REDATELJ: Babak Najafi
GLAVNE ULOGE: Gerard Butler, Aaron Eckhart, Morgan Freeman, Alon Aboutboul
TRAJANJE: 109 minuta
ORIGINALNI NAZIV: Pad Londona
“Svi smo mi čudovišta, predsjedniče”
Godine 2013 dva su, sadržajem i idejom, akcijska filmska projekta krenula u kino distribuciju. “Pad Olimpa” i “Misija: Bijela kuća” inspiraciju su pronašli u serijalu “Umri muški” i Johnu McClaneu. Glavni junak, sam protiv horde terorista rješava problem. Dok je McClane teroriste eliminirao u poslovnoj zgradi, aerodromu i ulicama New Yorka, Cale (Channing Tatum) i Mike Benning (Gerard Butler) svoje su slučajne misije odrađivali u Bijeloj kući. U oba filma cilj terorista bio centar američke moći. Američki predsjednik. Slična tema i inspiracija, ali različiti rezultati; “Misija:Bijela kuća” (redatelj Roland Emmerich tvorac hitova “Dan nezavisnosti” i “Patriot”) ugušila se u propagandno-patriotskom pretjerivanju. Kritika i publika podjednako su ocijenili projekt (tek nešto više od 200 milijuna zarade u svjetskoj distribuciji premalo je da bi se financijski pokrio projekt vrijedan oko 150 milijuna) te je sudbina policajca Calea bila zapečaćena. “Pad Olimpa” bolje je prošao kod publike, redatelj Antoine Fuqua (“Dan obuke”) znatno više pažnje poklonio je akciji nego političkom podtekstu priče. To je bilo dovoljno da se realizira nastavak koji se nalazi na programu domaćih kino dvorana…
Nakon što je obranio Olimp, Mike Banning postao je najvažniji čovjek predsjednikova osiguranja. Iako je predsjednikov čovjek od povjerenja Banning razmišlja o napuštanju posla. Sretno je oženjen, čeka prinovu i želi pobjeći od opasnog posla. U trenutku pisanja ostavke Banning je pozvan na zadatak koji ne može odbiti. Britanski premijer je preminuo i predsjednik Asher (Aaron Eckhart) planira odlazak na sahranu. Organizaciju teškog i zahtjevnog zadatke preuzima Banner. No ubrzo nakon dolaska u London počinje najveća teroristička akcija u povijesti….
“Pad Londona” je, u odnosu na prvi film, doživio određene kadrovske promjene. Antoine Fuqua zahvalio se na ponudi za snimanje nastavka te je angažiran Babak Najafi filmaš rođen u Teheranu. Najafi je potpisao režiju za “Snabba Cash II” i nekoliko epizoda televizijske serije “Banshee”. Sve bitnije glumačke figure prvog filma pristale su snimiti nastavak, budžet filma je otprilike isti kao i kod “Pada Olimpa”. Međutim, u odnosu na prethodni film “Pad Londona” bitno je slabiji projekt.
Pregledavajući prve recenzije nakon američke premijere filma posebno je zanimljiv bio osvrt Christy Lemire. Američka kritičarka je “Pad Londona” nazvala “Donaldom Trumpom u filmskoj formi”. Da li je i koliko Christy pretjerala u ocjeni filma ostavljam svakom gledatelju/čitatelju da prosudi no teško se oteti dojmu da je film zajahao na valu recentnih političko-vojnih događanja te cijelu priču nastoji prikazati jednostrano. Na jednoj strani su oni Muslimani, teroristi koji žele uništiti zapadni način života, na drugoj vođe zapadnog svijeta. Crno-bijelo, nema sivog. Okidač radnje je brutalan američki napad na sjedište međunarodnog trgovca oružjem Aamira Barkawija (Alon Aboutboul). Nakon napada Barkawi odluči napasti Zapadni svijet (film ne prikazuje pripreme niti uvod u napad). Za razliku od Fuque koji je u “Padu Olimpa” domoljubno guslanje sveo na podnošljivu, najmanju moguću mjeru (negativci su bili sjevernokorejski teroristi, redatelj se u filmu ogradio da nije riječ o ljudima koje je angažirao režim Velikog vođe), Najafijev film sadrži uistinu iritantne dijelove o “superiornosti njihovog načina života” i “pobjedi nad terorizmom”. U uvodu filma gledamo terorističke napade u Filipinima (država koja nije slučajno odabrana), čitav svijet drhti pred terorom. “Pad Londona” nema niti jednog Muslimana koji je pozitivan ili barem kontroverzan lik. Svi su u ratu, ekstremisti, teroristi. “Pad Londona” ide korak dalje; film prikazuje teroriste koji su spremni organizirati akciju koja ima elemente državnog udara (još malo podgrijavanja straha, u redu opasnost od terorizma je veliki problem današnje civilizacije ali….) . Teroristi efikasno eliminiraju vodeće ljude Njemačke, Italije, Japana, Francuske… Jedini koji se uspijeva izvući je ON. Predsjednik SADa i njegov vjerni tjelohranitelj. Samo oni mogu stati na kraj terorizmu i očuvati vrijednosti “demokracije” i “zapadnih” vrijednosti. Površni, jednostrani i jeftini pokušaji da se pridobiju gledatelji odnosno zaradi dolar više na kino blagajnama.
Ako se odmaknemo od podteksta filma i pokušamo se koncentrirati na akciju stvari izgledaju malo bolje. Samo malo bolje. Redatelj se trudi impresionirati gledatelja uništavanjem najpoznatijih znamenitosti Londona. Nekoliko eksplozivnih trenutaka izgledaju impresivno, ali više je onih koje pate od lošeg CGIja. Dojam je da “Pad Londona” postaje žrtva redateljeve destruktivne megalomanije.
Kada se akcija premjesti u zatvoreni prostor svjedoci smo žestokog obračuna Benneta s teroristima. Agent koji spašava situaciju voli hladno oružje i psihopatski detaljno eliminira protivnike. Akcijske scene pate od nelogičnosti, detalja koji zahtjevnijeg gledatelja mogu iznervirati.
“Pad Londona” okupio je jaku glumačku ekipu. Gerard Butler nakon nastupa u “Bogovima Egipta” ponovo bilježi nastup u promašenom projektu, Aaron Eckhart uzvišen kao predsjednik. Morgan Freeman pojavom i glasom uvjerava gledatelja da će sve biti u redu. Nema zemlje za teroriste.
“Pad Londona” proračunat je, površan i često iritantan projekt. Iako finale filma ostavlja prostora za nastavak dojam da je zadatak u Londonu završni pad agenta Banninga. Na zadovoljstvo velikog broja ljubitelja filma.
OCJENA: 4
Odgovori