RECENZIJA: JADNICI – nešto je trulo u državi Francuskoj

REDATALJ: Ladj Ly

GLAVNE ULOGE: Damien Bonnard, Alexis Manenti, Djebril Zonga, Issa Perica

TRAJANJE: 104 minute

NAZIV ORIGINALA: Les Miserables

 

Ako snimka izađe u javnost ovdje će nastati pakao.”

 

Petnaesti je dan sedmog mjeseca godine 2018. godine. Iako nije riječ o državnom blagdanu datum koji ostaje za dugo i vječno pamćenje. Finalna utakmica svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske. Zaogrnut francuskom zastavom dječak Issa istrčava iz kuće, zajedno s vršnjacima odlazi gledati utakmicu. Francuska je pobijedila – pjeva se himna, zajedništvo i slavlje zbog pobjede proširili su se čitavom Francuskom. Međutim, to je tek trenutak euforije – dan nakon pobjede Issa i njegovi prijatelji vraćaju se u surovu stvarnost. Stvarnost u kojoj nema previše razloga za slavlje…samo borba za preživljavanje.

“Jadnici” su debitantski dugometražni film francuskog redatelja Ladj Lyja. Mladost je Ly proveo u pariškom predgrađu Montfermeil (otud i poveznica s “Jadnicima” Victora Hugoa) i javnost je želio upoznati kako izgled život u kvartu gdje je proveo mladost. Život koji je i danas obilježen siromaštvom, sukobima različitih skupina, stanovnika kvarta te čestog prekoračenja policijskih ovlasti.

Nakon premijere “Jadnici” su uspoređivani s “Mržnjom”, izvrsnim francuskim filmom iz 1995. godine. Usporedba je opravdana – radnja “Mržnje” također je smještena u pariško predgrađe. Filmovi tematiziraju rasizam, policijsko nasilje i život bez perspektive na rubovima glavnog grada Francuske. Od “Mržnje” je prošlo 25. godina – stvari izgledaju lošije nego sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. U nekim detaljima (odnosi između policajaca) “Jadnici” podsjećaju na “Dan obuke”. Možda i najveću sličnost u prikazu kvartovskih tenzija koje rastu i eskaliraju do nasilja “Jadnici” imaju s prvijencem Spike Leeja “Učini pravu stvar” (Do the right thing). Iako je okruženje potpuno drugačije filmovi prikazuju veći broj protagonista različitih uvjerenja, vjerske i(li) etničke pripadnosti. Iako Brooklyn izgleda ugodnije mjesto za život od Montfermeila ishod je isti. Animoziteti i netrpeljivost dovode do nasilja.

Nogomet kao moderni kruha i igara motiv stvara privid idealnog stanja u Parizu. Dobre vibracije nestaju kada slavlje prestane – život se vraća u svakodnevnu, tmurnu i tešku, rutinu. Nakon bizarne krađe lokalnog dječaka (Issa, onaj sa zastavom s početka teksta) situacija se komplicira – ukraden je lav iz cirkusa i vlasnici, Romi, kreću u potragu. Romi će za krađu okriviti kvartovskog gangsterskog šefa zvanog Gradonačelnik. U priču se uključuju i policija, islamisti i stvari izmiču kontroli…

Photo: SRAB films, Lyly Films, Rectangle Productions

Prikaz pariškog predgrađa pratimo kroz više likova od kojih su najvažniji policajac Ruiz i Issa. Zbog obiteljskih razloga Ruiz je tražio premještaj u Pariz i postao dio patrole (uz kolege Chrisa i Gwande). On je glas razuma koji ne želi sukobe i pokušava imati normalan odnos sa stanovnicima Montremaila. Normalan koliko je to moguće ostvariti prvi dan u vrućem pariškom predgrađu. Ruiz ne može ništa promijeniti, ali glas razuma ipak postoji. Mada se gubi i nestaje u buci mržnje i nesnošljivosti.

S druge je strane Issa koji je predstavnik generacije koje dolaze. Dječak koji voli nogomet i, unatoč neimaštini i surovoj okolini, pokušava živjeti. Njegova krađa pokreće događaje čije posljedice će najviše osjetiti Issa. Nakon toga redatelj prikazuje kako dječak zapravo i nema šanse kada je normalan život u pitanju. Film će spojiti Issu i Ruiza u nekoliko trenutaka filma – najupečatljiviji su posljednji trenuci filma kada se protagonisti koje pratimo nađu na suprotnim stranama. Bez obzira koliko imali empatije prema njima vrućina i način života u predgrađu je učinio svoje. Nade nema. Tek novi krug nasilja i obračuna.

Film je snimljen na autentičnim lokacijama u Parizu – činjenica koja pridonosi uvjerljivosti filma. Glumačka ekipa sastavljena je od pravih glumaca i naturščika. Kombinacija koja se pokazala dobitnom jer glumačka su izvedbe, većinom, vrlo dobre.

“Jadnici” prikazuju naličje, drugu stranu Francuske. Nedaleko Eiffelova tornja, Louvrea i Slavoluka pobjede nalazi se Montfermeil, kvart ispunjen nasiljem, netrpeljivošću i siromaštvom. Kvart depresivne i tmurne sadašnjosti u kojem je nada odavno umrla.

OCJENA: 8

 

Share

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)