meadow i A.J.
“Teško je odgajati djecu u informatičko doba.” – Tony Soprano
Poslije napornih radnih dana Tony dolazi kući. Obitelji. Stalo je njemu i supruzi Carmeli da, barem prema vani, ostave dojam patrijarhalne, skladne obitelji. Možda i uspijevaju prevariti nekog iz susjedstva ili poznanika, no obitelj je opterećena problemima. (ha, nije li svaka na svoj način – još jedan detalj zbog kojeg je “Obitelj Soprano” serija bliska gledatelju). Carmela koja drži do tradicionalnih vrijednosti, institucije braka nije naivna i zna kako funkcionira život Tonija Soprana. Zna, prihvaća, živi s tim, ali duboko u njoj kipi nezadovoljstvo, tuga pa i nemoć koje ne mogu izliječiti skupi darovi. Možda privremeno ublažiti, ali trajno ugasiti ne. Zanimljivo je gledati Carmelu kako samouvjereno dijeli savjete prijateljicama oko bračnih problema – istodobno odlazi psihijatru i guši se u suzama zbog vlastitih bračnih problema (i ovaj detalj je poznat, postoje Carmele u stvarnim životima, zar ne?). Djeca? Nije jednostavno – kako A.J. i Meadow rastu tako treba objasniti kojim poslom odnosno poslovima se tata bavi. Klinci koji tijekom serije odrastaju i sve više pitaju dobit će tek mali dio odgovora – za većinu ne znaju ili ne žele znati. Posebno je za Tonija užasavajuće kada djeca počinju preispitivati egzistencijalna pitanja, vjeru u Boga i slične stvari u koje se sumnjati ne smije. Moćni je mafijaš često nemoćan kada su u pitanju obiteljski problemi. Tamo se stvari ne mogu riješiti mafijaškim metodama.
“Ja sam kao kralj Mida, ali na obrnuti način. Sve što taknem pretvori se u govno.” – Tony Soprano
Tjeskobu, napade panike i depresiju Tony počinje liječiti kod psihijatrice. Doktorice Jennifer Melfi. Trenuci razgovora između doktorice i pacijenta u potpunosti razotkrivaju Soprana, ali i njegov utjecaj na žene. Na prvim susretima izgleda onako kako bi, vjerojatno, razgovor između doktora i pacijenta trebao izgledati – ona je dominantna, razbija Tonijev gard pitanjima i zaključcima. Kako njihovo druženje postaje redovito tako se Soprano opušta, pokazuje pravo lice i preuzima inicijativu. Doktorica počinje piti, uskoro će i ona zatražiti stručnu pomoć – uz komentar i(li) zaključak kao nije smjela dopustiti da je šarmira mafijaš.
Čitavim trajanjem serije Chase diskretno prikazuje i komentira društvene okolnosti i stanje nacije. Komentar je najsnažniji nakon treće sezone – vrijeme kada se dogodio teroristički napad Svjetski trgovački centar. Zgrade nestaju iz uvodne špice, serija postaje sve više natopljena nasiljem. Brutalnija.
Brojne se posvete filmu mogu pronaći u seriji. Od klasika poput spomenutog “Državnog neprijatelja” i Caprinog “Divnog života” preko “Kuma” sve do tada recentnih naslova poput “Matrixa”, “Gladijatora” i “Sedam”. Različiti su konteksti i trenuci u kojima se filmovi spominju – npr. kratko razmišljanje o filmu “Sedam” Soprano daje na terapiji – počeo je gledati film, nije loš, ali jebe mi se tko je ubojica – govori Tony.
Glumačka ekipa serije sjajno je odabrana. Svaki, za priču serije, važniji lik je zanimljiv i detaljno prikazan . Uloga Soprana životno je djelo pokojnog Jamesa Gandolfinija. Iako je glumac nakon serije imao nekoliko vrlo zanimljivih uloga, Tony Soprano je vječna posveta i uspomena na briljantnog Gandolfinija.
Izvrsni su i članovi Tonijeve ekipe – teatralni i razmetljivi mafijaši ponekad izgledaju smiješno, ali smijeh brzo nestaje kada krenu u akciju. Sređivanje poslova. Sjajna je i Lorraine Bracco u ulozi doktorice Melfi – njena interakcija s Tonijem odnosno Gandolfinijem briljantno funkcionira tijekom čitave serije. Odnos ispunjen usponima i padovima koji prelazi granice odnosa pacijenta doktorice i pacijenta.
Tekst kojeg ste upravo pročitali napisan je nakon drugog gledanja serije. Zaključak ? Kada je u pitanju “Obitelj Soprano” vrijeme ništa ne znači – bez obzira što je prošlo 25 godina od početka prikazivanja serija ništa nije izgubila na vrijednosti. Sjajno napisana priča i briljantne glumačke izvedbe najveći su, ne i jedini, razlozi zbog koji serija pripada u najuži krug najboljih televizijskih serijskih proizvoda u povijesti. Zapravo, povijest televizijskih serija možemo podijeliti na prije i poslije “Obitelji Soprano” – nakon premijere više ništa nije bilo isto….
OCJENA: 10
Odgovori