DETROIT

REDATELJICA: Kathryn Bigelow
GLAVNE ULOGE: John Boyega, Anthony Mackie, Will Poulter, Tyler James Williams
TRAJANJE: 143 minute 

“Ako si crn to je kao da imaš pištolj uperen u lice. Cijelo vrijeme.”

Kada je 2013 godine objavljeno da je privremeni upravitelj Detroita podnio zahtjev za bankrotom grada, naslovi u novinama i na internetskim portalima vrištali su naslovima poput bankrot američkog sna. Ništa čudno – Detroit je desetljećima bio simbol američkog uspjeha, sjedište automobilske industrije (“Ford”, “General Motors” i “Chrysler” su perjanice, najpoznatije tvrtke sa sjedištem u gradu). Devastacije grada uzrokovane krizom djelomično je prikazao redatelj Fede Alvarez u vrlo dobrom ovogodišnjem triler/hororu “Ne diši”. Bez obzira na činjenicu da je Detroit, u različitim vremenskim razdobljima, ekonomski simbol za američki san, ali i za američku noćnu moru Amerikanaca, Detroit je, povijesno gledano, u kolektivnom sjećanju Amerikanaca najpoznatiji po događajima iz 1967 godine. Usred dugog, toplog ljeta grad je eksplodirao – neredi uzrokovani rasnim napetostima imali su katastrofalne posljedice (43 mrtva, više od tisuću ranjenih, 7200 uhapšenih, uništeno je više od 2000 zgrada). Pedeset godina nakon krvavog ljeta redateljica Kathryn Bigelow rekonstruirala je dio događaja u filmu “Detroit”.

Redateljica Kathryn Bigelow (“Point Break”, “Čudni dani”, “Zero Dark Thirty”, “Hurt Locker”..:) prikazala je kaos u Detroitu na iznimno nasilan, jezivo dojmljiv i dokumentaristički način. Nakon uvoda u kojem je prikazana situacija zbog kojeg je grad eksplodirao (događaj za koji je teško bilo predvidjeti da će imati takve posljedice – dokaz zapaljive situacija u kojoj je samo iskra trebala da izazove požar) i potpuni nered koji je tih dana vlada u Detroitu redateljica se fokusira na nekoliko likova. Zaštitar, rasizmom zaraženi policajac kojemu neredi dolaze kao naručeni da bi pokazao kakav tretman crnje zaslužuju i članovi “The Dramaticsa” spletom okolnosti naći će se u motelu “Algiers” u noći užasa.

Nered i nasilje na ulicama Detroita redateljica je prikazala vrlo realno. Krađa iz već pokradene i uništene trgovine može tragično završiti Slučajni prolaznici na vlastitim leđima mogu osjetiti policijski tretman – kaos na ulicama svjedoči kako je Detroit bio grad bez vlasti i kontrole. Bez obzira na scena prosvjeda i nasilja na ulicama ništa gledatelja ne može pripremiti na događaje u motelu.

Redateljica se ne bavi uzrocima već posljedicama – prikazuje ono što se dogodilo ne ulazi u povijest crno-bijelih odnosa u Detroitu. No to nimalo ne umanjuje žestinu i brutalnost priče. Većina filmova koji tematiziraju rasizam snimljeni posljednjih godina u SAD-u izgledaju kao benigni igrokazi u usporedbi s “Detroitom” odnosno rekonstrukcijom događanja u motelu. Gotovo sat vremena gledamo psihofizičku torturu skupine mladih ljudi koji su spletom okolnosti došli u središte zanimanja lokalne policije. Upravo je to njihova najveća nesreća – pripadnici lokalne policije koju predvodi dijabolični, sadistički Krauss (izvrsni Will Poulter) sve će učiniti da osumnjičene iz motela proglasi krivima. Naravno, riječ je o ljudima krive boje kože. Lokalne rasiste istodobno i policajce dodatno je razbjesnila činjenica da su u društvu Afroamerikanaca zatekli i bijele djevojke.

Spomenutih, otprilike, sat vremena iživljavanja nad ljudima krive boje kože na potresan i bolno direktan način prikazuje koliko je rasizam duboko ukorijenjen u dijelovima američkog društva. Nije samo u pitanju nasilje koje vodi prema tragičnim posljedicama; način razmišljanja i postupci protagonista filma govore kako je normalno da je crnac kriv. Događaji u motelu izvrsno karakteriziraju likove, napetost raste iz minute u minutu (posebno za gledatelje koji ne znaju rasplet događaja u “Algiersu”) te redateljica proziva i one koji ne čine ništa. Čitava priča bi, vjerojatno, završila potpuno drugačije da su se u priču umiješali pripadnici policije iz drugih postrojba i(li) vojska. No oni se nisu željeli uplitati u situaciju koja ima veze s građanskim pravima.

Završne minute filma, iako u njima nasilja više nema, također šokiraju. Sudski epilog priče, sudbine aktera priče iznenađujuće su i pojačavaju događaje u Algiersu. Nasilje potaknuto rasnom netrpeljivošću nije incident, djelo poludjelog pojedinca. Ono je i prije pedeset godina bilo duboko usađeno u dijelovima američkog društva. Bilo i ostalo.

Bez obzira na nagrade i, većinom, pozitivne ocjene prethodnih filmova Kathryn Bigelow u kojima se redateljica bavi recentnom američkom poviješću (“Zero Dark Thirty” i “Hurt Locker”), “Detroit” je snažniji, upečatljiviji i direktniji film. Komadić američke prošlosti prikazan je na brutalan i potresan način (kakav je zapravo i bio) bez uljepšavanja i prikrivanja. Pedeset godina je prošlo od uličnih nereda u Detroitu, ali SAD ni danas nisu imune na događanja koji su kaos izazvale. Povijest se, čini se, ponekad ponavlja.

OCJENA: 8